Hajduk i veterani Vatrenih glavne atrakcije velikog rođendana benkovačkog Velebita

Još jedan mladi starac u Zadarskoj županiji slavi »tek« 100 godina svojeg postojanja. Nakon što je Zemunik pred 15-ak dana proslavio svoj okrugli rođendan, došlo je vrijeme na Velebit iz Benkovca. Usmena legenda kaže kako je prva nogometna lopta u Benkovac stigla još 1909. godine kada ju je iz Trsta donio Petar Pjero Novaković, kasnije jedan od osnivača i prvi predsjednik kluba. Govori se i da je Velebit djelovao prije 1925. godine, no ipak se ta godina gleda kao osnivačka. Danas u nekom drugačijem svijetu od onog iz dana osnivanja, klub predvodi Boris Erceg.

– Ušminkavaju se zadnji detalji, ali sve je spremno. Krećemo danas s polaganjem vijenaca, što će učiniti delegacija Hajduka i našeg kluba, zatim selimo na stadion, gdje će prvo biti fotografiranje za najmlađe s igračima splitskog kluba, a onda ide utakmica. Slično će biti i sutra kada će nakon polaganja vijenaca izalsanstva HNS-a u Domu kulture biti svečana akademija, a nakon toga slijedi utakmica veterana Velebita i hrvatske reprezentacije. Naravno, na kraju oba dana organizira se prigodna zabava – ističe Erceg pa dodaje da cijeli grad diše za sljedeća dva dana.

Projekti

– Velika je zainteresiranost. Naš stadion prima 3500 ljudi, toliko smo ulaznica i tiskali i sve je rasprodano. Doći će nam dosta uzvanika, među njima i predsjednik HNS-a Marijan Kustić te izbornik reprezentacije Zlatko Dalić. Nadam se samo da će nas vrijeme poslužiti, za sada se najavljuje kiša, što bi nam prilično pokvarilo ugođaj.

Nekadašnji nogometaš Velebita i član Uprave kluba, nogometni sudac, a kasnije i veteran benkovačkog kluba prije sedam i pol godina zasjeo je na dužnost.

– U prvom mandatu smo puno toga napravili. Imamo osam mlađih kategorija uz seniore i veterane, tako da je bilo jasno kako nećemo moći sve posložiti kroz dnevne termine, stoga sam kao prvi projekt imao reflektore, odnosno rasvjetu kako bi mogli proširiti vrijeme treniranja. Napravili smo nakon toga i automatsko navodnjavanje, a imali smo još nekoliko stvari u planu, no stigla je korona koja nas je jako usporila. Sada postoji projekt za nove svlačionice, njih četiri na dvije etaže, no to je sve zapelo. Ne možemo dobiti građevinsku dozvolu za izgradnju toga, tako da ćemo morati mijenjati urbanistički plan, što kod nas u Hrvatskoj ide jako sporo. Tako da smo na čekanju. Potpisali smo s MORH-om ugovor za pomoćno igralište koje se nalazi u sklopu vojarne. Tamo ćemo uz pomoć HNS-a pripremiti teren s umjetnom travom i mislim da ćemo onda imati sve predispozicije za biti klub koji može težiti višim nogometnim ciljevima – objašnjava prvi čovjek Velebita.

Zlatna vremena

Kroz sito i rešeto prošao je Velebit u svojem prvom stoljeću, a danas je klub, kako tvrdi predsjednik, u vrlo dobrom stanju.

– Počeci 80-ih godina prošlog stoljeća su zlatne godine našeg kluba. Tada je ovaj kraj i gospodarski bio vrlo jak. Igrala se ovdje 2. Jedinstvena liga. Poslije Domovinskog rata igrali smo 3. HNL-Jug, osvajali smo Županijski kup i bilo je puno toga dobroga, međutim s vremenom nismo imali uvjete za nastaviti dalje u tom ritmu. Tada se odlučilo »promijeniti ploču« te okrenuti djeci i razvoju infrastrukture. Danas je bazen prilično velik, talenata ima, no treba puno raditi i biti uporan za napraviti nešto konkretno. Osim u infrastrukturu ulažemo u što kvalitetniji trenerski kadar na čelu s Antonijem Tokićem, šefom Škole nogometa, kako bi upravo djeca, na kojima počiva filozofija našeg kluba, mogla se razvijati što bolje i onda, nadamo se, ostati ovdje i izgraditi jaki Velebit – zaključuje Erceg.

Tajna opstanka

Doživjeti 100 godina nije malo, pogotovo u okružju u kojem svako mjesto ima svoj klub.

– Najvažnija je ljubav prema sportu, odnosno prema nogometu. U ovom našem benkovačkom kraju, tj. Ravnim kotarima jako se voli nogomet. Imate Polaču, Stankovce, malo iznad je i Škabrnja, Pakoštane ispod, to su sve mjesta u kojima godinama postoje nogometni klubovi, što najbolje govori o velikoj zainteresiranosti za ovaj sport. Imamo 150 djece u našoj Školi nogometa, što je brojka s kojom smo jako zadovoljni. Klub je svašta preživio kroz ovih 100 godina, mnogo igrača, uprava, predsjednika, stoga vjerujem kako će i nakon mene klub još dugo živjeti, ne sumnjam da će se slaviti i 200. rođendan.