Beograd ponovno priziva "rađanje" Srpske Krajine! Zadarski profesor: "Treba reagirati"

Kao što Hrvatska ove godine prigodnim manifestacijama obilježava 30. godišnjicu završetka Domovinskog rata, tako i pojedina udruženja koja okupljaju u tom ratu iz Hrvatske izbjegle pripadnike srpske nacionalne manjine obilježavaju nestanak paradržave tzv. Republike Srpske Krajine, formirane u istom tom sukobu.

U Beogradu je tako održan znanstveni skup na tu temu u čijoj organizaciji su sudjelovali jedan srbijanski institut za povijest i jedan muzej.

Zanimljivo je kako je većina srbijanskih medija ignorirala ovaj znanstveni skup na kojem su sudjelovali pravnici, povjesničari i ugledni Srbi izbjegli iz Hrvatske.

Kako su prenijeli rijetki mediji koji su o njemu izvještavali, Krajina je nastala kao želja srpskog naroda u Hrvatskoj da ostane u zajedničkoj državi SR Jugoslaviji, ali se ta borba završila neuspjehom jer je Hrvatska etnički očistila srpsko stanovništvo, što je, prema njihovim tvrdnjama, bio plan državnog vrha.

Promjena granica

Na skupu se nisu skrivale želje da se ponovno mijenja međunarodni pravni poredak odnosno državne granice na ovom području, pa je tako povjesničar Bojan Dimitrijević rekao kako »njihov institut želi pokazati da Republika Srpska Krajina nije zaboravljena i da neke nove generacije imaju inspiraciju da jednog dana možda i vrate Krajinu u sastav srpskih zemalja, jer se granice na Balkanu često mijenjaju i povijest je proces koji traje«.

Direktor Dokumentaciono-informativnog centra »Veritas« Savo Štrbac rekao je, pak, kako su razni sudovi od Haškog tribunala, Međunarodnog suda pravde, kao i sudova u Strasbourgu i Chicagu zaključili kako je nad Srbima u Hrvatskoj počinjeno etničko čišćenje, ali da to nije dostiglo razinu genocida.

Komentirajući poruke govornika s ovog znanstvenog skupa pročelnik Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, izv. prof. dr. sc. Zlatko Begonja kaže kako je ovaj skup održan s promidžbenim ciljem da se naglase određene tvrdnje i iznesu svojevrsne interpretacije događaja vezane uz razdoblje okončanja postojanja tzv. RSK.

– U prvome redu valja zamijetiti da se okosnica pogleda na navedenu prošlu zbilju zadržava na 1995. godini, zanemarujući pritom nesporne činjenice o događajima koji su prethodili, odnosno odvijali se u Republici Hrvatskoj počevši od druge polovine 1990.

U tom kontekstu namjerno zaobilaze podatak da je na teritorij RH od strane JNA, srpskih paravojnih formacija potpomognutima Srbima iz BiH i Crne Gore, izvršena 1991. – 1995. vojna agresija u kojoj su u Domovinskom ratu stradavali Hrvati i ostalo nesrpsko stanovništvo, kao i da su od strane agresora ciljano počinjeni brojni zločini, ubojstva, silovanja, uništavana i otimana imovina i sustavno razarana infrastruktura.

Upravo takvo namjerno zanemarivanje i selektivno prikazivanje promatranoga dijela prošlosti nedvosmisleno ukazuje na karakter održanoga skupa, kao i izlagača koji su na njemu sudjelovali, napominje prof. Begonja dodajući kako, da bi se donekle razumjelo zašto to čine, valja imati na umu da su njihovi istupi i interpretacije zapravo na tragu ključnih odrednica iz Memoranduma SANU II. iz 2011. godine.

Memorandum II

– U programu Memoranduma II, strateškim ciljevima i metodama, pored ostaloga je naznačeno da je potrebno »umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj s državama u okruženju«.

Slijedom takvih naputaka odvija se na tom planu agresivno političko i medijsko istupanje pojedinaca i skupina iz Srbije, dijelom potpomognuto njihovim pravosuđem, ali i uz »neshvatljivu« potporu ponekih iz RH.

Uostalom i sami sudionici na spomenutom skupu izdvojili su kako »je tragedija za čovječanstvo što nijedan dužnosnik Hrvatske ili javna ličnost, osim profesora Žarka Puhovskog, nije javno osudio nijedan zločin ni u »Oluji«, niti u cjelini«, podsjeća pročelnik Odjela za povijesti.

Istaknuo je kako je obrambeni i oslobodilački Domovinski rat završen briljantnom, čistom i posve opravdanom vojno-redarstvenom operacijom »Oluja«, kojom je zapravo zapečaćena sudbina velikosrpskoga agresora koji je za glavni cilj imao izvršiti amputaciju dijelova hrvatskoga teritorija.

Hrvatska šutnja

– Ovu tvrdnju podupiru i sudionici znanstvenoga skupa izjavom »vjekovni cilj srpskog naroda iz Republike Srpske Krajine da živi zajedno s ostalim Srbima«.

Nositelji amputacijskih ideja i njihovi podupiratelji, bez obzira odakle dolazili, biološki su i mentalni velikosrbi i četnici, koji su se učestalo služili pokušajima zavaravanja pozivanjem na Jugoslaviju, dok su ustvari žudjeli za ostvarenjem jednoga i jedinstvenog cilja, Velike Srbije.

Stoga držim da je ovaj znanstveni skup u Beogradu samo još jedan od načina da se javnosti, kako u Srbiji, tako i u RH, ukaže na to da i nadalje postoji ideja koja ne nestaje, već se smišljeno i sustavno održava, upozorava prof. Begonja dodajući kako je na nama da prepoznamo ovu ideju i zdravorazumski reagiramo.

– Koliko su srbijanske amputacijske inicijative bile aktualne u relativno daljoj i bližoj prošlosti, a napose u vremenu postojanja obje Jugoslavije, svjedoči nam i misao Vase Čubrilovića, poznatog srbijanskog povjesničara i političara, koji je 1939. istaknuo kako »Hrvati nemaju geopolitičkih uvjeta za samostalnu državu.

Pored toga, ona moćna srpska manjina što se nalazi u srcu njihovih zemalja, uvijek je u stanju da omete konsolidaciju jedne takve države i onda kad bi se stjecajem međunarodnih događaja i stvorila«.

Na koncu se valja zapitati zašto olako prelazimo preko nespornih povijesnih činjenica, zašto zanemarujemo ideje koje su bile i jesu nadalje izravno protiv nas, zašto mislimo da će šutnjom s naše strane takve ideje nestati same po sebi?

Povijesni procesi nastali su i uobličeni u pokušajima ostvarenja raznih ideja, ideologija, interesa i nakana, pa stoga niti sadašnjost, kao niti budućnost, ne mogu biti izuzetak. Valja ih samo pravovremeno raspoznavati i prikladno tome djelovati, sve ostalo je zabluda, zaključuje pročelnik Odjela za povijest.

Autor: Goran Šimunov