Hrvat je zvijezda u Africi, a nedavno je šokirao velikana: 'Zbog toga nismo u situaciji...'

Nije previše hrvatskih nogometnih stručnjaka imalo priliku raditi na afričkom kontinentu, a kamoli sjesti na klupu nekih od tamošnjih reprezentacija. No na ‘Crnom kontinentu’ vlastitu priču gradi iskusni trener iz Slavonskog Broda, Zdravko Logarušić, izbornik Kraljevine Eswatini, koja se u zemljopisnim udžbenicima do 2018. zvala Svazi. Logarušić je Eswatini preuzeo 2024., što je samo nastavak njegove izborničke pustolovine u Africi, nakon epizoda u Sudanu i Zimbabveu, a imao je i klupske angažmane u Gani, Keniji, Angoli i Tanzaniji. Prije desetak dana je sa svojim izabranicima imao obveze u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a iako je upisao poraze protiv Kameruna i Libije, Logarušićev Eswatini ostavio je pozitivan dojam.

– U prvoj smo utakmici s Kamerunom u Mbombeli odigrali 0-0, što je jedan od razloga zašto su trenutno iza vodeće Zelenortske Republike, koja ima četiri boda više dvije utakmice prije kraja. No u Yaoundeu su nas pritisli, primili smo rano gol, a onda je brzo došao drugi pa treći.  Kada smo se stabilizirali, već je bila gotova utakmica. Ipak, u četiri poluvremena s Neukrotivim lavovima izgubili smo samo jedno, a u tri smo bili izjednačeni. Slično je bilo i u srazu s Libijom,, kazuje nam Logarušić, koji nam je objasnio razinu kvaliete nogometa u Eswatiniju.

– Većinu reprezentacije čine igrači iz lokalne lige, a možemo reći da se radi o polu-profesionalcima. Neki rade u policiji, neki u vojsci, neki u državnoj službi, neki u prosvjeti, ali pored osnovnog posla stižu na treninge, a imam jednog profesionalca koji nastupa u Južnoafričkoj Republici. Zbog toga nismo u situaciji da se previše otvaramo protiv snažnijih momčadi. U fazi obrane smo posloženi u formaciji 4-5-1, dok se u napadu postavljamo u 3-4-2-1. Afrički nogometaši su fizički snažni, fleksibilni, eksplozivni, ali jedan od većih problema je nedostatak škola nogometa, gdje bi se mladi igrači mogli kvalitetnije razvijati. Manjak je novaca pa nema natjecanja u omladinskim kategorijama, što znači da se bez neke pripreme dolazi direktno u ligu. U Europi djeca imaju izbor, mogu trenirati nogomet, košarku, rukomet i ostale sportove, dok u Africi ogromna većina ide u nogomet. No napravio se progres. Vidimo na svjetskim prvenstvima kako je Afrikance teško pobijediti, jer ih dosta igra u jačim ligama. U Zimbabveu sam imao momčad koju su činili igrači Aston Ville, Wolverhamptona, Udinesea, iz MLS-a…, rekao je Logarušić.

“To je kompletan drugi svijet”

Brođanin ima više nego solidan skor kao izbornik ‘Sihlangu Semnikati’.

– Otkako sam stigao na klupu Eswatinija imam tri pobjede, tri remija i tri poraza, što nije loše s obzirom da se rado o polu-profesionalnoj momčadi. Radi se o državi koja broji oko milijun i pol stanovnika, a nacionalna liga je jačine naše druge lige, precizira nam hrvatski stručnjak, koji nam se javio s juga Afrike.

– Dolje sam došao 15. kolovoza, a ostati ću do sredine studenog. Ako produžim ugovor koji ističe 30.11. onda ću se vratiti u trećem mjesecu sljedeće godine. Nekako sam se izorganizirao da pola godine provedem u Hrvatskoj, a pola ovdje.

Za kraj, Logarušić se osvrnuo na život u tom dijelu svijeta. – To je kompletan drugi svijet, druga klima, drugi odgoj, sve je suprotno našem načinu života. Treba vremena da se prilagodite na jezik, kulturu i klimu, a vrijeme ne znači puno u Africi. Sve je laganije, ‘easy-going’, zaključuje Logarušić.