Predstavljena knjiga 'Zapitaju li me moja dica' autorice Darije Matijević

U Ogranku Matice hrvatske u Zadru, u organizaciji izdavačke kuće Salesiana i uz podršku Općine Škabrnja, predstavljena je zbirka priča »Zapitaju li me moja dica« (2024) autorice Darije Matijević, koja je životni put započela u Zadru, oblikovala u Škabrnji, a danas ga nastavlja u Solinu.

Riječ je o zbirci trideset duhovitih i toplih obiteljskih priča na dijalektu u kojima autorica, s puno vjere i humora, bilježi svakodnevicu jedne velike dalmatinske obitelji.

Iz svakodnevice

Autorica otkriva da su njezine humoreske nastale gotovo slučajno, iz svakodnevnih razgovora i stvarnih zgoda. Sve je, kaže, započelo poticajem urednice Nade Babić, koja ju je ohrabrila da bilježi smiješne životne situacije koje joj je prepričavala.

– Sve su se zaista dogodile, samo sam izmijenila imena i dodale neke sitnice, govori Matijević koja je na studiju rado čitala Molièra, Držića, Jovana Sterija Popovića i E. Kishona. Kako ističe, klasične humoreske su oblikovale njezin humoristični izraz, a pisala je potpuno neopterećeno, bez vremenskih rokova.

Jedna od najupečatljivijih priča iz zbirke je »Crna kronika«, inspirirana nevjerojatnim, ali istinitim događajem – kada je autorica, spletom okolnosti, »pokopala« živog susjeda i uspjela uvjeriti sve oko sebe da je čovjek doista preminuo.

– Bilo je toliko podudarnosti. Dok sam ga gotovo oplakala, nisam spavala cijelu noć, muž me nakon tri dana pozvao da pogledam kroz prozor – moj »pokojnik« popravljao je nešto na krovu, ispričala je autorica kroz smijeh. U pričama se našalila i na svoj račun, i na račun svoje obitelji; ali uvijek s mjerom.

– Nastojala sam ne prelaziti iz ironije u sarkazam. On zna biti ružan i neugodan, dok se s ironijom možete igrati ako znate biti odmjereni.

Školske teme

Kao učiteljica, u svojim humoreskama se dotaknula i školskih tema, posebno primjerenosti lektire. Upozorila je da se u osnovnim školama, iz raznih razloga, provukao veći broj neprikladnih i za djecu štetnih naslova, te podsjetila da roditelji imaju pravo i odgovornost razgovarati s učiteljima i ravnateljima o izboru lektire.

– Roditelji moraju znati što djeca čitaju, a ne samo što gledaju; i to moraju shvatiti ozbiljno, poručuje autorica.

Također, budući da je njezina obitelj kršćanska, nastojala je te osnovne vrijednosti prenijeti i u svojim humoreskama.

– Naravno, mi smo obitelj kao i svaka druga – svađamo se, raspravljamo, ali na kraju dolazi mir i opraštanje. Htjela sam naglasiti važnost molitve i zahvalnosti Gospodinu, jer bez Njega ne bih mogla izvući dan, a kamoli godinu sa šestero djece.

Željela sam čitatelju pokazati da je uz Božju pomoć moguće i ono što se čini nemogućim. Bog je taj koji čovjeku daje snagu da iz ničega stvori sve, iskreno će Matijević.