Metoda sadnje krumpira koja u rujnu garantira solidnu berbu

Većina vrtlara na krumpir misli tek u proljeće, no u Irskoj se stoljećima prakticira drugačija metoda – sadnja u rujnu. Ideja se temelji na jednostavnom opažanju: krumpiri koji prezime u zemlji često niknu sami od sebe i daju novu, sasvim solidnu berbu.

Jesenska sadnja zato može biti dobitna kombinacija, pod uvjetom da se pripremi na pravi način.

Koje su prednosti jesenske sadnje?

Krumpir posađen u rujnu koristi vlagu koja se zadržava u zemlji nakon ljeta. Do zime razvije snažan korijenov sustav, a u proljeće, kad se tlo zagrije, odmah kreće s nadzemnim rastom.

Time biljka dobiva prednost i često daje raniju berbu nego klasične proljetne sadnje. Još jedan plus: ujesen je tlo vlažnije pa je manja opasnost od napada žičnjaka, štetnika koji voli suhe uvjete.

Koje sorte odabrati?

Za jesensku sadnju najbolje su rane sorte, i to gomolji nešto većih dimenzija. Oni imaju dovoljno snage da iz dublje sadnje potjeraju izboje prema površini.

Gomolje je preporučljivo posaditi dublje nego u proljeće – na oko 20 centimetara – što im osigurava bolju zaštitu od hladnoće.

Priprema tla

Bitan je položaj – parcela mora biti osunčana jer će zimsko sunce pomoći tlu da se ugrije. Dobro je ako je gredica prethodno gnojena ili se nekoliko tjedana ranije doda zreli kompost.

Tlo treba biti rahlo i bogato hranjivim tvarima, a kao dodatnu zaštitu može poslužiti sloj suhog lišća ili malča.

Kako posaditi?

U pripremljeno tlo izvuku se redovi duboki oko 20 centimetara, a gomolji se polažu na razmak od 20 do 30 centimetara. Redovi se zagrnu zemljom i blago nagrnu, a sloj malča čuva vlagu i ublažava prodor hladnoće.

U rano proljeće malč se uklanja kako bi sunce ugrijalo tlo, a ako zaprijeti kasni mraz, pomaže prekrivanje toplinskim vlaknom ili novinskim papirom.

Irska metoda pokazuje da sadnja krumpira ne mora čekati proljeće. Oni koji gomolje posade u rujnu, uz malo pažnje oko dubine sadnje i zaštite od hladnoće, dobit će raniju i često obilniju berbu – a pritom će izbjeći i neke uobičajene štetnike.