Uvoz električne energije u Hrvatskoj je jako visok unatoč rastu obnovljivih izvora

Vlada RH je prošlog tjedna odlučila kako više neće regulirati maloprodajne cijene goriva, onog osnovnog – benzina, dizela i plavog dizela. Je li to uvod i za slične odluke koje će donijeti i kada su u pitanju cijene električne energije i plina?

Cijene ova dva energenta se, međutim, ne reguliraju na isti način kao što su se regulirale cijene goriva, one su pod ingerencijom Hrvatske energetske regulatorne agencije koja utvrđuje tarifne stavke za javnu uslugu opskrbe električnom energijom, koje se primjenjuju na kućanstva i male kupce.

No, podsjetimo da je Vlada unazad nekoliko godina kroz tzv. paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena, subvencionirala cijene energenata. Na snazi je osmi paket u kojemu se, primjerice, zadržavaju postojeće niže cijene struje za građane. No on će biti na snazi još do 30. rujna ove godine.

Hoće li se onda ponovo vratiti liberalizacija tržišta, odnosno slobodnije formiranje cijene pružatelja usluga? No u vremenima sve neizvjesnijih gepolitičkih odnosa pitanje je možda ne toliko koliko će što koštati, nego hoće li toga biti u dovoljnim količinama?

Aktualni trendovi

U tom smislu upozoravajuće zvuči izvješće gospodarsko-interesnog udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske o elektroenergetskim kretanjima u drugom kvartalu ove godine.

Izvješće donosi analizu aktualnih trendova u potrošnji i proizvodnji električne energije u Hrvatskoj te usporedbu s istim razdobljem prošle godine. Ono pokazuje kako Hrvatska i dalje u velikoj mjeri ovisi o – uvozu električne energije.

– Uvoz električne energije i dalje je vrlo visok te je u ovom razdoblju činio 17,3 posto ukupne raspoložive energije, što ukazuje na nedovoljnu domaću proizvodnju i potrebu za snažnijim oslanjanjem na vlastite izvore.

Gledano po mjesecima, u travnju je udio uvoza iznosio 4,9, u svibnju 19,6, a u lipnju je dosegao čak 32 posto potvrđujući zabrinjavajući trend energetske ovisnosti Hrvatske, posebno u ljetnim mjesecima.

Proizvodnja hidroelektrana bila je 23 posto niža u odnosu na višegodišnji prosjek, zbog izostanka proljetnih kiša i slabijeg topljenja snijega, čime je izostao ključan sezonski doprinos ovog obnovljivog izvora.

Istodobno je proizvodnja iz elektrana na fosilna goriva prepolovljena, zbog TE Plomin koja je bila izvan pogona te zbog ekonomske neisplativosti rada termoelektrana na plin, stoji u izvješću.

Ipak, pozitivan pomak donijeli su obnovljivi izvori energije – sunčane elektrane, vjetroelektrane, biomasa i bioplin. Oni su prvi put zauzeli vodeće mjesto u strukturi raspoložive energije s udjelom od gotovo 30 posto (29,7).

U drugom kvartalu ove godine domaća potrošnja električne energije je iznosila 4.252 GWh i manja je za sedam GWh u odnosu na isto razdoblje 2024. godine (4.259 GWh). Kažu kako je to posljedica manje potrošnje za grijanje, jer je bilo toplije vrijeme.

U tom periodu vjetroelektrane su proizvele 723 GWh, što je povećanje od 222 GWh (+44,3 posto), zahvaljujući boljoj vjetrovitosti i priključenju novih kapaciteta (VE Mazin, Visoka i Opor, sve u 2025.).

Sunčane elektrane su proizvele 338 GWh, što je povećanje od 141 GWh (+71,6 posto). Ovaj snažan rast, kažu, rezultat je značajnog povećanja kapaciteta, od srpnja prošle do srpnja ove godine u pogon je pušteno 447,7 MW novih solarnih elektrana, što prosječno iznosi 37,1 MW mjesečno ili 1.218 kW dnevno.

Zaštita korisnika

Termoelektrane na obnovljive izvore energije (biomasa, bioplin) proizvele su 231 GWh, što je povećanje od 11 GWh (+5,5 posto) u odnosu na prošlu godinu.

– Kako bismo smanjili ovisnost o uvozu i osigurali stabilnu opskrbu u uvjetima klimatskih i tržišnih promjena, nužno je ubrzati razvoj projekata OIE i paralelno ulagati u elektroenergetsku mrežu i napredne sustave za pohranu energije. Samo fleksibilna i moderna mreža može omogućiti veću integraciju obnovljivih izvora, stabilnost sustava i zaštitu krajnjih korisnika od volatilnosti cijena, poručuju uz OIEH-a.

Upravo iz tog razloga u suradnji s Europskom bankom za obnovu i razvoj, Energetskim institutom »Hrvoje Požar« i Fakultetom elektrotehnike i računarstva, provode stručnu studiju o lokacijama mrežnih zagušenja i potrebi za baterijskim spremnicima u Hrvatskoj. Rezultati te studije poslužit će kao temelj za strateško planiranje i usmjeravanje ulaganja, a krajnji cilj je izgraditi energetski sustav koji je pouzdan, samodostatan i u službi zelene tranzicije.

Da u tom smjeru ozbiljno razmišljaju privatni investitori pokazuje primjer osječke Žito grupe, koja u paketu najavljenih investicija planira ulaganja između 15 i 20 milijuna eura u solarne elektrane i baterijske sustave za svoje najveće potrošače struje u grupi (tvornica ulja, mesna industrija, tvornica stočne hrane, farme).

Podsjetimo, naposljetku, kako je u otvoren i javni poziv Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost namijenjen sufinanciranju ugradnje fotonaponskih elektrana za proizvodnju električne energije za vlastitu potrošnju na krovovima postojećih obiteljskih kuća.

Ako se u međuvremenu ne utroše sva predviđena sredstva, podnošenje prijava je moguće do kraja godine.

Autor: Dario Kuštro