OPG ŠIMURINA Dok uvoz cvijeća raste, u Posedarju još mirišu domaće krizanteme

Poznato je kako zbog niske proizvodnje Hrvatska uvozi znatne količine cvijeća pa se tako i ove godine priča da imamo još više onog uvoznog za predstojeći blagdan Svih svetih. Međutim, u našoj županiji još uvijek imamo nekoliko uzgajivača, tko da smo imali sreću i priliku zaviriti u plastenik pun mirisa i boja.

U Posedarju smo posjetili OPG Šimurina gdje nas je dočekala vlasnica Marina, s pregačom oko pasa, sa škarama u rukama i sa širokim osmijehom. Marini je to jutro pomagala rodica Marta, a iako su počele puno prije nego smo mi došli, tek su nekoliko metara odmakle s berbom.

Krizanteme su dobro rodile, lijepo su se formirale, latice su čvrste i snažne – baš onakve kakve trebaju biti, objasnila nam je Marina ponosno gledajući svoj trud koji joj se vratio u najljepšem mogućem izdanju.

Zamračivanje cvijeća

Šimurine su se još od početka devedesetih godina bavile poljoprivredom, ali zadnjih 26 godina rade isključivo s rezanim cvijećem, s krizantemama, lopticama i špinama, onim tradicionalnim cvijećem prikladnim za ove blagdane.

– U Zadru ima jako malo ljudi koji se ovime bave, sve drugo je uvoz, jer se ljudi danas »boje« rada. Nama je ovo ovdje obiteljski posao, šalimo se pa kažemo – volonterski, govori nam Marina dobacujući Marti da stavi sa strane onu malo nakrivu krizantemu.

Samo najbolje ide u posebnu kantu, smo najbolje dalje plasiraju na tržište. Prolazeći među cvjetovima, krećemo se oprezno jer krhke su ovo ljepotice u koje je uloženo toliko truda, pažnje i ljubavi. Da, uzgoj cvijeća je posao, ali za mnoge to nije smo običan posao. Tako ni za Marinu, jer u ovom vrtu među cvijećem ona nalazi mir.

– Cvijeće mene ispunjava, ja uživam ovdje. Volim cvijeće i prirodu, i nikad ne bih u gradu htjela živjeti… U mojim plastenicima počinjemo raditi već od početka svibnja. Tad počinjem pelcati, točnije raditi sadnice koje sadim u male kontejnere. Tad ih treba sjeniti dok se ne ukorijene, nakon čega idu na sunce do sadnje 1. srpnja, priča Marina.

Brigu oko cvijeća i sadnju nakon toga preuzima njezin muž Milodrag koji postavi mrežu, pognoji zemlju stajskim gnojivom, postavi navodnjavanje i od ove godine – sistem za zamračivanje cvijeća. On se brine i za to da izbjegnu upotrebu pesticida u proizvodnji jer pokosi koprivu, razmuti ju s vodom i tim zaštiti biljke.

Prodaja »svisvetskih ruža«

– Muž ih njeguje, postavi »golove« i mrežu pa opet nastupam ja poslije ljeta, od 1. rujna. Inače, ove godine smo prvi put počeli sjeniti. Znate, krizantemama treba mrak, one su cvijeće duže noći i kraćeg dana. Drugih godina nisu mi bile ovako lijepe kao ove godine otkad smo zasjenili, otkriva Marina dok prelazimo iz jednog u drugi plastenik.

Uzgoj cvijeća zahtijeva puno brige, pa je tako krizanteme potrebno čistiti, točnije otkidati mlade izdanke među listovima kako bi izrasla lijepa, zdrava i skladna.

– Između svakog lista je pup kojeg treba otkinuti, »oplivit« ako želiš da cvijet raste pojedinačno. Od rujna, svaki dan, svaku stabljiku treba opliviti.

Idem po plasteniku, vrtim se u krug i plivim… uvijek prođem sve i uvijek mi ostane neki pup, govori nam kroz smijeh Marina dok na našim licima vidi izraze divljenja jer ovdje ipak ima tisuće stabljika. I to zna biti 10 do 12 tisuća, otkrivamo nešto kasnije u razgovoru.

– U plastenik dođem umorna fizički, izađem odmorna psihički, objašnjava nam.

Uzgajivačima cvijeća, najveća i najjača sezona je ovo vrijeme kada dođe vrijeme za prodaju, kako tepaju krizantemama – svisvetskih ruža. Cvijeće koje Šimurine uzgajaju prodaju nekim cvjećarnama u Zadru, a za vrijeme blagdana prodavat će u Posedarju, na Viru i na Gradskom groblju. Ti dani, vrijeme su stresa, znoja i zbrajanja uloženog i dobivenog.

– Ovih dana je jako stresno, slažemo aranžmane, nema spavanja, sanjaš cvijeće… Više me košta ovih šest dana nego šest mjeseci proizvodnje! Znaš, puno se tu uloži. Prva dva dana radiš samo da vratiš uloženo jer ulaže se po par tisuća eura. A da ovo nije obiteljski posao, ne bi mi se ni isplatilo.

Prije sam i sadnice nabavljala iz Nizozemske, ali nije mi to imalo smisla. Naučila sam sama napraviti sadnice i tko sam i tu uštedjela… Što ćete…, život vas svemu nauči, kazuje Marina dok gledamo tzv. šatirane krizanteme, vrstu koju nemaju baš svi.

Što se tiče običaja u ovo vrijeme, Marina nam objašnjava kako se bira paran broj za vaze na grobljima, za starije se nosi žuto cvijeće, a za one umrle u mladim danima bijelo cvijeće. Osim toga, običaj novog doba je da se sve više nose lončanice na groblje, ali i da se groblja danas obilaze samo za ove blagdane, napominje nam Marina.

Žute, bijele, lončanice

– Sve se više nose pitari na groblje jer su i jeftiniji, a i dolaze mlađe generacije koje i sve manje posjećuju grobove svojih umrlih. Sve to skupa čini ovaj posao teškim. Puno se uloži, ali opet ako nema rada, nema ni isplativosti. Prošle godine mi je ostalo preko tisuću eura cvijeća, a strah me da će ostati i ove godine.

Zašto? Zato što je veći uvoz, a i više toga mi je procvjetalo…kao i drugima. A opet, nadam se da će biti dobro, ističe Marina dodajući kako je sve ovo isto kao i u bilo kojem drugom poslu.

– Od zarade ulažemo dalje za novu godinu, za novu sadnju i novu prodaju pa dok ide, zaključila je sliježući ramenima.

Krademo joj još koju minutu i odvlačimo od posla pitanjem o budućnosti malih uzgajivača cvijeća.

– Slušaj, nije bitan ni uvoz jer nitko od mlađih neće ovo raditi, govori Marina dok nježno odlaže krizanteme spremne za prodaju.