Donosimo nekoliko praktičnih savjeta za kvalitetniji spinning

Budući da je varaličarenje najučinkovitije u zoru, suton te početkom i krajem noći, praktično je odabrati tek nekoliko međusobno vrlo malo udaljenih pozicija na koje se nije teško premjestiti ukoliko se za to pokaže potreba. Obali treba uvijek prilaziti pažljivo, bez suvišnih pokreta, buke i svjetla koji mogu otjerati i najgladnije predatore.

Sve pripreme oko slaganja pribora i izbora varalica valja obaviti na sigurnoj udaljenosti od mora, kako bi potencijalnu lovinu što manje uznemirili.

Najpraktičnije je dio varalica za koje mislimo da bi mogle biti najučinkovitije na samu poziciju ponijeti u prikladnoj plastičnoj kutiji. Ostali pribor treba ostaviti na sigurnom mjestu malo dalje od ruba mora.

Na taj ćemo način moći izmjenjivati varalice bez šetanja i nepotrebnog gubitka vremena. Naravno sve rečeno se odnosi na varaličarenje na neizrađenoj stjenovitoj obali.

Što se tiče izbora varalica koje ćemo koristiti u prvim pokušajima, valja se rukovoditi temeljnom postavkom: predatori koji čekaju na rubu kurenta uglavnom čekaju sitnu ribu pa im u skladu s tom činjenicom treba ponuditi oblik koji će biti najbliži očekivanom plijenu.

S obzirom na vremenske uvjete, smjer vjetra, smjer i jačinu kurenta, sloj mora u kojem varaličarimo i, naravno, vrstu koju lovimo, postoji nekoliko temeljnih odrednica koje ribolov mogu učiniti uspješnijim.

U principu se varalice uvijek izbacuju niz vjetar, te se privlače uz vjetar. Iznimka je ukoliko na mjestu na kojem namjeravamo loviti vjetar puše upravo u lice.

Tada nemamo izbora i lovimo kako možemo. S obzirom na kurenat, dva su načina na koji možemo varaličariti. Izbacivanjem varalice niz kurenat moramo računati sa snagom kurenta koji će varalici udahnuti život.

Povlačenje kontra kurenta mora biti takvo da varalica zadrži akciju, a da istovremeno ne postane preživčana. Problem s kojim se ovdje možemo sresti je potreba izrazito sporog vođenja. Na tom detalju mnogi wobbleri padaju na ispitu, a na njihovo mjesto uspješno ulijeću silikonci.

Izbacivanjem varalice uz kurenat imamo pak drugi problem. Zbog smjera kurenta struna se konstantno opušta, tako da je neprestano moramo namatati kako bi ostali u neposrednom kontaktu s varalicom.

U trenutku kada se varalica nađe na točki najbližoj nama, možemo je početi privlačiti ili pak puštati niz kurenat do neke točke, nakon čega imamo gore opisanu situaciju u kojoj se varalica mora nositi s jačinom strujanja.

U skladu sa željenom lovnom dubinom predvez možemo opteretiti olovnim otežanjem, no tu valja biti vrlo umjeren i oprezan. U pravilu takvo otežanje mora biti najlakše moguće pri čemu ga treba postaviti što je moguće, dalje od varalice, pogotovo ako varaličarimo wobblerom.

Otežanje postavljeno preblizu može poremetiti rad i akciju varalice, nakon čega šanse za ostvarenje ulova drastično opadaju. U principu olovno otežanje ne bi smjelo biti bliže od 60 centimetara od varalice.