Ines Mlinarić iz Bad Red Bunnyja uoči premijernog nastupa u Zadru: "Svaki koncert sviramo kao da nam je zadnji"

Zadarska publika uskoro će dobiti priliku upoznati dva nova imena domaće scene – Bad Red Bunny i Ki Klop, koji 27. rujna stižu u Polivalentnu dvoranu Providurove palače u sklopu Rock&Off turneje pod organizacijom UNISON-a, a ugošćuje ih Urbofon Live. Dok smo s Ki Klopom već razgovarali, sada donosimo priču iz prve ruke – onu Ines Mlinarić (ReD), pokretačice i frontwoman benda Bad Red Bunny. Prošle godine zakoračila je u autorske vode i s bendom predstavila debitantski album »Can You Tell Me What Comes Next«. Uz Filipa Majdaka na gitari, Nevena Jurića na basu i Igora Balentu na bubnjevima​, publici donosi eksplozivnu, emotivnu i sirovu kombinaciju rocka, punk-rocka i alternative, a sve to Zadrani će uživo doživjeti na njihovom premijernom nastupu.

Alter ego

Iza vas stoje bendovi Markiz i Charlie’s Flow, a prošle godine ste se upustili u potpuno autorski projekt Red Bad Bunny. Što vas je nagnalo da krenete »od nule«, i što vam je ovaj glazbeni projekt donio što raniji nisu?

– Prije ovog projekta pjevala sam u nekoliko zagrebačkih bendova, a najviše se istaknuo Markiz s kojim sam snimila tri albuma dosta dobro prihvaćena, posebno jer su bila na hrvatskom jeziku. Charlie’s Flow je bio više gušt – tribute bend Skunk Anansie. Velika sam obožavateljica Skin, volim njezinu energiju i vokal, i mogu reći da mi je jedan od uzora, uz Björk, Soundgarden, Nine Inch Nails i A Perfect Circle.

Iz tog tribute benda zapravo je i nastao Bad Red Bunny. Prve autorske pjesme radila sam s istom ekipom. Onda je došla pandemija, sve je stalo, i odlučili smo višak energije usmjeriti u stvaranje vlastite glazbe. Za mene je to bilo potpuno novo jer sam prvi put ušla u autorsku ulogu, počela pisati svoje tekstove i glazbu. Nažalost, ta postava nije dugo potrajala i razišli smo se, ali nakon nekoliko mjeseci razmišljanja shvatila sam da vjerujem u te pjesme i da ih ljudi trebaju čuti. Nije mi imalo smisla da ostanu u ladici, pa sam u godinu dana okupila novu ekipu i s njima snimila album.

Već sam naziv benda aludira na igru kontrasta nježno-žestoko, nevino-buntovno. Kako je zapravo nastalo to ime i priča oko njega?

– Iza imena u početku nije stajala nikakva velika filozofija – bilo je jasno da želim »Red« jer je to moj nadimak iz davnih dana. Kasnije se, kroz ideju prvog spota u kojem se pojavljuje »zločesti zec« kao glavni akter, stvorio vizualni identitet benda. Iz toga se razvio alter ego – maska strašnog, odlučnog i neustrašivog zeca, iza koje se zapravo krije anksiozna i nesigurna figura, onaj pravi »bunny«. Masku je izradio naš bubnjar Igor Balent, koji je i sjajan vizualni umjetnik, a upravo je ona postala logo benda. Danas se svi zajedno identificiramo s tim »zekonjom«.

Sudar suprotnosti

Koliko se ti kontrasti, koje ime već sugerira, zapravo preslikavaju u vaš zvuk?

– Moram priznati da nisam posebno razmišljala o vezi imena i glazbe koju radimo, ali može se reći da i tu postoji sudar suprotnosti. U suštini, to je rock s distorziranim gitarama koje vrište i bubnjem koji je često nepravilan, nasuprot suptilnoj elektronici koja stvara atmosferu. Moji vokali su nekad tihi, nekad bijesni, odražavajući unutarnja stanja od tuge i bijesa do anksioznosti. Nekad želimo patiti sami, a nekad to podijeliti s cijelim svijetom, pa onda uglavnom vičemo. Upravo u tom kontrastu leži bit našeg zvuka.

Debitantski album »Can You Tell Me What Comes Next« donio je kombinaciju rocka, punk-rocka i alt rocka, ali i snažnu emocionalnu notu. Kako je tekao proces?

– Album je objavljen u studenom prošle godine, a nastajao je gotovo dvije godine. Iako se to čini dugo za sedam pjesama, okolnosti nisu bile jednostavne, pa sam sretna da je uopće ugledao svjetlo dana. Prvu godinu radila sam sama uz pomoć producenta Ivana Božanića, a zatim okupila novu ekipu koja mi je pomogla da ga završim. Nosi snažnu emocionalnu notu jer proizlazi iz mojih osobnih iskustava od lomova, razočaranja, unutarnjih borbi i stalnog osjećaja nedostatnosti. Nije napravljen da umiri ili utješi, nego da prodrma i suoči nas s onim što često pokušavamo sakriti.

Na albumu se osjeti osobna i ranjiva strana, a i sami singlovi pokazuju dualnost od sirove snage u »The End«, »Sorry Not Sorry« i »Done« do introspektive u »Happy Sad«. Koliko vam je teško, a koliko oslobađajuće dijeliti takvu intimnu stranu s publikom uživo?

– Prošle su gotovo tri godine prije nego što sam ponovno stala na stage s Bad Red Bunnyjem i neizmjerno mi je to falilo. Tek sada, kad smo počeli ponovno svirati, shvaćam koliko mi je to zapravo nedostajalo. Poseban je osjećaj s publikom dijeliti svoje najintimnije misli i emocije, a zatim vidjeti njihovu reakciju i energiju. Najljepše mi je što postoje ljudi koji su pronašli naš album, prepoznali ga i razumjeli. U svijetu opsjednutom filtriranom stvarnošću, naši vizuali i estetika nude potpunu suprotnost, a za mene je prilika da podijelim svoju ranjivost izuzetno oslobađajuća. Iako sam po prirodi introvertirana, glazba i koncerti postali su moj način komunikacije, a povratna energija publike golema je utjeha, sreća i ono što mi puni baterije.

Intrigantna estetika

Uz vas, bend čine i Filip Majdak na gitari, Neven Jurić na basu i Igor Balenta na bubnjevima. Što svatko od njih donosi? Na čemu trenutno radite?

– Ekipa u bendu se mijenjala i zahvalna sam svima koji su bili dio priče jer bez njih ne bi bilo albuma. Trenutačna postava formirala se u posljednje dvije godine. Imam puno povjerenje u svakoga od njih i vjerujem da je ovo početak nove lijepe priče. Već radimo na pjesmama za novi album i plan je uskoro ući u studio kako bismo početkom godine predstavili prvi singl i otvorili novo poglavlje.

Vaši se spotovi odlikuju promišljenim, gotovo filmskim pristupom i intrigantnom estetikom. Do sada ste snimili četiri spota, među njima »Done« koji je izazvao »kontroverze« i nije se prikazivao u dnevnom TV programu, te aktualni »Happy Sad«, napravljen u maniri Tim Burtona. Koliko vam je vizualna strana važna i kako gledate na ulogu spotova?

– Vizualni identitet mi je izuzetno važan jer ga doživljavam kao produžetak glazbe. Svaka pjesma ima svoj svijet i vlastitu emociju, a kroz spotove nastojimo to pretočiti u vizualni doživljaj. Do sada smo snimili četiri spota, a zadnja dva, »Done« i »Happy Sad«, posebno volim jer ih je radila ekipa iz PanGlass produkcije, vrlo talentirani i profesionalni filmaši. Rezultat su vizuali koji su upečatljivi i drugačiji, baš onakvi kakve smo željeli. »Done« je za naše hrvatske pojmove ispao previše kontroverzan, iako osobno ne mislim da u njemu ima išta što publika već nije vidjela. S druge strane, aktualni singl »Happy Sad« donio je spot na koji sam posebno ponosna. Radila ga je ista PanGlass ekipa, u maniri Tima Burtona, kao introspektivnu priču o borbi s vlastitim demonima. Atmosfera noćne more u dječjoj sobi prikazana je kroz dvije figure – djevojčicu i personifikaciju unutarnjeg straha, čudovišta. Posebno sam zahvalna našoj mladoj glumici Marini Sajko i njezinoj mami, jer bez nje spot ne bi imao tu snagu. Za razliku od prijašnjih, ovaj nosi i tračak nade (smijeh).

Nova publika

U sklopu Rock&Off turneje prvi put dolazite u Zadar, gdje dijelite pozornicu s Ki Klopom, bendom potpuno drugačije estetike i žanra. Koliko vam znači takva podrška i prilika da se predstavite publici izvan Zagreba, te kako vidite ovu kombinaciju?

– Zahvalni smo na prilici da se predstavimo publici izvan Zagreba i zasviramo pred ljudima koji nas možda dosad nisu imali priliku čuti ili vidjeti. Jako se veselimo koncertu i nadamo se što većem odazivu. Posebno nam je drago što dijelimo pozornicu s Ki Klopom, jer takve kombinacije publici otvaraju prostor da otkriju nešto novo, a za nas su izazov, prilika i čast da se pokažemo pred jednom sasvim novom publikom.

Ako biste morali opisati Bad Red Bunny jednom rečenicom publici koja vas prvi put gleda i sluša – što bi to bilo?

– Na koncertima smo do sada pokazali da definitivno nismo bend koji se svodi na lake rime i »ružionu« – svaki koncert sviramo kao da nam je zadnji. To je glazba za publiku koja traži nešto više. Zadarski nastup za nas nije samo nastavak priče, nego početak nove faze benda: sviramo cijeli aktualni album i premijerno predstavljamo nove pjesme. Ono što nudimo je nova glazba, gladna, drska i znojna svirka koja sigurno neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Ako nekome treba podsjetnik da je domaća scena vrijedna svakog trenutka – znate gdje trebate biti u subotu, 27. rujna. Ki Klop i Bad Red Bunny vas željno iščekuju – dođite!