GRČKI NOGOMETNI BOGOVI Grčko čudo s Eura imalo je svoju mini-najavu, evo kako su došli do trona

Zambija, Leicester i Grčka. To je Sveto trojstvo nogometnih čuda. Našli biste se pred zidom da vas netko pita da ih rangirate, jer su sve tri priče ‘u 20 deka’. No ako bi kriterij bila snaga protivnika, onda bi na tronu bila Grčka, koja se titule u Portugalu dočepala pored nekoliko zlatnih generacija. Engleska je na Euro 2004. došla s Beckhamom, Lampardom, Gerrardom, Scholesom, Owenom i Rooneyjem. Jezgru domaćina činio je šampionski Porto plus mladi Cristiano Ronaldo i Luís Figo, boje Tricolora branili su Zinedine Zidane, Thierry Henry, David Trezegeut, Claude Makelele i Patrick Vieira, dok su Talijani bili u skoro pa istoj momčadi koja je za dvije godine osvojila Mundijal u Njemačkoj. Gdje su još talentirane Češka i Nizozemska, odlična Danska, Švedska s Ibrahimovićem i Larssonom, Španjolska s Raulom, Morientesom i Torresom? Pa kako su onda Grci prošli prvi kroz ciljnu liniju?

Da bismo razumjeli grčki uzlet moramo se vratiti u 2001., kada na klupu ‘Piratika’ sjeda iskusni njemački trener Otto Rehhagel, kojemu je to bilo prvo iskustvo u reprezentativnom svijetu. Rehhagel je u Grčku stigao nakon Kaiserslauterna, kojeg je 1998. učinio ‘Leicesterom prije Leicestera’. S Kaiserslauternom je te godine pokorio Bundesligu, i to sezonu nakon što je izborio promociju iz ‘Cvajte’, a ključeve igre dao je Olafu Marschallu, Miroslavu Kadlecu, Ciriacu Sforzi i Michaelu Schjønbergu. I ranije je Rehhagel premašivao očekivanja s Werder Bremenom, kojeg je vodio 14 godina, ali priča s Kaiserslauternom ide u kategoriju iznad.

To je Rehhagela pozicioniralo na tržištu kao nekoga tko oslobađa potpuni potencijal momčadi, a najbrži prst imala je Grčka, koja je pred Nijemca stavila cilj – plasman na Europsko prvenstvo 2004. Grčka povijest na velikim natjecanjima nije bila nešto prebogata u to vrijeme. Iza njih su bili samo nastupi na Europskom prvenstvu 1980. te Svjetskom prvenstvu 1994., a oba su natjecanja napustili bez kušanja slasti pobjede. No unatoč mršavom startu kvalifikacija, gdje su Grci poraženi od Španjolske i Ukrajine, Rehhagel je uspio uhvatiti sedlo, unaprijedivši obranu do razine Milana Paola Maldinija i Franca Baresija. U sljedećih šest utakmica Grčka je osvojila maksimalnih 18 bodova, a u oči upada 0 (nula) u rubrici primljeni pogoci. Najviše je odjeknula pobjeda u gostima protiv Španjolske, ostvarena golčinom iz daljine Steliosa Giannakopoulosa, što je i presudilo u utrci za prvo mjesto koje je vodilo direktno u Portugal.

Došli kao autsajderi

Unatoč impresivnom ciklusu Grčka je na Euro došla kao potpuni autsajder, a jedino su se Latviji davale manje šanse za osvajanje titule. Ždrijeb je Grke smjestio u grupu s Portugalom, znancima Španjolskom i Rusijom, koja se naoko činila neprolazna za njih, ali stvari su se naglavačke okrenule nakon otvarajuće utakmice prvenstva. Karagounis i Basinas (P) gurnuli su Grčku u vodstvo od 2-0, a uzdrmani domaćin uspio je samo ublažiti poraz preko Ronalda, koji je neoprezno skrivio penal prekršajem na Seitaridisu. I ranije su se događali šokovi na startu turnira. Kamerun i Belgija pobjeđivali su Argentinu, a samo dvije godine ranije Senegal je aktualnog svjetskog prvaka Francusku ostavio bez bodova u Seulu. No Grčka je bila građena od drukčijeg materijala.

Ključni korak prema prolasku grupe napravljen je remijem sa Španjolskom, što je poraz od Rusije u trećem kolu učinio nebitnim, a onda su u nokaut fazi nanizani Francuska, Češka i opet Portugal. I sve su pobjede pratile isti scenarij. Grci su loptu prepuštali favoritima, koji su kružili, stvarali polu-prilike, nakon čega je slijedio period nervoze.

Što je vrijeme odmicalo Grčka je postajala sve opasnija, a simptomatično je da su tri posljednja grčka rezultata na Euru bila 1-0. I svi su golovi došli udarcem glavom. Charisteas je Francuskoj zabio nakon centaršuta Zagorakisa, a Portugalu nakon kornera Basinasa, dok je Dellas srebrni gol Češkoj utrpao na asistenciju Tsiartasa. Nije bilo lijepo, ali nije ni trebalo biti. Znalo se što se dobiva od Rehhagela, koji je ove momke učinio vječnima – Nikopolidis, Seitaridis, Venetidis, Dabizas, Dellas, Basinas, Zagorakis, Giannakopoulos, Charisteas, Tsiartas, Nikolaidis, Chalkias, Katergiannakis, Fyssas, Vryzas, Kafes, Georgiadis, Goumas, Kapsis, Karagounis, Katsouranis, Papadopoulos i Lakis. Ovo su najveći grčki junaci još od Ahileja i Herakla.