U Kino Zoni, uz gostovanje redatelja, prikazan film o Haustoru: Opisao bih ga kao »bajku za odrasle«

U organizaciji Kino Zone, u Providurovoj palači, održana je projekcija dokumentarnog filma »Treći svijet« (2025.), uz gostovanje redatelja Arsena Oremovića. Film donosi priču o zagrebačkom bendu Haustor, stavljajući u središte dvije kreativne suprotnosti – suosnivače benda Darka Rundeka i Srđana Sachera. Njihovi različiti, ali komplementarni glazbeni svjetovi isprepliću se u priči o nastanku jedinstvenog novovalnog zvuka koji je obilježio generacije, pa tako i samog autora filma.

Ideja za ovaj dokumentarac, otkriva, došla je u razdoblju života kada je želio bolje upoznati i razumjeti samoga sebe.

Dva osebujna lika

– Haustor je bila glazbena skupina koja je mene formirala, i bilo mi je jako zanimljivo prodrijeti i u taj svijet, da vidim što je mene kod njih toliko interesiralo, podijelio je Oremović koji je od samog početka znao da ima klasičnu filmsku priču s dva vrlo osebujna lika. No, iako u formi dokumentarca, donosi i svojevrsni poetski pogled.

– Opisao bih ga kao »bajku za odrasle«. Potiče, pogotovo nas odrasle, da se prepustimo toj maloj dnevnoj magiji koja je zapravo svuda oko nas. Ali, vrlo često živeći na autopilotu – ne osjećamo, dodaje redatelj.

Iako je film napravio na osebujan način, uspio je doprijeti do ljudi, a da pritom ne oduzme gledateljima ono što očekuju, a to je uživanje u pjesmama. Tako je, kako navodi, na nekim projekcija atmosfera bila gotovo kao na rock koncertima.

Njegova je uloga, objašnjava, bila da u filmu prikaže nešto novo. Ne kroz otkrivanje nepoznatih biografskih činjenica, već kroz hvatanje duha, odnosa i poetike koji su oblikovali bend.

I Haustor je zadovoljan

– Nisam želio donositi informacije koje se ionako mogu pronaći. Htio sam prikazati duh, odnose, poetiku – vrelo i bunar iz kojeg je njihova glazba nastajala, i sve to pretočiti u vizualni, filmski jezik, kaže redatelj koji je istodobno i scenarist i montažer.

Članovi benda isprva su bili skeptični prema ideji vizualizacije svoje glazbe, ne zato što nisu vjerovali njemu, nego zato što su smatrali da je njihova glazba sama po sebi dovoljna.

– Predložio sam im da zajedno pokušamo stvoriti jedno novo, »haustorsko« djelo, u njihovu duhu; ali u drugačijem mediju. Pomalo se ta skepsa smanjivala i danas mislim da su doista zadovoljni. Drago im je da je film nastao kao jedno osobno viđenje nekoga tko je odrastao uz njihovu glazbu, a ipak se naslanja na njihovu estetiku, zaključio je Oremović.