ZAR OPET? Dikljancima dosta požara, smrada: 'To je nepodnošljivo. Svi su nas zaboravili!'

Još jedan požar na deponiju u Diklu, čak četvrti od početka ljeta, opet je otvorio pitanje sanacije koju Dikljanci već dugo (uzalud) zazivaju. Naime, jučer je nešto prije 13 sati opet izbio požar, a zbog brzog širenja, na teren su odmah upućene sve raspoložive operativne snage.

Na požarištu je djelovala Javna vatrogasna postrojba Grada Zadra s četiri vozila, zatim Dobrovoljno vatrogasno društvo Pljusak Nin s jednim vozilom, Državna intervencijska postrojba Zadar s jednim vozilom, DVD Općine Sukošan te tvrtka Čistoća d.o.o. koja je bila uključena sa svojom mehanizacijom u tehničku podršku vatrogasnim ekipama. Premda nije bilo neposredne ugroze za stanovništvo, iz Grada Zadra su pozvali građane da se ne približavaju požarištu i da prate upute nadležnih službi.

Pod stalnim nadzorom

Malo prije 16 sati požar je u potpunosti stavljen pod kontrolu, nakon čega se provodilo dogašavanje i sanacija požarišta. Zbog prisutnog dima, građanima u okolnom području preporučeno je da, prema potrebi, zatvore prozore i vrata kako bi se smanjio prodor neugodnih mirisa u unutarnje prostore. Iz Grada ističu da nema razloga za zabrinutost te da je situacija pod stalnim nadzorom Stožera civilne zaštite i svih nadležnih službi. Ako bude potrebno, Grad Zadar organizirat će mjerenje kvalitete zraka radi dodatne sigurnosti građana.

A premda su sve potrebne radnje pravovremeno poduzete, ovdašnji mještani, koje smo posjetili dok je požar još tinjao, govore kako je Diklo slijepo crijevo Zadra, urbano naselje, turističko središte, ali istovremeno zaboravljeno, pod teretom konstantnih radova na aglomeraciji koji su tek sada završeni, ali i učestalih požara s deponija, kao i neugodnih mirisa.

Primjerice, gospodin Ante tek je prije nekoliko dana stigao iz Njemačke do svoje vikendice u Diklu, ali već je preksinoć, kazao nam je, primijetio da se naseljem širi miris smeća.

– Nadam se da neće biti veće štete, iako sam još prije dvije noći osjetio smrad, dodao je gospodin Ante o požaru, gledajući prema smjeru deponija.

Žalili su se Dikljanci, čak i prosvjedovali, no sanacija odlagališta još je na čekanju. Stoga, baka Marija istaknula je kako im je dosadilo, kako kaže, slušati pusta obećanja i živjeti uz stalan miris smeća koji se za jačih bura širi Diklom.

– To je nepodnošljivo, ja sam starosjedilac u Diklu te desetljećima živim uz deponij i slušam prazne priče o tome kako će ga sanirati. Između toga i radova na aglomeraciji koje smo godinama podnosili, osjećamo se zanemarenima i zaboravljenima, poručila je baka Marija, dodavši kako se osjećaju kao, kako kaže, slijepo crijevo Zadra.

Požar na deponiju

Snimio: Mate Komina

24.07.2025. 16:05

Galerija

Foto: Mate Komina

Uzalud prosvjedi

– Svi su nas zaboravili, Diklo smatraju dijelom grada, a nedostaje nam osnovna infrastruktura. Prvo smo godinama trpjeli kopanje i konstantne radove koji su nas praktički odcijepili od ostatka grada, a sada bismo svako malo trebali gledati prema deponiju, okretati glavu gore da vidimo ima li smeđeg dima?, rekla je baka Marija i napomenula kako neugodni miris ulazi u kuće.

I Mario je naglasio kako im je dosta smeća, dosta smrada i dosta praznih obećanja.

– Organizirao sam prosvjede i trudio se, zajedno s mještanima, pokušati apelirati na gradske službe, te od njih dobiti bilo kakvu reakciju i jasan plan sanacije deponija. Tek smo se riješili radova na aglomeraciji. Od ’63. je godine deponij u Diklu, a obećava nam se da će deponij nakon naših zahtjeva i peticije biti zatvoren i saniran, no od toga još uvijek ništa nije učinjeno, poručio je Mario.

U svakom slučaju, deponij je tinjajući problem koji, kazao je Mario, napokon žele ostaviti u prošlosti.

– Što će biti sutra, ne znam, Hoće li se mještani ujediniti i ponovno tražiti konkretne akcije, ne znam, ali ja ću svakako osobno podnijeti prigovor zbog ove situacije, zaključio je Mario.

Jučerašnji požar na deponiju u Diklu još je jednom potvrdio ono na što mještani već godinama upozoravaju – da je riječ o dugogodišnjem, sustavno zanemarivanom problemu, a uzrok nezadovoljstva lokalnog stanovništva leži u izostanku konkretnih i trajnih rješenja. Sanacija odlagališta ostaje neispunjeno obećanje, a osjećaj zaboravljenosti među stanovnicima Dikla sve je izraženiji. Ipak, deponij ostaje netaknut, a neugodni mirisi i strah od novih požara svakodnevica…