Danas je dan D za Nogometni savez. Čija će struja odnijeti pobjedu - Buljatova ili Sinovčićeva?

Nema tko u Zadru i okolici početkom ožujka nije pričao o izborima za predsjednika Nogometnog saveza Zadarske županije. Izlazak na kavu nije mogao proći, a da netko ne spomene Juricu Buljata ili Rena Sinovčića. Svi mediji također su se itekako uključili u razvoj ove situacije, a u suštini razlog je bio jednak onome zašto kupujemo skuplje proizvode u trgovinama – jer ime, tj. marka prodaje proizvod. Poznati nogometaš i nekadašnji nogometni sudac, bili su samo takav mamac za proizvodnju priče.

Novi revolveraši

Stvorilo se tako i veliko rivalstvo prije samih izbora u kojim, kao i u svakim normalnim izborima u Hrvata, nije moglo proći bez pokojeg prozivanja. A onda je konačno, poslije desetak dana prilično žustre kampanje na svim frontovima, stigao je 13. ožujka. Nakon početnog rukovanja dvojica »revolveraša« krenula su u boj za željenu fotelju. Rezultati su u konačnici pokazali da su obojica ostali živi, neokrznuti, no bliska budućnost je pokazala kako su obojica pogodila metu te su nanijeli smrtonosne rane onom drugom. Naravno, u figurativnom smislu.

Razvoj situacija nakon što se te večeri ništa nije riješilo, odnosno nije dobiven novi predsjednik, glasio je kako se mora raspisati nova izborna skupština, a s obzirom na to da se raspisuje nova, spomenuti dvojac više se nije mogao kandidirati. Značilo je to jedno – da su dvojica novih pretendenata morala stići u grad. Čast je pripala Tinu Juričinu, predsjedniku Pakoštana, kojeg podupire Buljatova struja, odnosno Marinu Klancu, jednog od glavnih ljudi iz obrovačke Zrmanje, kojeg podupiru klubovi koji podržavaju Sinovčića.

I baš zato što je marka proizvoda ključna u trgovinama, ovi novi izbori nisu dočekani s tolikom pompom kao oni prvi. Buljat i Sinovčić velika su imena u zadarskim nogometnim krugovima i sudar titana svakome je bio zanimljiv, dok se utrka Juričina i Klanca doživljava poput obračuna dvojice pomagača superheroja, premda se bore za identičnu dužnost.

Obećanja

Onu istu dužnost koja se pred četiri mjeseca doživljavala u društvu revolucionarno. Važno je ponovno istaknuti kako predsjednik NSZŽ-a u najvećoj mjeri ima savjetodavnu ulogu, odnosno onu preko koje se ide kako bi se došlo do nekih konkretnih stvari. Novac u hrvatskom nogometu je centraliziran, jednostavnim rječnikom rečeno HNS je na vrhu hranidbenog lanca i njega se treba »povući za rukav« kako bi se uspio jedan dio sredstava dopremiti u lokalne sredine. A to je posao predsjednika Županijskog saveza. U tom kontekstu idealnu izjavu za Zadarski list ovaj tjedan dao je kandidat Juričin:

– Moraju i klubovi biti svjesni nekih stvari, najviše toga da Savez ne može ništa ako su oni odlučili sjediti skrštenih ruku i govoriti da im nitko ne želi pomoći. Ako se klubovi ne misle mrdnuti sa sjedalice, tu Savez ne može ništa.

Odličnu stvar istaknuo je i kandidat Klanac, a to je sinergija svih dionika. Nažalost, Hrvati mentalno nisu otišli dalje od filozofije »neka meni crkne krava, samo da susjedu crknu dvije«. Kada je sve dobro, onda se redovno dijelimo na ove i one, na ovakve i onakve, a zajedništvo se, nažalost, pokazuje samo na krajnjim suprotnim polovima – kada je najbolje ili kada je najgore.

– Kad postignemo to da svi želimo ići prema jedinstvenom cilju, bez obzira tko koga podržavao, onda ćemo moći govoriti o konkretnijim koracima – rekao je Klanac za Zadarski list pred nekoliko dana sjajno poentiravši generalni hrvatski problem.

Na kraju dana, osjećaj je kako pitanje Županijske fotelje nije zanimljivo do kada u nju ne želi sjesti poznatije lice. A vrlo vjerojatno i 90 posto onih koji su naveliko pričali o cjelokupnoj situaciji niti ne zna tko je trenutačni predsjednik Saveza… Dvojica novih revolveraša su spremna, danas će u 19 sati zvono otkucati ključni trenutak nakon kojeg će samo jedan (nadamo se) ostati na nogama. Tko god to bio, u četiri godine imat će vremena za napraviti ozbiljan posao i želimo mu da mu nogomet, onaj na zelenom travnjaku, bude prvi, drugi i treći prioritet. Naravno, ako mu to budu želja i cilj, kako se trenutačno tvrdi. Međutim, Hrvati su preiskusni da bi olako padali na predizborna obećanja. Ili možda nisu….