LJETOVANJE U PRAŠINI Radovi na Krešimirovoj obali ogorčili domaće iznajmljivače: 'Sve skupa je užas!'

Rekonstrukcija dijela prometnice, Krešimirove obale u Diklu, od trgovine smještene u južnom dijelu Dikla, do spomen-obilježja neposredno prije raskrižja s Ulicom Barešića smještenog u sjeverozapadnom dijelu naselja, već neko vrijeme muči Dikljane. Naime, iako je kraj radova bio najavljivan do sezone, radovi još uvijek traju, a stanovnici gube strpljenje.

Trenutačno se na toj dionici bagerima zatrpava cesta pa se nadaju da će skoro i prvi sloj asfalta. No, kako nam kaže jedna od mještanki, nikako da taj prvi sloj asfalta ugledaju, makar na onom dijelu bliže spomeniku po kojem se prometuje.

Užas i katastrofa

– Sve skupa je užas! Obala još uvijek nije asfaltirana, sve je neuredno, spomenik je zatrpan građevinskim materijalom, stalno odgađamo turizam. Turisti otkazuju smještaje, nema gostiju u restoranima…. Samo vječna prašina! Kad će asfalt, pita se ova Dikljanka.

Dok šetamo ovom dionicom, nailazimo na turista Zorana Petrovskog koji iz Zagreba dolazi na ljetovanje s obitelji već godinama. Nakon ovog iskustva, kaže, razmislit će o povratku.

– Mislim stvarno, ovo je pravo ljetovanje na baušteli! Svaki čas nešto, raskopaju jednu ulicu pa ne možeš tamo, pa drugu, pa ne možeš ovamo! Moraš non stop razmišljati kojim putem krenuti, nisi siguran ako izađeš, hoćeš li se moći vratiti… Ujutro od sedam do četiri popodne je ludilo kad krenu, malo valjak, malo bager… Sve je puno prašine, to je strašno… nismo ovo očekivali na ljetovanju. Domaći nam kažu da nisu ništa radili preko zime, a navodno će dobiti dozvolu da rade i preko sezone. Ja ne znam kako Dikljani ovo izdržavaju, autobus ne vozi nego moraš do njega tamo dalje, a onda i noge potrgaš jer nemaš di ni šetati opušteno, kazao je Petrovski.

Malo dalje, naišli smo na gospođu koja je prala terasu ugostiteljskog objekta, a koji u sezoni – gubi goste.

– Sve skupa su počeli prije tri godine, a ovo u ožujku. Danas smo već skoro u srpnju, i evo nas, sve je puno prašine, non stop peremo blato! Kante od smeća vozimo gore gdje kamion može doći, ali nama ne može doći roba, nit nam mogu doći gosti. Ovo je užas! A onda i kad nas gosti uspiju naći, naravno, naljute se, otkazuju smještaj, netko možda i ostane iz sažaljenja… Ali katastrofa! Gosti koji dođu avionom pa taksijem do nas, možeš samo zamisliti njihov prvi dojam, kao da te vozi u Palestinu, kazala je gospođa dodajući da su očajni, a muči ih i to što po cijele dane peru prašinu, a svako malo im zatvore vodu, bez ikakve obavijesti.

Pere Matešić

»Ni u Bangladešu«

Dalje, uz cestu, primjećujemo turiste koji uz buku bagera »odmaraju« na plaži. Nema ih baš puno, ali zato nailazimo na Peru Matešića, pogodite s čim u ruci – s gumom za zalijevanje, u nadi da će radovi što prije završiti, jer ove godine su namjerno, radi cijele situacije otkazali sve rezervacije u lipnju. Prvi gosti im stižu uskoro, s prvim tjednom srpnja.

– Ovo nema ni u Bangladešu! Bavimo se turizmom i inače bismo i prije travnja bili popunjeni, a sad kad sve zbrojiš, radi ovih radova u ove tri godine, izgubio sam preko 30 tisuća eura! Do kad će biti gotovo, svi me pitaju. A do kad? Kad bude! Nitko ne zna kada će…najprije su nam rekli da će asfaltirati ovo do spomenika što su uredili, ali još je prašina, non stop polijevam vodom, ali isto to uđe u kuću, kazuje nam Matešić dok kraj nas prolazi kamion i praši na sve strane. Naš sugovornik, pak, za njim polijeva, možda se slegne brzo… Pogled nam pada na auto parkiran sa strane, pun prašine.

– Dva miseca nam je najprije bio bager, non stop je tuklo. Rekli su da će odmah prvi sloj ići, pa da će iduće zime stavit šahtove…. Ne znam više ni što rade, sve tu kod spomenika dovoze, tu odlažu potreban materijal i onda se tu još više digne prašina, ko u Sahari…A porez mi je došao! Moram platiti 800 eura poreza, 800 eura boravišne takse, a kakva boravišna taksa kad nemam turista? Nemam ništa, a platit moram. Ko i televiziju za turiste, a turista nigdi, kazao je Matešić dodajući da se nada kako će radovi biti završeni uskoro, pa da će napraviti sve onako lijepo kao što su napravili u starom dijelu mjesta. Tim je, kaže, zadovoljan, kad naprave bude dobro, ali samo da više završe!

Zoran Petrovski

Kroz 15-ak dana – kraj mukama

Po svemu sudeći, kraj prašini bi trebalo doći jako skoro. Iz razgovora s Antom Josipom Šikićem, direktorom Odvodnje koja je nakon nedavne provedbe pripajanja integrirana u Vodovod Zadar, saznaai smo kako će prvi sloj asfalta biti postavljen tijekom dva tjedna, a nakon sezone drugi sloj.

– Radimo na način da osiguravamo koridore za mještane, kako bi se mogli kretati kroz mjesto. Dio Krešimirove obale je asfaltiran, a sad će se kroz sljedeći tjedan nastaviti asfaltiranje treće faze Krešimirove obale, nakon čega ulazimo u četvrtu fazu prema »Taverni«. Dakle, u sljedećem tjednu se radi na dionici od Jukićeve do Pupačićeve, a onda po završetku tog dijela se ide u pripremu prema Taverni. Ako ne bude nekih neplaniranih situacija na terenu, kroz 15-ak dana bi ta dionica trebala biti sređena i postavljen prvi sloj asfalta, najavio je Šikić dodavši da su svjesni važnosti turizma za mjesto, i problema s prašinom, ali s obzirom na to da se ovdje radi o linijskim objektima, o zahtjevnosti terena i nepredviđenim okolnostima, napominje, bilo je teško održati red i mir.