MISTO MOJE (26) U Ninskim Stanovima još nemaju ni vrtić, ni kafić, ali imaju turnir

Premda u Ninskim Stanovima nemaju crkvu, iako godinama postoji ograđeno zemljište predviđeno za nju, iako nemaju kafić ni vrtić, imaju ono što je danas sve rjeđe, a od neprocjenjive je važnosti – zajedništvo.

Potvrdio je to i ovogodišnji malonogometni turnir Azine, održan četvrti put po redu, kojemu se svi vesele, kojega željno iščekuju cijelu godinu, a organiziraju ga mladi na čelu s Tomislavom Prorokovićem, sa željom da ožive mjesto, ulažući ogromni trud i pokazujući tako ljubav prema rodnom mjestu.

– U organizaciji nas je 20-ak, ja jesam pokrenuo turnir, no svi su se odmah odazvali. Glavni poticaj bilo je to što se ovdje nikad ništa nije događalo. Jednostavno, mistu je falilo nešto da se ljudi počnu družit. Prijavilo se 56 ekipa, puno je gledatelja, ma sve je super, jako smo zadovoljni, kazuje Tomislav Proroković koji kao najveću prednost Ninskih Stanova ističe – dobre ljude.

Udruga mladih

Prošlih su godina imali i kviz te košarkaški turnir, a nadaju se skorom osnivanju Udruge mladih što će svakako osigurati bolji društveni život, za sve generacije.

– Imamo područnu školu, od prvog do četvrtog razreda, dalje idemo u Nin. U područnoj školi je 13, 14 učenika i tako je otprilike uvijek. Uvijek može bolje, no nemamo sudbinu kao druga mjesta, da je škola pusta. Dio mladih ostaje u gradovima u kojima su studirali, ja prvi, a dio ih se vrati. Onaj tko se bavi turizmom ili građevinom, ima ovdje prilika, započinje Ive Predovan koji živi na relaciji Split – Ninski Stanovi i koji je itekako angažiran kad je u pitanju društveni život ovoga mjesta.

Ponosno priča o svojim sumještanima, ističući njihovu marljivost o čemu svjedoče brojni štandovi uz cestu između Žerave i Nina na kojima se prodaju isključivo lokalni proizvodi. Osim vrijednih lokalaca, u Ninskim Stanovima su i plantaža maraške, najveća u Lijepoj Našoj, te maslina, no to, kako kažu, nije u rukama mještana.

S druge strane, dok je poljoprivreda tek u tragovima, pogotovo u odnosu na prijašnje vrijeme kad je ovdje bila farma koja je zapošljavala »pola sela«, turizam cvjeta i sve je više luksuznih kuća za odmor, za one željne mira.

A ukoliko se mještani i njihovi gosti zažele, primjerice, kulturnih događanja, ljeti će ipak morati potegnuti do Nina, Vrsi, Vira, Privlake… Zimi će se teško na ovom širem području pronaći ikakav sadržaj.

– Problem je u tome što mi uopće nemamo prostor za organizaciju nekih kulturnih događanja, za druženja. Uzmimo za primjer Poljica Brig, tamo sad dobivaju društveni dom i kafić. Nama bi to zlata vrijedilo, pogotovo jer su generacije mlađe od mene izrazito motivirane, to je baš volej kojeg bi bilo šteta propustiti, predlaže Predovan i dodaje kako je riječ o realnom cilju, a s obzirom na dobru suradnju s Gradom Ninom, nadaju se društvenom domu i u svome mjestu u skoroj budućnosti.

(Ne)povezanost s gradom

Zaista, bio bi to pun pogodak s obzirom na to da Predovan, kao i Tomislav Proroković, ističe zajedništvo kao najveću prednost.

– Ode svak svakoga zna, ali u onom pozitivnom smislu, ne da će zabadati nos, već da će uskočiti kad god treba, svak će pružit ruku. To je lipo! Ovo je za djecu najbolje moguće okruženje, još ima i zelenila. U selu nas je oko 350, imamo jedan dućan, vjerujem da će u budućnosti biti i više sadržaja, optimističan je Predovan.

Ipak, bolna im je točka nedovoljan broj autobusnih linija. Muči to i djecu i starije, objašnjava Predovan, tri su autobusne linije dnevno, dok je primjerice za Nin, svakih sat vremena.

– Mislim da to mori dicu, i mene je morilo, to baš otežava život, prvi je autobus u pet i po’, dodaje Predovan.

A kako je ovo mjesto nastajalo doseljavanjem ljudi iz okolnih mjesta, razna su prezimena među kojima prevladavaju Matešići, Prorokovići, Predovani, Veršići, Surići…

– Pričao mi je davno svećenik u Ninu kako je nastalo ime mjesta, stanovi su bili štale za životinje, onda su ljudi iz okolnih mista dolazili za blagom i malo po malo ostajali, kazuje nam Predovan.

Danas je to, opisuje 20-godišnja Iva Pavlović, mjesto koje je zaista posebno i u kojem mladima ništa ne nedostaje.

– Svi guštamo, svi se baš potrude oko turnira, svi igraju iz gušta, mi radimo iz gušta. Nije važno tko će pobijedit’, važno je da se svi zabave, da budu zadovoljni, priča Pavlović i dodaje da se igra i na buće, igra se košarka, a zaigraju i cure.

Da je »baš lipo«, govori i Šime Veršić koji ističe da je ovo malo mjesto dobrih ljudi. Ipak, sadržaja je malo, stoga cijelo selo čitavu godinu iščekuje turnir.

– Živimo za ovih 15 dana, ističe Veršić.

Ostat će zauvik

No, kako to obično biva, stariji mještani ističu da je prije bilo bolje, da je bilo više ljudi, više blaga, više poljoprivrede…

– Bila je prije farma, radilo je 200 ljudi, no počelo je to propadati još prije rata. Bilo je prije polja. Danas ima kuća za turizam, pa znaju u nekim dijelovima ljudi ostati bez vode. Ali, sve u svemu, dobro je, Nin nam je blizu, tamo idemo za sve. Više-manje svi odemo tamo bar jednom dnevno, kaže Mićo Proroković.

Svakako, ne mogu ništa bez automobila, kazuje Marijana Matešić, i do Nina im treba tri, četiri minute, do Zadra 15-ak minuta, pa im manjak sadržaja i ne pada teško.

– Djeci je lijepo odrastati ovdje, za srednju dob i nema nešto previše događanja, baš zato svi se silno veselimo ovom turniru. Voljeli bismo imat kafić, ali svakako za sve idemo do Nina i Zadra, pa kavu popijemo usput, govori Marijana Matešić koja se iz Vrsi udala u Ninske Stanove.

Koliko je mladima dobro, potvrđuje i Matea Matešić koja ističe kako će uvijek ostati u svom selu.

– Baš je ugodno za živit, selo je mirno, svi su ljudi prijateljski nastrojeni. Ništa nam ne nedostaje, ostat ću ovdje zauvik, kratka je i jasna Matea Matešić.

Živa zajednica

Na koncu, iako u Ninskim Stanovima nedostaje mnogo toga što se uobičajeno smatra mjerilom kvalitete života, od vrtića, kafića i društvenog doma, pa sve do osnovne prometne povezanosti, ovdje imaju ono što se novcem i infrastrukturom ne može stvoriti – živu zajednicu u kojoj se ljudi poznaju, uvažavaju i pomažu jedni drugima. To zajedništvo, utkano u svaku utakmicu na turniru Azine, u svaki štand s domaćim proizvodima uz cestu, u svaku pruženu ruku susjeda, pokazuje kako ovo mjesto iako malo, ima veliko srce.

Mladi pokazuju da im je stalo, ulažu vrijeme i trud da selo oživi, stariji prenose sjećanja i iskustva, a djeca rastu u sigurnom i mirnom okruženju, među ljudima koji ih poznaju i kojima je stalo.

Nadamo se kako će doći vrijeme kad će Ninski Stanovi dobiti društveni dom, više autobusnih linija ili ugostiteljski objekt koji bi upotpunio društveni život. No, i bez toga, njihovo je najveće bogatstvo već sada očuvano, a to je osjećaj da ovdje nitko nije sam i da zajednica znači više od svih sadržaja koje bi mogla donijeti moderna svakodnevica.