Katolička ili pravoslavna? Crkvina u Karinu Donjem i dalje predmet sporova

Crkva sv. Marka (sv. Nikole) u Karinu Donjem, ili jednostavno Crkvina, stanovništvu koje u njezinoj blizini živi i odraslo je, povijesni je lokalitet iz razdoblja 12./13. stoljeća koji se posljednjih nekoliko dana po medijima povlači zbog pitanja vlasništva nad ostacima crkve, ali i stanja u kojem su ruševni zidovi, u kojima se molitva nije čula još od 16. stoljeća.

Otišli smo do Karina Donjeg, ali ne do njegova centra uz more, već suprotno, prema unutrašnjosti, gdje su raštrkani mali zaseoci u kojima živi pretežno starije stanovništvo. Crkva je za njih lokalitet uz koji su odrasli, ali o čijim povijesnim mijenama malo toga znaju.

Da se o ostacima stare crkvice govori u medijima, kažu nam, čuli su, ali ionako više nitko nije živ da bi mogao posvjedočiti i znati o njezinoj povijesti.

Pravo na subvenciju

Mala crkvica, čiji su zidovi još uvijek sačuvani, stoji na brežuljku nasuprot zaseocima Šuše, Ivaniši i Lakići. Iako u lošem stanju, bez jasnog prilaznog puta te okružena šikarom i travom, prema podacima Ministarstva kulture i medija na popisu je zaštićene nepokretne baštine, koja u ovoj godini ima pravo na subvenciju ministarstva.

Kao jedan od 33 lokaliteta s područja Zadarske županije, vlasnici crkvice, Srpska pravoslavna crkva, tj. Eparhija Dalmatinska, u ovoj je godini dobila 25 tisuća eura za arheološka istraživanja i konzervatorske radove na crkvici, čime bi se trebala osigurati njezina sigurnost i opstojnost za budućnost.

Crkva je odavno ruševna. Srušena je iza 1514. godine, nakon što su Turci zauzeli Karin. Tehnika zidanja i oblik sačuvanih bočnih vrata s polukružnim završetkom govore u prilog romaničkom stilu. Uz crkvu se nalaze tragovi srednjovjekovnog groblja.

Mjesto je to oko kojeg je lokalno stanovništvo u prošlosti stalno prolazilo, onuda se stoku vodilo na ispašu, ali uvijek su se vodili razgovori čija je crkvica i zemlja na kojoj leži. Iako su ostaci crkve danas vlasništvo SPC-a, Zadarska se nadbiskupija u nekoliko navrata s ovim lokalitetom javljala na natječaje Ministarstva, iako to nije njihovo vlasništvo.

Gospođa Merima iz zaseoka Ivaniši kazala nam je kako je godinama uz crkvu gonila ovce na ispašu, a zemljište je mijenjalo ruke i vlasnike, pa je tako čak i njezin stric bio njezin vlasnik.

Oduvijek uz crkvu

– Iskreno govoreći, mi se seljani o samoj povijesti ostataka puno nismo interesirali. Otkad ja znam za sebe, mi smo na zemlji uz crkvu sadili bajame, gonili ovce, a kako je ona došla u vlasništvo mog strica – ne znam.

Ne znamo ni što je namjera s tim ostacima, obnoviti ih ili ih samo očuvati u obliku kakav je sada, rekla je Merima.

Baka Jeka i njezin suprug dodali su, pak, kako bi oni koji bi znali više o sudbini crkve, već dugo pokojni, pod zemljom. Njezini ostaci danas stoje kao uspomena starijim žiteljima tog kraja na neko drugo vrijeme, kada se oko crkve šetalo, a uz nju pasla stoka.

– Slabo znamo o povijesti te crkve, govorilo se u našoj mladosti da je jedno vrijeme bila katolička, a potom pravoslavna, ali ne bi znali reći za koje su se razdoblje vezivali takvi govori, rekao je Čedo. Govorilo se, dodaje, i o njezinoj obnovi.

– Kao djeca smo mi hvatali sove, koje su se skrivale u zidovima crkve. Stari je paroh iz ovog kraja možda i znao nešto o crkvi, dodao je Čedo. Kad su se pravosudni sporovi završili, ističu, u selu se govorilo kako je crkvica vraćena SPC-u.

– Svi se kunemo u istog boga, žalosni su razlozi za podjele, smatra Čedo.

Zbog više je medijskih upita, Ministarstvo poslalo priopćenje u kojem jasno stoji kako su ostaci zaštićeni kao nepokretno kulturno dobro već 20 godina, a kao vlasnik se još 25. svibnja 1894. godine navodi tadašnji »Parohijalni nadarij u Karinu«.

Konzervatorski radovi

– Do provedbe upisa u zemljišno-knjižnom postupku koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Zadru u korist Srpske pravoslavne crkve došlo je 2018. godine.

Zadarska je nadbiskupija u dva navrata – 2014. i 2018. godine zatražila financijska sredstva za čišćenje raslinja i konsolidaciju ziđa, a nakon toga, od 2020. godine na natječaj Ministarstva za isto kulturno dobro se prijavljuje Srpska pravoslavna crkva, koja je u međuvremenu pred Općinskim sudom uredila svoj status vlasnika.

Podsjećamo da se upravo dodjelom statusa kulturnog dobra trajno čuvaju izvorna obilježja kulturnog dobra bez obzira na moguće promjene vlasništva, upozorili su iz Ministarstva.

Ove se godine planiraju financirati konzervatorski radovi i istraživanja koja uključuju područje oko same crkve kako bi se prikupilo više informacija i znanstvenih spoznaja o samom lokalitetu budući da o njemu nema dovoljno podataka u stručnoj literaturi.

– Sukladno sačuvanim stilskim obilježjima crkva se može datirati u razdoblje 12. ili 13. stoljeća. Uz samu crkvu nalaze se ostaci srednjovjekovnog groblja.

Programi koji su se provodili tijekom posljednjih godina, odnose se isključivo na preventivnu sanaciju i konzerviranje ostataka ziđa te prezentaciju urušenih elemenata s ciljem očuvanja vrijednog spomenika od daljnjeg propadanja.

Svi radovi idu u smjeru očuvanja ostataka građevine budući da su je ugrožavali i atmosferske prilike i visoko raslinje unutar crkve i oko nje, s ciljem sprječavanja izvjesnog urušavanja njezinih ostataka, kazali su iz Ministarstva.

Autor: Nikolina Lucić