Kapetanske kuće na Silbi još uvijek nemaju formalnu zaštitu

U prostoru uz školu na Silbi je otvorena izložba »Autohtono graditeljstvo otoka Silbe« u organizaciji Društva za zaštitu prirodne i kulturne baštine otoka Silbe – Samotvorac. Postav se može razgledati svakoga dana do 13. kolovoza, u večernjem terminu od 20 do 22 sata.

Autorica, povjesničarka umjetnosti Jelena Stošić, kroz bogat izbor autorskih fotografija, ali i sačuvanih posuđenih predmeta dočarava osebujnu graditeljsku tradiciju otoka, kao i uporabne i umjetničke predmete kojima su kuće bile opremljene. Naime, u središtu njezina istraživanja nalaze se kapetanske kuće, tip kuća koje su znatno oblikovale vizuru i identitet Silbe.

– Prvi put ovu sam izložbu predstavila na Silbi prije 12 godina, a sada donosimo drugo, dopunjeno izdanje. Cijeli projekt rezultat je istraživanja kapetanskih kuća i njihovih interijera provedenog prije dosta godina. Kapetanske kuće koje počele su se podizati tijekom druge polovice 18. stoljeća i nastavile kroz čitavo 19. stoljeće, a utjecale su i na arhitekturu susjednih mjesta, pojašnjava autorica.

Takve kuće lako je prepoznati jer ih krase uređena dvorišta popločana kamenim pločama, s cisternom za kišnicu i povišenom gredicom, tzv. »sejicom«, namijenjenom uzgoju mirisnih, ljekovitih i začinskih trava. Ta su dvorišta bila ograđena visokim zidovima i masivnim vratima s ulične strane, što je samom mjestu davalo naglašen urbani karakter, neuobičajen za otočna naselja.

– Iz dvorišta se ulazi u hodnik s čije jedne strane se nalazi reprezentativni salon ukrašen portretima članova obitelji, dok se s druge strane prostire zimska kuhinja iza koje se nalazi krušna peć ili kod većih kuća ljetna kuhinja s krušnom peći. Iz kuhinjskog dijela izlazilo se u stražnji vrt, gdje se nalazio vrt, svinjac i suhi zahod.

FOTO: PERO LOVROVIĆ

Gornja etaža ili prvi kat slijedi tlocrt prizemlja, a najčešće sadrži dvije do tri sobe. Sobe su prvotno bile vrlo skromno namještene, no kasnije su se pomorci vraćali s putovanja donoseći raskošnije komade namještaja od drvenih ormara, komoda, radnih stolova i škrinja, pa do fotelja i drvenih umivaonika opremljenih keramičkim posudama, opisuje Stošić dodajući kako su zidove u sobama često krasile sakralne slike, dok su u hodnicima nerijetko visile litografije s lirskim motivima.

U vrijeme pomorskog procvata otoka takve kuće su prvenstveno gradili kapetani i brodovlasnici, a potom i ostali.

– Kapetanske kuće su jedinstvene jer su njihov oblik i oprema proizašli iz težnje da se određeni način života i visoke kulture stanovanja prilagodi i ograničenom otočkom prostoru i ruralnom načinu života, priča ova povjesničarka umjetnosti.

Zahvaljujući pomorskoj tradiciji i pomorcima, Silba je još u 18. stoljeću imala izgled uređenog mjesta, dok kapetanske kuće predstavljaju jedinstvenu kombinaciju seoskog načina življenja s gradskim standardima.

– U tim kućama se isprepliće dualnost između urbanog, ali i onog ruralnog dijela (kroz metalno posuđe, kuhinju, stražnje dvorište), i to je njihova najveća posebnost. Dakle, nastajale su u prvom redu kao pokušaj pomoraca da stvore viši životni standard na temelju iskustava iz ostalih mediteranskih luka, ali ne kao puke kopije, naglašava Stošić.

Unatoč njihovoj brojnosti i karakteristikama, kapetanske kuće i dalje nemaju formalnu zaštitu.

– Silba nema urbanistički plan kojim bi se zaštitila takva baština, dok bi s druge strane ozbiljno, sustavno istraživanje zahtijevalo stručni tim. Mi u Društvu razmatramo ideju otvaranja muzeja, možda i na više točaka otoka.

Planiramo i izraditi popis svih kapetanskih kuća i označiti ih QR kodovima, otkriva autorica Stošić koja je posvećena istraživanju kapetanskih kuća već više od 20 godina.