NAJUZORNIJA SEOSKA ŽENA Katica Katuša predstavljat će našu županiju na natjecanju: 'Navikla sam na teškoće...'

Prolazeći raštrkanim, rijetko naseljenim selima u Bukovici, skrećemo na cesticu koja vodi do jedinstvenog prirodnog fenomena o kojem smo već pisali – kamenog ledenjaka u Medviđi iznad zaseoka Katuše. No, ovog se puta nismo došli diviti ljepoti krša, već ljepoti ljudske upornosti. Zaselak s čak šest stalnih žitelja, smješten je usred ničega, ali srećom, podno tog kamenog ledenjaka, koji ga je stavio na turističku kartu Hrvatske.

Za svog sina

Iako mu turizam tek treba pomoći u revitalizaciji i obnovi, svoj će obol uskoro dati i Katica Katuša, zadarska predstavnica u natjecanju za najuzorniju seosku ženu Hrvatske. Iako stidljivo kaže kako ne zna koliko daleko može dogurati jer ostale se kandidatkinje itekako ozbiljno pripremaju za finale natjecanja, koje će se u Novoj Gradiški održati za manje od mjesec dana, poručuje kako u ovom natjecanju želi sačuvati seoske običaje od izumiranja.

Što to krasi pravu uzornu seosku ženu, pitali smo se mi, ali i Katica, koja, kako reče, nema hektare zemlje da bi ih obrađivala, niti staju punu blaga, ali ima vrt, obiteljsko seosko gospodarstvo na kojem ugošćuje turiste i namjernike te srce puno ljubavi za pravi seljački život.

Dok o detaljima raspredamo uz domaći sir i maslinovo ulje iz Bukovice, Katica nam kaže kako ju je posao oko natjecanja uhvatio i pomalo nespremnu. Nenavikla na pozornost i svjetla reflektora, zbog supruga Gorana i njegove želje da promovira kameni ledenjak pomalo se priviknula na interes medija. Uvijek je spremna objeručke prihvatiti i pozdraviti svakog tko joj pokuca na vrata.

U svojoj sredini on je poznata kao borac za razvitak i napredak društvenog, kulturnog i gospodarskog života zajednice. Seoske pogotovo. I upravo se za život svog zaseoka, ali i cijele Bukovice, Katica želi izboriti. Ne za sebe, već za svog sina, prvašića u Područnoj školi u Bruškoj, koji školske klupe dijeli s tek sedmero druge djece iz raznih sela i zaselaka Bukovice. Kako bi on imao prijatelje, mjesto gdje se mogu družiti i djetinjstvo koje nikada neće zaboraviti.

Bukovačka adresa

Na nagovor supruga Gorana, ali i prijateljice, te bivše Najuzornije seoske žene – Marine Bašić Šunić iz Rodaljica, odlučila se na ovaj korak, prvenstveno kako bi osvjetlala obraz seoskim ženama Bukovice, ali i pokazala po čemu je to njezin kraj tako nadaleko poznat. Prije točno godinu dana smo prvi put smo bili u Katušama, kako bismo saznali sve detalje o fenomenu kamenog ledenjaka, s kojim Katica i njezin suprug Goran već pet godina žive. Upravo je toliko prošlo, kako se Katica pohvalila, otkad je na dokumentima zadarsku adresu zamijenila bukovačkom. I, kako kaže, unatoč svim problemima i teškoćama, nije požalila.

– Kada smo došli, doslovno smo živjeli u improviziranoj kućici, koja nam sada služi kako kreativna radionica, sjetila se Katica, provevši nas još jednom imanjem koje je smješteno podno kamenog ledenjaka.

– Goran nam je uspio tada osposobiti vodu u kućici, ali doslovno smo živjeli kao naši stari, dok smo istovremeno polako obnavljali njegovu djedovinu. Neki bi nas nazvali ludima, iz komfora grada preseliti se na selo i to još tamo gdje nemamo ni vode, ni ostalih osnovnih uvjeta za život. Ali, nismo požalili. I sama sam odrasla na selu, te sam navikla na teškoće i rad rukama. Jedino što žalim je to da naš sin nema više prijatelja u blizini, priznala je Katica, jer sela u Bukovici odavno više nisu bogata životom kako je to nekad bilo.

No, dok se polako privikava na titulu »miss sela«, kako se šali, ugostila je na svom imanju članice udruge »Uzorne hrvatske seoske žene«, koje su i potvrdile njezinu kandidaturu za područje naše županije, vidjele čime se na imanju bavi, te ispunjava li preduvjete da u natjecanju uopće može i sudjelovati.

Autohtone delicije

Iako žvelta i radišna, navikla je da joj suprug Goran bude pod svjetlom reflektora jer on je neumorni zagovornik razvoja turizma u Bukovici i to kroz promociju njezinih prirodnih ljepota. No, svjetla su sada na Katici, koja uskoro mora na najbolji mogući način predstaviti običaje, kulturu i baštinu zadarskog kraja te pred stručnim ocjenjivačkim žirijem odgovoriti na pitanja kojima će potvrditi kako je uistinu vrijedna titule Najuzornije hrvatske seoske žene. Konkurencija je, kaže, jaka. Žene iz svih krajeva Hrvatske naporno se spremaju za natjecanje, a Katica polako sklapa i suradnje s proizvođačima autohtonih delicija, uljarima i vinarima, čija bi blaga ponijela na natjecanje.

No, tko je danas zapravo uzorna seoska žena. Ona koja ostaje kući i brine se za dom, stoku i polje, ili pak poduzetnica u ruralnom kraju, koja svojom inovativnošću i napornim radom želi promijeniti sliku sela. Katica kaže, pomalo od oboje. Velika polja i stoku nemaju, ali imaju mali obiteljski vrt, otvoren svim njihovim posjetiteljima, kojeg Katica održava i o njemu brine. S druge pak strane, sa suprugom je počela raditi na osmišljavanju suvenira koji bi predstavljao Bukovicu.

Dizajnira nakit

– Goran je uistinu kreativan, te na 3D printeru radi svakakve suvenire i igračke, koje smo nedavno predstavili na Benkovačkom sajmu, jer očito je kako ovaj kraj nema jedan suvenir koji bi zvao svojim, autohtonim. Osjećamo potrebu da i na ovaj način predstavimo svoj kraj, koji unatoč svim svojim bogatstvima još uvijek nema proizvod po kojem bi bio prepoznatljiv. Ja sam počela i dizajnirati nakit, tako da smo prve pokušaje izložili za naše goste i prijatelje, a potom ćemo vidjeti koliko će im se svidjeti. Težak je ovo kraj za život, ljudi je malo i trebamo raditi kako bi nam svima zajedno sutra bilo bolje. Mi smo obitelj koja se ne srami seljačkog života, njemu smo se svjesno i vratili, istaknula je Katica.

– Muči me to što moj sin ima tako malo prijatelja u blizini. U školi ih je malo. Djeca su to koja u područnu školu u Bruškoj dolaze iz okolnih sela. Zato me i toliko boli vidjeti da čak i sa sela nestaju stari običaji te prijateljstva koja su, unatoč teškim životnim uvjetima i udaljenosti, uvijek bila živa. Pokušavamo zato, namjerno, odlaziti u druga sela, družiti se kao i naši stari te na taj način očuvati seljačku kulturu života, otvorena vrata naših domova te toplo i prijatno okruženje koje je u prošlosti uvijek bilo spremno dočekivali goste, kazala je Katica.

Drži sva četiri kantuna kuće

Svu ljepotu života na selu objeručke i prezentira posjetiteljima i prijateljima koji dođu na njihovo imanje. Vrata njezinog dvora uvijek u otvorena, zidovi ukrašeni starim alatima i oruđima, bukarama i cvijećem, a Katica se ponosi i detaljima starih narodnih nošnji i dote koju ima. Ona je, priznaje, moderna seoska žena. Drži sva četiri kantuna kuće, radi u vrtu, peče kruh i peku, brine o turistima i gostima, ali istovremeno kroz kreativan poduzetnički rad želi svoje selo staviti na turističku kartu Hrvatske.

– Nadamo se da će nam i ovo natjecanje u tomu pomoći, iako, nakon nedavne pobjede Marine Bašić Šunić, ne znam, može li u naš kraj tako rano stići još jedno pobjedničko odličje. No, mi ćemo se potruditi najviše što možemo. Razgovorljiva i druželjubiva jesam, jer svi naši gosti, prijatelji, ali i prolaznici prema ledenjaku, uvijek mogu računati na našu gostoljubivost, otvorena vrata, te domaću spizu, kojom ih častimo. Turistima koji kod nas odsjedaju uvijek spremamo peku, na raspolaganju za sebe imaju i naš povrtnjak, a u našem malom zaseoku mogu uživati u miru i tišini, zaključila je Katica, dodavši kako će, bez obzira na natjecanje, nastaviti održavati seoske tradicije koje voli, ići od vrata do vrata, sela do sela, družiti se sa suseljanima te pokušavati na životu održati toplinu i dobrohotnost koja je uvijek krasila seljačke obitelji.