Fališ mi, Miljenko Jergoviću

Dovoljno je kratko pozdraviti Miljenka Jergovića i sjesti za drugi stol u kafiću blizu divne knjižare u Zagrebu. Biti blizu knjižare već je opasno. Knjižara je konglomerat različitih ideja, ljudi, svjetova. Knjižara je livada raznovrsnog cvijeća, opojne palete mirisa. Knjižara, to su ljudi. Slobodni su to ljudi koji se ne moraju slagati s drugima, ali uvijek će se, kaže pametni Voltaire, boriti da taj drugi može slobodno govoriti.

MIljenko briše pljuvačku kojom ga je zalila otmjena dama sa psetancetom. Miljenko čita grafit na fasadi zgrade u kojoj živi. Miljenku prijete. Prijete Miljenku i prijete drugima koji su drugačiji.

Miljenko dragi, prilagodi se ili nestani. Prigni tu misleću glavu pred jednom idejom koja želi zavladati nad svim ostalim idejama. Što se trudiš misliti, razbijati glavu svojim idejama. Jedna glava misli za sve ostale glave.

Kada prijetiš Piscu, kada Pisca hoćeš eliminirati ti zapravo ukidaš savjest. Savjest je po starom, dobrom moralu, svijest, znanje o tome što je dobro, a što zlo. Kada ukidaš Pisca, zlu oblačiš haljinu dobroga. Savjest ćeš lako umiriti jer okupljaš oko sebe one koji su već neutralizirali savjest, znanje o tome što je zlo, a što dobro. Kada ukidaš drugoga, kada ukidaš pravo drugome da misli i bude svoj, tebi treba moć, a ne razumijevanje. Moć danas jest, sutra nije. Razumijevanje ima sadašnjost i budućnost. Kada zabranjuješ drugome, kada ukidaš drugoga, ti se odričeš budućnosti.