Kvantna fizika s hrvatskim korijenima ili kako je mali od Ive dobio Nobela

Sezona je imenovanja Nobelovih nagrada, a među četrnaest dobitnika u šest različitih kategorija koji su proglašeni za ovogodišnje laureate našao se i jedan naše gore list.

Naime, 67-ogodišnji John Martinis, američki fizičar i dio tročlanog dobitničkog tima sa Sveučilišta u Kaliforniji, rodom je iz Komiže na otoku Visu, a da istraživač ulazi na podužu listu uspješnih i svjetski poznatih ljudi kojima su u obiteljskom stablu pronađeni hrvatski korijeni, na svoju su žalost prvi saznali Grci koji su porijeklo njegovog prezimena detektirali nešto jugoistočnije.

Kako su prenijele grčke dnevne novine Kathimerini, mailovima zasuti Martinis začudio se interesom grčkih medija koje je elegantno razočarao otkrićem kako je njegov djed Matt iz Komiže za Sjedinjene Američke Države otputovao kada je Johnovom ocu Ivi bilo deset godina.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Ivo je u Ameriku, točnije na njenu zapadnu obalu, otišao i sam, a skrasio se u kalifornijskom gradu San Pedru gdje je 1958. godine rođen i John.

Nobelovac hrvatskih korijena, koji će svoj zlatnik s likom švedskog kemičara primiti na prosinačkoj ceremoniji u Stockholmu, trenutno živi i radi u gradu Santa Barbara u Kaliforniji.

– Ja sam Hrvat. Veoma sam ponosan na ovo nasljedstvo i obožavam činjenicu da imam veze s nekoliko zemalja. To je odlično, kaže John Martinis.

Kvantni kompjutori su sadašnjost

A za što je točno mali od Ive zaslužio Nobelovu nagradu za fiziku? U obrazloženju Nobelovog odbora za fiziku stoji kako je znanstvenik zajedno s kolegama Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom s kalifornijskog sveučilišta sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća sudjelovao u seriji eksperimenata kojima je otkriveno da se kvantno-mehanički fenomeni »tuneliranja« u električnim krugovima mogu manifestirati i na makroskopskoj razini.

Prevedeno sa znanstvenog na jezik bliži laiku, laureati su pokazali da tuneliranje, točnije pojava u kvantnoj fizici kojom čestica može »proći« kroz prepreku što prema zakonima klasične fizike ne bi smjela, može funkcionirati i u električnim krugovima s posebnim, supravodnim materijalima, odnosno supervodičima.

Kako navodi Euronews, ovo je otkriće Martinisa i njegove suradnike pretvorilo u jedne od najvažnijih fizičara naše ere jer je predstavljalo pionirski rad u tzv. kvantnom računarstvu koje ne počiva na dobro nam znanim bitovima i bajtovima, nulama i jedinicama.

Mladost

U tijeku svoje karijere Martinis je sudjelovao i u eksperimentima koji su pokazali da računice za koje »normalnom« kompjutoru trebaju tisuće godina kvantni kompjutor može obaviti u nekoliko sekundi. Iako je radio za tehnološke gigante poput Googlea, znanstveni svijet bio mu je draži od onog korporativnog gdje je slobode manje, a politike više.

– Jedan od problema je što, budući da tehnologiju trenutno uglavnom razvijaju privatne tvrtke, ljudi ne žele dijeliti ono što nauče, a to može usporiti napredak. Kompjutori su postali bolji i moćniji, a ako kreiramo novu vrstu kompjutora koja je još moćnija, imat ćemo i nove vrste njihove upotrebe. Tko zna što će se onda dogoditi. Mogućnosti su beskonačne, kaže John Martinis.

Nobelovac dodaje kako bi one mogle uključivati izradu modela simulacija atoma i molekula, kreacije novih materijala, dizajne novih vrsta tranzistora i druge donedavno nezamislive stvari. Što god se od nabrojenog prvo dogodi, »kvantna budućnost više nije teorija, ona je u rukama mladosti«, smatra Amerikanac hrvatskog porijekla zbog kojeg je svjetska znanstvena zajednica ove jeseni saznala za Komižu, Vis i njihove sinove Matu i Ivu.