Nema tuluma s gitarom na kojem Beatlesi ne poprave raspoloženje

Trideset godina postojanja, tisuće kilometara i bezbroj koncerata – sve to stane u priču jednog benda koji je od prvog dana bio vođen jednostavnom idejom: odati počast najvećem rock sastavu svih vremena. The Beatles Revival Band osnovan je 1995. godine, povodom godišnjice smrti Johna Lennona, a danas je jedan od najdugovječnijih i najpoznatijih europskih tribute bendova. Njihove izvedbe služe kao podsjetnik na bezvremenske klasike, ali i kao iskreno slavlje glazbe koja povezuje brojne generacije.

Povodom velike turneje kojom obilježavaju tri desetljeća rada i koja ih 7. listopada dovodi i do Zadra, razgovarali smo s Josipom Radićem, vokalom i basistom benda, koji osim ovog projekta ima još dva sjajna benda iza sebe – kultni Valentino Bošković i Kensington Lima.

Vikendica za dušu

Ove godine obilježavate 30 godina postojanja benda, a turneja vas dovodi i do Zadra. Kada se danas osvrnete na sve te godine, od prvog koncerta pa do ove jubilarne serije nastupa, kako biste opisali svoj put?

To je, prvenstveno, put koji je obilježen ljubavlju prema Beatlesima i njihovoj muzici. U jednom se trenutku bend našao pred dva izbora: komercijalizirati cijelu priču i pretvoriti se u imitatore Beatlesa, s perikama, odijelima, odnosno napraviti od svega poslovno održivu priču koja bi žrtvovala puno toga što nas u toj muzici veseli. S druge strane nalazio se ovaj put kojeg smo na kraju i odabrali, sviranje za vlastiti gušt i odavanje počasti pjesmama koje volimo. Slikovito rečeno, na našim koncertima uživa i široka publika, ali i pravi fanovi koji prepoznaju pjesme poput, primjerice, »The Word«, »Night Before« ili »Dig a Pony«.

Pročitala sam da ste osnovali bend povodom godišnjice smrti Johna Lennona. Možete li opisati taj trenutak i odluku da pokrenete jedan ovakav sastav, koji je danas prerastao u jedan od najdugovječnijih europskih tribute bendova? Koja su bila najveća iskušenja u prvim godinama, i koji su konkretni koraci koje ste morali napraviti da biste se održali kroz sve ove godine?

Tad je bend zvučao dosta žešće, skoro pa punkerski, a s vremenom smo izbrusili te pjesme, pogotovo što se tiče vokalnih harmonija i troglasnog pjevanja. Dakle, malo smo se upristojili (smijeh). Trideset godina nije malo, pogotovo u životu jednog benda, ali sve nas je povezala i održala ta ljubav prema pjesmama Beatlesa koje su nas obilježile u svakom segmentu života. To nas je, ujedno, motiviralo da pronađemo vrijeme za Beatles Revival Band između privatnih života, poslovnih obaveza i sviranja u drugim bendovima. Ovaj bend je za nas poput vikendice u kojoj se nas četvorica nađemo i uživamo.

Za prave fanove

Na svojim koncertima ne izvodite samo najveće hitove Beatlesa, već i manje poznate pjesme. Kako točno birate što ćete uključiti u koncertni repertoar i možete li otkriti koje pjesme očekuju zadarsku publiku?

Publika se ne mora bojati da će otići s koncerta bez da čuje omiljene hitove poput »Here Comes The Sun«, »Let It Be«, »Hey Jude« ili »Help!«. No, budući da smo mi zapravo okorjeli fanovi benda, onda uvijek odaberemo i nešto za one slične nama, neki raritet s kompilacije »Beatles Anthology« ili neku B-stranu s »Revolvera« ili »Rubber Soul«. S obzirom da ćemo se u Zadru pojačati našim prijateljem Vedranom Križanom na klavijaturama, onda definitivno možete očekivati neke bisere iz kasnije diskografske faze Beatlesa…

Zadarski koncert dolazi nakon koncertnih ciklusa u Zagrebu, Splitu i Rijeci, gdje ste imali goste iznenađenja poput Nene Belana i i Duška Jeličića Dule. Kakvu ulogu u vašim koncertima imaju ti gosti te možemo li u Zadru očekivati neka iznenađenja?

Uvijek je ljepše kad nas je više, a razlog zbog kojeg često pozivamo prijatelje i kolege na koncerte je što često s njima nađemo zajednički jezik upravo preko Beatlesa. Na zagrebačkom koncertu pridružili su nam se Zdenka Kovačiček, Tina Kresnik, Boris Hrepić Hrepa, Jurica Pađen, u Rijeci Vava, Sandro Bastiančić, Leo Rumora i Dule Bonaca, a na oba koncerta bio je i naš prijatelj Neno Belan s kojim surađujemo već desetljećima. Čak smo nastupili i na njegovom 50. rođendanu! U zadarskom HNK već sad možemo najaviti Songbusterse koji će nam se pridružiti na bini, a svi ostali neka zasad još uvijek budu iznenađenje.

Tajni sastojak

Kako The Beatles Revival Band razmišlja o svojoj interpretaciji Beatlesa – u smislu aranžmana, vokala, scenskog nastupa – i jeste li ikada razmišljali o tome da uvedete sasvim novi aranžman pjesme koji bi značajno odstupio od poznate izvedbe?

Volimo nekad »zađemati«, malo produžiti pjesme, dati sami sebi oduška jer smo uvjereni da bi, recimo, i sami Beatlesi uživo malo produžili »While My Guitar Gently Weeps«. Za razliku od tih kasnijih pjesama, one ranije su poprilično strukturirane i tu nema nekog prostora za istraživanje, pogotovo jer su njihove vokalne harmonije bile dosta razrađene. Upravo su ti vokali segment u kojem smo ih najbolje »skinuli«, a to nije uvijek lako jer su, uz sve ostalo, oni bili sjajni pjevači!

Kako se publika koja dolazi na vaše koncerte promijenila od 1995. do danas – u Zadru, Rijeci, Hrvatskoj općenito, ali i izvan granica Lijepe Naše – u smislu očekivanja, općih znanja o Beatlesima, interakcije? Postoji li generacijski jaz – stariji koji pamte originalne albume vs. mlađi koji Beatlese upoznaju preko streaming servisa?

Rado pamtimo nastupe u Zadru, još od svirki u Maya Pubu, pa do koncerta s orkestrom na Pet bunara, to je bilo sjajno. Uvijek prepoznamo prave fanove u publici, one koji traže neke pjesme koje nisu među poznatijima. Međutim, točno je da su naši koncerti susreti generacija, mladih i starih, a sve zahvaljujući Beatlesima koji su, očito, evergreen bez obzira što je od njihovog raspada prošlo sada već 55 godina. Očito postoji neki tajni sastojak tih pjesama zbog čega ih ljudi vole bez obzira na medij ili godine. Nama je drago da ga još uvijek nismo otkrili!

Životna škola

Tri desetljeća su dug put – što vas i dalje motivira da nastavite s ovom posvetom Beatlesima? Postoji li neki trenutak u vašoj karijeri, neki koncert, ili reakcija publike, koja vas je posebno dirnula i podsjetila zašto ste uopće krenuli s ovim projektom?

Jedan od vrhunaca benda bio je koncert u dvorani Lisinski 2017. godine kada smo uz simfonijski orkestar proslavili pedeset godina albuma »Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band«. Bio je tu orkestar, zbor »Ivan Goran Kovačić«, prateći glazbenici i brojni gosti, među kojima i neponovljivi Oliver Dragojević kojem je to, nažalost, bio jedan od posljednjih nastupa uživo. Sjećamo se lakoće s kojom je izveo »Yesterday«, bez ikakve probe, postoji ta snimka na YouTubeu. Tom koncertu prethodili su mjeseci napornog rada, ali rasprodani Lisinski bio je dokaz da je vrijedilo.

Nakon obilježavanja 30. godine i velikih koncerata, što slijedi za The Beatles Revival Band?

Jubilej planiramo proslaviti u nekoliko gradova, a onda bi pokušali napraviti neke specifične projekte poput, recimo, koncerta sa solo pjesmama članova Beatlesa. Vjerovali ili ne, i tu bi se našlo hitova »za pasti na guzicu«!

Na kraju, Beatlesi su više od pjesama – simbol su određenog načina razmišljanja, promjena u popularnoj kulturi, utjecaja društvenih promjena. Možete li se osvrnuti – što Beatlesi znače The Beatles Revival Bandu kao pojedincima, i kako vidite njihov značaj danas u Hrvatskoj i regiji – je li njihov utjecaj promijenjen, je li nostalgija dovoljna ili treba biti nešto više?

Nama osobno Beatlesi su bili škola za sve, od sviranja uživo, preko glazbenih aranžmana, pa do učenja engleskog jezika iz njihovih tekstova. Drago nam je vidjeti da je njihova muzika privlačna i novim generacijama koje se prepoznaju u pjesmama i pogledu na svijet. Iz vlastitog iskustva možemo reći ako upoznate neku normalnu, dragu i toplu osobu sa smislom za humor, velika je šansa da je ta osoba fan Beatlesa. Na kraju krajeva, nema tuluma s gitarom na kojem Beatlesi ne poprave raspoloženje!

Japanci to rade najbolje

Vaš bend nastupio je u legendarnom liverpulskom Cavern Clubu, otkuda su i krenuli sami Beatlesi. Što je to značilo za vas osobno?

Bila je to, između ostalog, prilika da »odmjerimo snage« s ostalim Beatles tribute bendovima iz cijelog svijeta. Zaključak je da to najbolje rade Japanci, ali oni se ne računaju jer su to pedantni Japanci (smijeh). Bio je to super izlet i zabava, sada već davne 2006. godine. Možda je vrijeme za ponovni posjet?