Na daske zadarskog HNK-a stiže nova kazališna priča, zavirili smo iza kulisa i pogledali posljednju probu

Glumačka družina Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) Zadar, pod redateljskom palicom Dražena Ferenčine, na početku nove kazališne sezone na daske koje život znače donosi komad “Infišacije”, priču o sukobu našeg unutarnjeg i vanjskog “ja”, lica kojeg pokazujemo prema vani, te bure osjećaja s kojima se nosimo u našoj nutrini. Sami su autori predstave komad opisali kao scensku prilagodbu “Pohvala ludosti” Erasma Rotterdamskog, humorističnu tiradu o ludosti kao izvoru životnoga mira i radosti.

Kao narativni oslonac za ovu suvremenu komediju poslužila je uvodna situacija satirične komedije “Kvetch” Stephena Berkoffa u kojoj upoznajemo vrlo obične ljude u vrlo običnoj situaciji – za stolom na večeri, a pritom pratimo izgovorene riječi, ali i i pravu bujicu onih neizgovorenih. Ta se forma pokazala zahvalnom podlogom za scenski prikaz temeljnih Erasmovih misli o ludosti kojoj se ljudski rod od pamtivijeka klanja, a istodobno se stidi svojega najmoćnijega božanstva.

Unutarnji nemiri

Komad kojeg donose prikazuje stvarnu borbu koju svi mi proživljavamo dok se borimo između poriva da živimo život u njegovoj punini, noseći srce na rukavu i pokazujući svoj stvarni karakter, te osjećaja pripadnosti društvenoj skupini u kojoj živimo, njezinim moralnim i socijalnim normama, te granicama morala koje postavlja. Svaki lik na pozornici tako igra dvije uloge, osobe koju pokazuje drugima, te ličnosti koju skrivaju u sebi.

“Infišacije” su tako suvremena crna komedija o sitnicama kojima se opterećujemo, unutarnjim borbama, te tjeskobi koja nas često paralizira i u najbanalnijim trenucima. Glavna poruka predstave jest da smo svi, u manjoj ili većoj mjeri, zatočenici vlastitih misli i strahova – ali istodobno i da u toj spoznaji postoji mogućnost oslobođenja. Kad ih osvijestimo, kad ih izgovorimo naglas, možda ih možemo i nadvladati.

Dok gledamo posljednju probu prije sutrašnje praizvedbe, vrlo lako možemo osjetiti energiju glumaca i prepoznati dijelove sebe u toj mješavini tjeskobe, ironije i crnog humora. Likovi na pozornici tako brzo izmjenjuju scene dijaloga i unutarnjih monologa, dajući cijelom komadu humorističnu pozadinu, davajući gledateljima priliku da se pogledaju u ogledalo, te vide kako zapravo naša ponašanja i svakodnevne odluke izgledaju našoj okolini. Sam redatelj predstave Dražen Ferenčina kazao nam je tako kako postoji tanka granica između infišanosti i opsesije. Jer, svi smo mi u nešto ili nekoga infišani, zaluđeni robovi ideja i zamisli koje nam pomažu da preživimo svaki dan.

– Tražili smo riječ kojom bi najbolje opisali temu kojom se predstava bavi, jer priča je to o našim unutarnjim tjeskobama i nemirima zbog kojih živimo sputanim životom i ne ponašamo se u skladu sa svojom prirodom. Prikazali smo tako na sceni suvremenog čovjeka koji je stalno pod stresom i u strahu od toga što će drugi o njemu misliti, započeo je Ferenčina.

Crni humor

Zadarska publika već skoro tri desetljeća ima čast i zadovoljstvo uživati u njegovim predstavama – kako onim dramskim, tako i lutkarskim. Zanimalo nas je stoga kako se kao redatelj uspijeva prilagoditi izazovima koje donosi lutkarstvo, nasuprot dramskih komada. Od višestruko nagrađivanog “Michelangela Buonarottija” za Kazalište lutaka Zadar (KLZ) do “Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja” za HNK i KLZ, te sada “Infišacija” kao svog posljednjeg ostvarenja za zadarsku publiku, priznaje kako je s godinama postao infišan u Zadar i njegovu kulturu življenja, ali i zahtjevnost kazališne publike.

– Prikazujemo osobe koje zapravo vrlo rijetko istinsku komuniciraju sa svojom okolinom, boreći se s nametnutim društvenim normama i okvirima ponašanja u društvu koje se trudi biti politički korektno. Ta diskrepancija donosi na scenu zanimljive glumačke postupke, jer se jasno vidi raskorak između onoga što lik na sceni stvarno vidi i kako se ponaša prema van. Iz niza takvih situacija, koje su često u kontradikciji, nastaje inteligentan i zanimljiv humor s elementima crne komedije, koja će nas zabaviti, ali i suočiti s nama samima, rezimirao je Ferenčina. Kako ističe, trenutačno su na kraju procesa koji će svoj vrhunac imati sutra na pretpremijeri predstave, a nada se da će publika u komadu uživati barem onoliko koliko je kreativni tim uživao u njezinu stvaranju.

– Iza nas je zanimljiv stvaralački proces, prožet elementima improvizacije, bez klasičnog procesa glumačkog rada. Od glumaca se zato tražila dodatna doza iskrenosti, koja nije uvijek imanentna onim klasičnim procesima. Tražili smo čim manje “glume”, a čim više kopanja po vlastitoj nutrini, kako bi likovi na pozornici naposljetku bili pravi odraz živih ljudi koje srećemo u svojim životima, kazao je Ferenčina.

U samo mjesec i pol dana glumci su uvježbali ovaj komad, za koji se nadaju da će nasmijati zahtjevnu zadarsku publiku. Sam naziv predstave “Infišacije” obećava zanimljivu priču u kojoj se svi možemo prepoznati.

– Zadarska je publika zahtjevna, a još od 1997. kad je pokrenuto Zadarsko kazališno ljeto, u ovom sam gradu doživio neka od svojih najvažnijih ostvarenja, te se polako počeo i sam osjećati kao Zadranin. Od “Michelangela Buonarottija” za Kazalište lutaka Zadar, koja je pokupila silne nagrade struke, ali nažalost ostala nedovoljno odigrana, “Stoše od Foše”, pa sve do “Infišacija”, prijatelji mi govore kako sam ipak zaslužio “Zadarovnicu”. Ljubav je to, nadam se, koja će još godinama trajati, rezimirao je Ferenčina.

Infišacija kao bijeg

Iako sve zvuči filozofski, tekst obiluje humorom, kombinacijom komike i intelektualne duhovitosti.

Donata je tipična moderna kućanica koja je zapela u dosadnom braku i svakodnevici koja ju nimalo ne ispunjava. Slamku spasa traži u turskim sapunicama, koje joj pružaju bijeg od dosadne i monotone stvarnosti dugog braka i obiteljskog života prožetog tričavim sitnicama koje se brzo zaboravljaju.

– Zaljubljena je u Jusufa, glavnog lika sapunice u kojem vidi ispunjenje svih svojih snova, te muškarca koji bi ju u životu napokon zadovoljio. Sanja o životu u njegovu haremu, te je infišana u erotiku koju je oko njega stvorila, kako bi pobjegla od frustracija koje ju muče u svakodnevnom životu. Nezadovoljna je životom, ali iznimno pristojna, tako da je njezino unutarnje “ja” iznimno erotizirano te opsjednuto Jusufom, a svakodnevica uglađena, fina te upakirana u lijep poklon, pojasnila je glumica Žana Bumber, koja na pozornici kopira život koji vidi na turskim sapunicama, te tako pridonosi urušavanju vlastite moralne vertikale koju je izgradila kako bi drugima dočarala svoj savršeni obiteljski život.

– Donata se jako trudi predstaviti se kao savršena žena i kućanica, dok se iznutra ruši, traži puninu života, te slobodu i erotski užitak. Želi napokon glasno reći što želi, bez da se osjeća krivom. Predstava je puna fizičkog teatra s elementima improvizacija, što nas je svakako oslobodilo u izričaju, te nam dalo alate da publici pružimo lica u kojima se mogu prepoznati. Tko nije lud, nije normalan, jer nametnute društvene uloge uvijek su bolnije od našeg pravog karaktera, naglasila je Bumber, jer svaka žena ima nekog svog “Jusufa”, infišaciju i začin životu.

S druge je pak strane lik njezina supruga, kojeg utjelovljuje Alen Liverić. Muče ga problemi, krediti i nezahvalna uloga supruga nezadovoljnog svojim bračnim životom, svakodnevici u koju je upao, te suprugom koja je oličenje gradske dame, a ne prave kućanice za kojom žudi.

– Prema vani on je pravi građanski, uljuđen čovjek, koji naizgled vodi uobičajene razgovore, te prolazi kroz uobičajene probleme. No, kao i svi likovi, iznutra je potpuno druga osoba. Infišacija je zato iznimno pozitivna i negativna reakcija, zaključio je Liverić.