Klub čitatelja za umirovljenike u Zadru okuplja trinaest zaljubljenica u pisanu riječ

Svake druge srijede u mjesecu, iza zidova Providurove palače, u Ogranku Grad Gradske knjižnice Zadar (GKZD) sastaje se skupina umirovljenica koje knjigama prkose tišini starijih dana. Čitaju, raspravljaju i druže se, a sa svakog susreta odlaze bogatije za novu misao. Riječ je o Klubu čitatelja za umirovljenike pod nazivom »Zlatna liga«, koji danas okuplja trinaest članova.

Izbor knjiga za čitanje i raspravu je raznolik, a naslove biraju ili same članice ili voditeljica kluba Slavica Kovač, volonterka GKZD-a te umirovljena profesorica hrvatskog jezika.

Na dan našeg posjeta na njihovu je repertoaru bila knjiga »Zimsko ljetovanje« Vladana Desnice. U prostoriji nas je dočekala vesela skupina žena – opuštene, nasmijane, s knjigama u rukama i toplinom koja odmah ruši svaku formalnost. Muškaraca, međutim, nije bilo ni jednog.

– Sve smo žene (smijeh). Muškarci se, izgleda, boje ili čitanja ili nas samih, ne znam što je u pitanju, kaže nam voditeljica Kovač te dodaje kako su prvi susret započeli s čitanjem romana »Klub čitatelja« Pavla Pavličića. Nabrajajući ostala djela, ističe da su čitale i izvrstan književni zapis svoje članice Olge Škarić pod naslovom »Apologija stvarnosti«.

Teško štivo

89-godišnja gospođa Škarić, ujedno najstarija članica kluba, jedna je od onih koje svakoj raspravi daju poseban ton iskustva i mudrosti. Na početku se nije odmah isticala, ali kad su na red za čitanje uzeli »Zimsko ljetovanje« Vladana Desnice, priznala je da joj je ta knjiga posebno bliska.

Došla je, kaže, gotovo s osjećajem isprike – kao da se treba opravdati što je društvo navela da čita tako tešku, gotovo brutalnu knjigu.

– Nije to lako štivo; to je knjiga koju je napisao čovjek koji je proživio dva rata – Prvi svjetski rat kao dijete, Drugi kao mladić – i to se moralo osjetiti u svakoj rečenici. Morao je odrasti prije vremena, i ta se rana zrelosti prelijeva u cijelo djelo, rekla je Škarić.

Roman, dodaje, odiše pesimizmom, ali i dubokim razumijevanjem prostora i ljudi iz kojih je izrastao.

– Posebno su me pogodile scene razaranja Zadra i njegova zaleđa. To je područje, kroz povijest, uvijek bilo nekako civilizacijski odvojeno od grada i vezano uz svoju hajdučku prošlost. Autor je to znao prenijeti s nevjerojatnim osjećajem. Najviše su me potresli prizori u kojima mladi ljudi, došavši do oružja, gube kontrolu i iskaljuju se – najprije na životinjama, a zatim i na ljudima.

To su slike koje se ne mogu zaboraviti. Kao dijete sam slušala takve priče i uvijek me iznova šokiraju kad ih čitam, govori nam Škarić, čije riječi potvrđuju koliko knjiga i nakon desetljeća može snažno progovoriti o ljudskoj prirodi i vremenu u kojem je nastala.

Nova prijateljstva

U »Zlatnoj ligi« svaka članica ima svoj glas i svoju priču. Neke su u klubu od samih početaka, druge su se priključile kasnije, ali sve dijele istu strast prema knjizi i razgovoru. Rosanda Mladenovski, koja se uključila na preporuku prijateljice, kaže da joj je ovo druženje donijelo pravo osvježenje.

– To je jedno divno društvo. Svaka od nas ima svoje dojmove i impresije o onome što čitamo – i to je baš ono što nas obogaćuje, podijelila je Mladenovski.

Slično razmišljanje dijeli i Sanja Bošković, koja je u klubu pronašla kombinaciju ugode i intelektualnog izazova.

– Uvijek nešto novo naučimo, pomalo se upoznajemo i izvan knjiga. Obično se držimo teme, ali razgovori često krenu i u nekom drugom smjeru – i to me veseli, kazala je Bošković.

Članice se slažu da su se među njima razvila prava prijateljstva.

– Za to treba vremena, ali prijateljstva dolaze spontano. Lijepa je to prilika da razmijenimo mišljenja i sagledamo knjige iz drugačije perspektive. Kad se sretnemo na ulici, uvijek imamo o čemu pričati, kaže jedna od njih.

Osjećaj pripadnosti

Marijana Marjanović dodaje da ju je klub potaknuo da izađe iz čitateljske rutine, jer je cijeli život čitala poglavito psihološku literaturu.

– Ovo je bila sjajna prilika da se »prisilim« čitati i nešto drugo. To mi je otvorilo sasvim nove svjetove, jer uspoređujemo svoje dojmove o knjigama na jedan krasan način. Osim toga, stečemo i nova prijateljstva, naglasila je Marjanović.

Voditeljica Kovač istaknula je kako klub istodobno ima i ozbiljan i razigran, neformalan duh.

– Kad razgovaramo o knjigama, pristupamo im vrlo ozbiljno, ali atmosfera je uvijek vedra i poticajna. Kažu da su ovo zlatne godine – neopterećene i ispunjene – i zato naš klub nosi ime »Zlatna liga«, kazala je voditeljica kluba, dodajući kako su do sada sudjelovale i na nekoliko književnih promocija, od pjesnika ljubavne poezije Tomislava Domovića, pa do Julijane Matanović i Pavla Pavličića te ostalih.

Za mnoge od njih ti su susreti, baš kao i same knjige, postali dragocjen dio života.

– Svaki put prije sastanka osjećamo uzbuđenje. Knjige su nam povod, ali ono što nas zadržava jest osjećaj pripadnosti i podrške, ističe jedna od članica.

Svaki njihov susret dokaz je da knjige mogu povezati generacije, potaknuti sjećanja i otvoriti nova promišljanja – i da ni u umirovljeničkim danima život ne mora biti tih i miran. Jer dok god ima priča za čitanje i ljudi s kojima ih možeš podijeliti, svaka je stranica nova prilika za susret.

Na pragu devedesete

Olga Škarić sa svojih je 89 godina najstarija članica kluba. Ne propušta ni jedno druženje, te, premda je na pragu devedesete, i dalje zrači vedrinom, radoznalošću i tihom snagom. Otkrila nam je tako, uz smijeh, da i danas koristi svaku priliku za plivanje – pa je, kaže, i na sam dan susreta kluba, prije nego što su se okupile, već zaplivala u moru.

Ostale je članice doživljavaju kao pravu inspiraciju, kao primjer upornosti, životne radosti i duha koji ne poznaje godine. U njezinu se poletu prepoznaje i ono što sam klub »Zlatna liga« nosi u sebi, a to je radost čitanja, druženja i razmjene misli.