Danijela Kurtin: " Prošla sam puno natjecanja, ali ovo u Portugalu je bilo posebno"

Prepuni dojmova, sreće, veselja i naravno – uspjeha, iz Portugala su se vratili hrvatski paraplivači. Točnije rečeno hrvatska plivačka reprezentacija za osobe s Down sindromom koju je predvodila fenomenalna Zadranka Lucija Mijolović. Članicu PK-a Zadar vodila je njezina trenerica Danijela Kurtin. Lucija je nakon pet dana natjecanja na spomenutom 8. Otvorenom Europskom prvenstvu u plivanju za osobe s Down sindromom (DSISO Europe) u portugalskoj Albufeiri osvojila četiri medalje. Zlato na 50 m prsno te bronce na 100 i 200 m prsno i u mješovitoj štafeti.

– Prvobitni plan nam je bio spremiti se za malo više disciplina, međutim kako nam je bazen na Višnjiku u kolovozu zatvoren nismo imali mogućnost većih priprema, a u moru te pripreme nisu kako treba. Krenuli smo početkom rujna pa smo srezali discipline koje smo htjeli prijaviti. Prvi put smo imali i štafetu, povijesna je bila za down plivanje, a uspjeli smo skupiti mješovitu u sastavu dva dečka i dvije cure. U jednoj smo bili četvrti, a na 4 x 50 slobodno smo digli medalju pa smo i tu ispisali još jednu povijest – kaže Kurtin kojoj se još uvijek nisu do kraja slegli dojmovi.

Nema odmora

– To su natjecanja koja čovjek treba doživjeti, ne znam kako bih to drugačije opisala. Bila sam na stvarno puno raznih natjecanja, od međunarodnih do lokalnih, međutim ljubav i veselje koju oni šire, osjeća se neka posebna energija i to vam podiže motivaciju za daljnji rad. Samo vidjeti kako izlaze na start, kako navijaju, kako slave bez obzira na rezultat, nešto posebno. Umjesto umorna vratila sam se energična, puna elana, odmah bih išla na novo natjecanje.

Kako i sama trenerica kaže, ovakva natjecanja su posebna. Dojam takve posebnosti mogao se osjetiti u svakom trenutku tijekom boravka u Portugalu.

– Slična je shema kao s olimpijskim selom, svi smo smješteni na jednom mjestu. U biti cijeli dan smo bili na bazenu osim ručka kojeg samo imali od sat i pol-dva kad je bila pauza. Navečer iza večere bila je uživo glazba, tako da nema vremena za umor. Svi plešu, skaču, svi se razumiju iako ne pričaju jezike, komuniciraju nekim svojim jezikom i to je baš divota za vidjeti. Isto tako, jedan dan je bio prekid od natjecanja za socijalni rad, gdje se dogovorio izlet kako bi se nešto i vidjelo. Išlo se u Zoomarine. Zadnji dan je bila oproštajna večer gdje su se svi sredili kao da je neki pir, bila je dodjela nagrada i imenovao se domaćin sljedećeg natjecanja. Nakon toga onda kad se sve završi bude plakanja i suza jer svi znaju da se neće godinu dana vidjeti. Onda baš vidite tu njihovu povezanost iako se viđaju samo jednom godišnje.

Iako je briljirala na netom završenom natjecanju, odmora za Luciju nema.

– Trebala se sada odmoriti tjedan dana, put je bio težak, nismo spavali skoro dva dana, ali poslala mi je poruku da bi htjela čim prije doći na trening. Nedostaje joj, želi novo natjecanje, ne vidim nikakav zamor, dapače. Medalje su bile dodatni poticaj da krene dalje. Zahvaljujem se Hrvatskom paraplivačkom savezu koji nas je financijski podržao u odlasku na ovo natjecanje. Također, do neba i natrag hvala našim sponzorima Janafu, SuperSportu i Cromarisu koji su apsolutno uvijek uz nas, uz klub, nikada ne pitaju koliko nešto košta, a znamo i svjesni smo da dosta novaca koštaju putovanja, boravci, rekviziti, organizacije natjecanja… Bez njih, nikako ne bi mogli.

Život van bazena

Sinje more natjecanja tijekom godine imaju plivači. Dojam je da po broju natjecanja bez problema mogu ići bok uz bok s najboljim tenisačima i tenisačicama svijeta, jer osjećaj je kao da sezone nikada ne završavaju.

– Baš uvijek je nešto, ako nisu početnici, onda su mlađi kadeti i kadeti, ako nisu oni, onda su juniori i seniori, ako nisu ni oni, onda su paraplivači, međutim s njihovim trudom i voljom, svakim dobrim isplivanim rezultatom zaboravite na umor i odmor kojeg želite. Drži vas adrenalin natjecanja, samo čekate nešto novo. Dođe zamora, naravno, ali on se poklapa sa srpnjem kad odradimo sva natjecanja, domaćinstva, maraton Preko-Zadar i onda kad dođe kolovoz u kojem imamo samo školicu plivanja na Kolovarama, onda imamo pauzu – ističe Kurtin pa dodaje kako se unatoč brojnim natjecanjima stigne biti i žena i majka.

– Sad je već lako. U početku je bilo malo teže kad su mi djeca bila manja, ali sad kad su narasli je lakše hendlati stvari na bazenu i stvari kod kuće. Uvijek nedostaje taj jedan dan odmora. Ako nisam na bazenu, onda sam s djecom negdje aktivna na Baninama ili već gdje. Tu su i osnovna i srednja škola, ima učenja i svega, tako da treba živaca. Super mi je na bazenu, jer tu kad zazviždim svi slušaju, doma nije baš tako.

Novi bazen

Unatoč ogromnom broju natjecanja i mitinga, rezultati su konstanti. Rijedak je slučaj da se Zadrani barem jednom ne popnu na postolje. Veliku ulogu u tome imao i je novi trener.

– U uzlaznoj smo putanji, veliki broj djece trenira, a i jako puno njih voli to i voli se natjecati. Brojimo preko 350 članova, što je dobro. Imamo u svim uzrastima postolja, jaki smo u svim dobnim skupinama, ali uvijek može bolje. Puno nam je olakšao i Dinko Jukić svojim dolaskom. Svi učimo od njega, stariji članovi, viši razredi srednjih škola, kada počinje lagano rasipanje, su ostali jer su fascinirani Dinkom. To je plivač, vrhunski profesionalac, koji je bio na Olimpijskim igrama, koji je dizao medalje na svjetskim i europskim natjecanjima, tako da njegove riječi imaju veću težinu – objašnjava trenerica i dotiče se nekolicine onih koji imaju naum i odličnu podlogu za upustiti se u profesionalno plivanje.

– Rita Herceg, Filip Župan, braća Ivano i Noa Kuman… Ima kandidata. Jako je zahtjevno i moraju biti izrazito fokusirani. Rade se dva treninga dnevno, a za to je potrebno da se dižu u pet i da su na bazenu u šest, zatim u školu i onda opet na trening. Zna škola patiti, da se ne lažemo, ali isto tako jako su se dobro organizirali i zbog toga su rezultati na visokoj razini.

Ipak, za napraviti taj iskorak potreban je veći, olimpijski bazen. Jedno od vječnih pitanja zadarskog sporta.

– Princip u natjecateljskom plivanju je sljedeći – od rujna do veljače je zimska sezona i sva natjecanja se odvijaju u 25 metarskom bazenu. Nakon toga se prelazi u 50 metarski i kreće režim velikog bazena. Za nas su utrke u 25 i 50 metarskom bazenu dva različita sporta. Raspodjela snage je drugačija, puno više je okretaja, a i drugačiji su treninzi. Trenutačno smo primorani u sezoni velikog bazena sjesti u autobus, otići u Šibenik i tamo odraditi trening samo da djeca kad dođu na natjecanje znaju i mogu funkcionirati. Ljudi smatraju da imamo bazen i da nam ne treba novi jer imamo ovaj. Nije i ne može biti isto – zaključuje Kurtin.