Ivan Santini: "Želja mi je bila pomiriti Zadar i Šibenik. To su bratski gradovi..."

Prošle sezone Ivan Santini je postao jedno od istaknutijih lica na najvećoj domaćoj sceni – HNL-u. Sa sedam pogodaka i jednom asistencijom predvodio je Šibenčanima gotovo do posljednjeg kola kako je moguće da se ostane u elitnom rangu.  Za povratak prekaljene “devetke” u hrvatski nogomet zaslužen je  sportski direktor Šibenika, a ujedno i Santinijev kum, Stipe Bačelić-Grgić. Ovaj mu je to vratio vrhunskim igrama, no priča nije imala sretan kraj.

– Šibenik me zanimao jer je bio HNL, ali i zbog kuma. Nakon što sam upoznao momčad, zaljubio sam se u tu svlačionicu. Nisam ih mogao napustiti bez obzira na to što su uvjeti bili katastrofalni. Još prošle godine je bila teška vaga hoću li u Zadar ili Šibenik, nijansa je presudila, konkretno HNL. Da je Zadar prošao Segestu u kvalifikacijama, sigurno bih već prošle godine došao ovdje. Iskustvo na Šubićevcu ću pamtiti cijeli život, koliko god je bilo teško toliko sam uživao. Igrao sam domaći najviši rang u kojem sam i počeo, skrenuo sam pažnju na sebe i svi tamo su me držali kap vode na dlanu.

Rivalitet da, ali

Osim pozornosti cjelokupne hrvatske nogometne javnosti koju je skrenuo svojim igrama, Santini je dodatno sve privukao pokušavanjem stvaranja mira između Zadra i Šibenika. Dva susjedska grada nisu baš u pretjerano bliskim odnosima, posebice kada se govori o sportu, stoga biti Zadranin i biti kapetan Šibenika gotovo je pa i nemoguće. No, Santini je to uspio, a uspio je i u tome da ga Šibenčani i više nego poštuju.

– Iskrena mi je želja bila pomiriti Zadar i Šibenik. Ovo su bratski gradovi koji se ne vole ni ja ne znam zbog čega. Ima nekoliko budaletina koji nešto huškaju bez veze, nemaju pojma o povijesti. Neka je rivalitet, to je super, ali kada pređe neke granice, kad netko dobije kamen u glavu, onda se gubi svaki smisao i sporta i rivaliteta, kad ti radi sporta ili nečeg drugog ideš nekome nanijeti zlo. Rivalitet je draž, ja također volim provocirati u sportu, ali kasnije ćemo dati ruku jedan drugome i to je to. Igrači to razumiju, sport te nauči takve stvari, no nažalost ovi na tribinama ne razumiju da se mi na terenu možemo polomiti, ali ćemo se poštovati nakon utakmice – otvoreno će Santini.

Bez tople vode

Katastrofalno je stanje prošle godine bilo na Šubićevcu. Dugovi su poharali šibenski klub koji je na kraju svega ispao u četvrti rang, ovaj u kojem igra Zadar. Spominjalo se tijekom ljeta i gašenje kluba, no ipak sve za sada koliko toliko funkcionira. Kako i sam naš sugovornik kaže, niti njemu koji je prošao jako puno toga, nije bilo lako, međutim u tom svojevrsnom »jadu« stvorila se predivna kemija.

– Tu su bile male plaće. Vidio sam puno komentara kao nogometaši pa kukaju, plaće su bile na razini konobara. Klub je igračima trebao plaćati stan, ali nije, vlasnici su i ih tjerali iz stana nakon nekoliko mjeseci. Tu su bili igrači iz Kolumbije, čovjek prođe pola svijeta i netko ga tjera iz stana jer klub ne plaća, on sam nema za papar, a treba se fokusirati na nogomet. Pokušavate okrenuti na pozitivu da ih pridobijete nekako, na kraju smo do pretposljednjeg kola bili živi za ostanak. Malo je nedostajalo sportske sreće, a iskreno bilo bi i nezasluženo. Ako vi dopuštate sucima i protivničkim igračima nakon što su prevalili nekoliko stotina kilometara i odradili utakmicu da se tuširaju u hladnoj vodi po zimi, onda si zaslužio izbacivanje. Ako ne plaćaš svoje igrače, hotele, vozače, zaslužio si. Ipak, kada pogledate koliko se nekim drugim klubovima oprostilo, da se Šibenik sada izbaci u četvrtu ligu, to je nepravedno – zaključuje Santini.