Marta Džaja u Knjigozemskoj predstavila pjesnički prvijenac: Povratak u Zadar posebno mi je drag

U Knjigozemskoj je ove subote Đakovčanka Marta Džaja predstavila svoj pjesnički prvijenac znakovitog naslova »Zapalila sam kuću«, objavljen pod okriljem Hrvatskog društva pisaca. Promociju je moderirao zadarski multidisciplinarni umjetnik Robert Vodanović Čopor.

Središnji motiv – zapaljena kuća – čini glavni lajtmotiv i temeljnu os zbirke; dok požar, kao simbol gubitka doma, postaje i poticaj za otkrivanjem dubljih slojeva identiteta. Dom se pritom pretvara u univerzalnu sliku koja ne mora biti samo fizičko mjesto, nego osjećaj. U tom ključu, njezine pjesme funkcioniraju poput »ladica« u koje pohranjuje emocije, uspomene i sjećanja, za kojima može uvijek posegnuti gdje god se nalazila.

Slojevitost zbirke

– Postoji, naravno, više slojeva cijele priče. Možda treba krenuti od one neke koja je najbazičnija. To je da se ta vatra zapravo dogodila – zapravo sam slučajno zapalila kuću. Iako to u knjizi nisam izravno naglasila, smatram važnim istaknuti jer je upravo taj događaj poslužio kao početni motiv iz kojeg je izrasla cijela naracija, odnosno vizija stvaralačkog procesa. Simbolika vatre otvorila mi je i druge razine značenja jer ona uvijek potvrđuje da jedan kraj može biti i novi početak. Kada nešto izgori i ostane samo zgarište, ono postaje teren za novo nastajanje. To ne mislim samo doslovno, nego i preneseno – vatra se pokazala kao izuzetno plodonosan motiv za promišljanje egzistencije, praznine i punine, težnji i samog procesa stvaranja, otkriva 31-godišnja pjesnikinja.

Otkrila je da, da nije dobila vjetar u leđa od drugih, zbirka najvjerojatnije nikada ne bi bila objavljena, budući da je dosta samokritična.

– Svaki put kad bih došla do trenutka kada bih pomislila da to treba izaći van, odmah bih se predomislila misleći da nije dovoljno dobro, da još nije gotovo i da na njemu treba raditi. Međutim, u jednom trenutku javio mi se urednik HDP-a, Alen Brlek, i upitao imam li rukopis. Do tada to nisam ni zvala rukopisom, već tek nekakvim pjesmama. Tada sam dobila poticaj da se ozbiljnije pozabavim tim radom. Nakon što sam mu poslala tekst, rekao mi je da tu više-manje nema posla i da je rukopis spreman. To mi je bio prvi jasan znak da sam dovoljno čekala, podijelila je autorica

Kroz svoje pjesme Marta donosi širok spektar osjećaja – od tragičnih iskustava, neispunjenih potencijala i praznina koje se upisuju u svakodnevicu do topline djetinjstva. U pojedinim tekstovima javlja se i dokumentaristička dimenzija, u kojoj bilježi dojmove s brojnih putovanja. Tako zbirka poprima svojevrsni kroničarski karakter, u kojem osobno iskustvo prerasta u univerzalno.

– Iako je atmosfera zbirke možda mračna, rekla bih da u njoj ima dovoljno plamena da osvijetli taj mrak. Mislim da je to najbolje sažela moja prijateljica Barbara Vodanović kada mi je nakon čitanja poslala dojmove rekavši da joj je bilo »toplo kao u krafni, a hladno kao na dnu Bajkala«. Osim toga, posebno me raduje što su za zbirkom posegnuli i oni koji inače ne čitaju poeziju. Od dosadašnjih osvrta izdvojila bih recenziju Đorđa Krajišnika jer je prepoznao upravo ona mjesta koja su meni osobno bila važna, a do kojih možda ni sama nisam u potpunosti uspjela doprijeti, iskreno će Đakovčanka.

Pročišćeni pjesnički glas

Još kao djevojčica osjećala je potrebu bilježiti sve ono što joj okupira misli – bilo kroz dnevničke zapise, crtice, putopise sa svojih putovanja u Rusiju, SAD, Češku… Međutim, poeziji se intenzivnije posvetila tijekom studija u Zadru.

– Tijekom studija mi se iskristalizirala jasnija slika onoga što bih htjela reći svojim pisanjem i poezijom općenito. Kasnije su se posebno važnim pokazale radionice pisanja kod Zvonka Karanovića i Ivane Bodrožić – upravo tada moje su pjesme počele dobivati pročišćeni pjesnički glas, prisjetila se Marta te dodala kako sve to dolazi s učenjem zanata.

Govoreći o Zadru, gradu u kojem je studirala sociologiju i ruski jezik, i u koji se ponovno vratila, kaže kako joj je posebno drago što upravo ovdje predstavlja svoju prvu zbirku poezije i što može govoriti o društvenim temama koje nas dotiču i na osobnoj i na društvenoj razini.

– Još mi je važnije što ponovno vidim poznata lica – ljude s kojima sam studirala, profesore koji su mi predavali i one s kojima sam započela svoj umjetnički i aktivistički put, put koji bih možda najlakše opisala kao rad u kulturi. Sve je to začeto upravo u Zadru i zato mi je povratak ovamo posebno drag, zaključila je Marta, koju jedno mjesto ne zadržava dugo – već u prosincu seli na Novi Zeland.

Prije toga čeka je još promocija u Zagrebu i Novom Sadu, dok je knjigu već predstavila u rodnom Đakovu, Beogradu i Zadru. Odabrani gradovi, naglašava, čine ključne točke na karti njezine osobne i umjetničke putanje.

Đorđe Krajišnik o zbirci »Zapalila sam kuću«

– Prvijenac autorice Marte Džaja »Zapalila sam kuću« ostvarenje je koje svojim poetičkim registrom, preciznošću slika i jasnoćom jezika otkriva da je posrijedi pjesnikinja sa zaokruženom vizijom stvaralačkog postupka i saznanjem da se u poeziju ulazi onog trenutka kada zaista ima nešto da se kaže. (…) Džaja u samom rukopisu ide tragom motiva zapaljene kuće, kako sam naslov sugerira, koji se duž cijele ove knjige provlači kao centralna nit njenog pjevanja. Iako u požaru nestaje sve što jeste dio jednog osjećaja doma, on se nastoji iznova rekonstruira, ali to postaje ona bespoštedna potraga za osjećajem pripadanja, domom kao iščezlim i nedohvatljivim utočištem. Jer kuda god da se okrenemo, nedvojbeno smo ostavljeni u svojoj samoći, bez mogućnosti dolaska do one željene primordijalne sigurnosti, ističe Krajišnik u Novostima.