Danijel Jusup: 'Sportski direktor i ja zaslužili smo da nastavimo posao koji smo i dosad radili dobro'

Košarkaški klub Zadar treću godinu u nizu je lučonoša u Hrvata poprilično posrnule tzv. kraljice momčadskih sportova. Potvrdit će to svakako tri uzastopna osvojena naslova prvaka države, s tim da se lani klub s Višnjika dočepao i dvostruke krune, dok se u regionalnom natjecanju također iskazao kao najučinkovitiji hrvatski košarkaški kolektiv. U te tri godine kroz Krešin dom su prošli mnogi igrači, momčadi su se stvarale praktički dvaput iz korijena, no niska uspjeha nije se time prekidala, trofeji su nastavili i dalje stizati, a jedina konstanta uz nekolicinu igrača kao što su Marko Ramljak, Karlo Žganec i Krševan Klarica te središnja točka oko koje se cijela ta zadarska šampionska priča zavrtjela jest Danijel Jusup.

On se u svom šestom mandatu na klupi matičnog kluba pretvorio u zadarskog Phila Jacksona jer ne može se zanemariti, iako je svaka usporedba sa slavnim Chicago Bullsima malo i pretjerana, da se na Višnjiku u zadnje tri godine uzdignula košarkaška dinastija koju usprkos silnom trudu konkurenata nije srušena, a hoće li i dalje opstati ponajviše će ovisiti o sljedećim potezima klupske uprave kojoj je pod broj jedan sjedanje za stol sa 63-godišnjim, ujedno i najtrofejnijim trenerom koji je nakon jedne od najnapornijih sezona uspio uhvatiti i malo vremena za odmor u svojoj ljetnoj rezidenciji u Sv. Filipu i Jakovu.

Ispunjenje i zadovoljstvo

Unatoč tom relaksirajućem modu, iznimno rijetkom u njegovom slučaju, nije odbio poziv za razgovor u kojem smo prošli mnoge teme, a prva se na tapetu našla ona najljepša koja se zbila pretprošle subote na Gripama, gdje je Zadar treću godinu zaredom okrunjen za prvaka Hrvatske. Dojmovi su se poprilično slegli nakon proteka sad već deset dana, no osjećaj zadovoljstva je i time sve intenzivniji.

– Tog rezultata i njegove vrijednosti u biti što više vrijeme odmiče nekako sam sve svjesniji, posebno kada se baci pogled unatrag tri godine onda je to zadovoljstvo još i veće. Kada se okrenem iza sebe i vidim da je ipak puno toga napravljeno, to je ispunjenje i zadovoljstvo, i nema tih novaca koji taj osjećaj mogu platiti. Posebno kada se dogodi to da su navijači veseli i zadovoljni, a na kraju krajeva zbog njih se i igra – istaknut će Jusup zadovoljstvo postignućem koje se negdje u ovo doba prošle godine činilo teško ostvarivim. Krešin dom su tada napustili Luka Božić, Dario Drežnjak i Arijan Lakić te se nije stvorio dojam da će Zadar u tom jednom novom ruhu uspjeti održati apsolutnu dominaciju.

– Ostali smo na ljeto bez Luke, Darija i Ace, a to su baš tri nositelja koja se nisu mogla nadomjestiti na tržištu. Morali smo krenuti praktički od početka pa smo niti dva dana nakon proslave naslova već krenuli sa slaganjem i skautiranjem, što je bio stvarno jedan opsežan posao. Malo-pomalo uspjeli smo složiti dobru momčad, međutim ozljede su nas pratile tijekom čitave sezone i to ne jednog po jednog igrača, već na istoj poziciji po dva igrača, što nam je baš bilo teško. No, nismo odustajali, držali smo se zajedno, vjerovali i ostali koncentrirani do kraja. Bilo je teško, ali kada imaš igrače s takvim kodom u sebi sve je bilo lakše podnijeti.

Taj ljetni dio, pogotovo početak priprema obilježili su otkazi Renatu Serdarušiću i Janu Rebecu koji su se pokazali problematičnima po pitanju uklapanja u karakterni sustav koji je nužan kako bi se stvorila pobjednička momčad.

– Nije lako to pogoditi, hajde još igrački, ali karakterno je jako teško to posložiti. Nekako i je naša praksa bila u ranoj fazi priprema dovesti te neke igrače pa ako stvari ne funkcioniraju onda je bolje da svoju sreću mogu pronaći negdje drugdje. To nam je bila praksa i pred tri sezone kada je doveden Diante Baldwin, no na pripremama je bilo jasno da ne ide s njim i procijenili smo da je to puno bolje srezati u startu, nego se mučiti cijelu sezonu. To je uvijek bolje i jeftinije rješenje. Evo, mi u ove tri godine tijekom sezone nismo otpustili nijednog igrača, a kada malo pogledate po Europi, recite mi jedan tim koji nije otpustio ili promijenio barem jednog igrača u jeku sezone. To samo potvrđuje taj rad na selekciji sportskog direktora Denisa Pleslića i mene. Uistinu smo se trudili, komunicirali, nekad se i nismo slagali, ali smo u ove tri godine napravili vrhunski posao što se tiče selekcije igrača s obzirom na novac kojim smo raspolagali. Mislim da smo samo na osnovu toga zaslužili nastaviti dalje, to je onaj minimum koji bi trebao postojati – kazao je Jusup i tako načeo temu o ostanku na klupi Zadra o kojoj će se najviše raspredati narednih dana, kako u medijima tako i u navijačkim kuloarima.

– O tome mi je teško u ovom trenutku govoriti, najprije moram sjesti s ljudima iz kluba i razriješiti to pitanje idemo li ili ne idemo dalje zajedno. Strpljiv sam, čekam i ne pritišćem, ali netko bi morao i o meni voditi računa jer što se više čeka time mi se sužuje prostor za neke druge eventualne prilike.

Ugovor vam vrijedi do 31. prosinca ove godine i sigurno je u tom sjedanju za pregovarački stol primarni cilj barem ga razvući do kraja sezone, no kada biste mogli birati na koliko godina biste se voljeli vezati za klub.

– Pošto imam ugovor do Nove godine, volio bih malo dulje od toga. Mislim da bi dvogodišnji ugovor bio idealan, i minimum pristojnosti. Kažem, još uvijek čekam da me se pozove, no strpljiv sam i stavljam klub ispred sebe, jer čekajući potencijalno mi mogu propasti neke druge ponude, ali dobro.

Ti pregovori s Upravom koji su još uvijek na čekanju poput sistema spojenih posuda su vezani i za pregovore s nositeljima koji su bili najzaslužniji za osvajanje naslova. Prije svih se tu misli na tzv. senatore Marka Ramljaka, Karla Žganeca i Lovru Mazalina koji sigurno čekaju kako će se rasplesti vaša sudbina na klupi Zadra.

– Nekako u njih imam povjerenja, oni se neće zaletjeti pa negdje otići. Zato imam po pitanju njih mirnoću da se može pričekati još koji dan, iako se tržište već dobrano zahuktalo. Imamo naše igrače koji su lojalni, to je vrijednost Zadra, no ne mogu ni oni ni ja čekati predugo.

Uz te dugogodišnje članove svlačionice, iznimno je važno pokušati nagovoriti na ostanak i Vladu Mihailovića te Tylera Wahla za koje se zanima jako puno klubova.

– Sigurno bi bilo super kada bi se uspjelo tu dvojicu igrača nekako nagovoriti da ostanu, no što da ja sada radim. Da zovem Tylera i Vladu i kažem im nemojte prihvaćati ponude drugih klubova dok ja ne dobijem zeleno svjetlo za sljedeću sezonu pa onda krenuti u pregovore s njima. Međutim, neću dizati prašinu i biti bezobrazan, no isto tako sve ima svoju granicu.

ABA s Europom

U jednom od intervjua koji ste dali nakon osvajanje treće titule prvaka države istaknuli ste da nitko nije prorok u svom selu. Gola činjenica je da ste s osam osvojenih trofeja daleko najuspješniji trener u 80 godina dugoj povijesti KK-a Zadar, no nekako je dojam da niste dovoljno priznati za sve te uspjehe, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini.

– Činjenica je da mi ostvareni rezultati daju za pravo postaviti pitanje, i sebi i cijelom košarkaškom miljeu, je li moguće da svih tih godina nisam mogao do izborničke dužnosti. To me dugo mučilo i frustriralo, no nisam previše o tome govorio, radio sam svoje i gurao. Sada više i ne očekujem da ću to dočekati. Međutim, sada je slična situacija i u našem klubu jer nakon tri uzastopna osvojena naslova prvaka imam ugovor do kraja kalendarske godine. Čini mi se da se ta stvar trebala već riješiti, tako da mi se ta nepravda događa ne samo na nacionalnoj, već i na lokalnoj razini. Ne znam o čemu se tu radi, ali činjenica je da je već prošlo deset dana od završetka sezone, a ugovor mi nije produljen. Ne mogu sada tražiti i zvati igrače, govoreći im ostanite ili dođite u Zadar, ali znate ja ću biti trener samo do Nove godine. Ista situacija je i sa sportskim direktorom Denisom Pleslićem kojem je istekao ugovor i još nema naznaka o nastavku suradnje s njim. Nakon svega što smo napravili i dali za klub mislim da je to jedan minimum koji bi se trebao ispoštovati.

Je li razlog toj šutnji Uprave situacija s gradskim budžetom koji još uvijek nije izglasan pa se u klupskim kancelarijama ne zna s kojim sredstvima se raspolaže uoči nove sezone, pitanje je na koje je teško dati odgovor. No, sigurno je da se klub s Višnjika tijekom proljeća riješio najvećeg financijskog utega, predstečajne nagodbe, i da bi u sljedeću sezonu trebao ući na zdravim financijskim temeljima.

– Ove smo godine dobili novčanu nagradu Grada na temelju izvrsnosti tj. postignutih rezultata od kojeg se vratila predstečajna nagodba. Taj novac nije uložen u momčad, to je bila odluka Uprave, i nema problema, to je tako kako jest. No, upravo iz tog razloga što su postignuti rezultati uvelike pomogli zatvaranju klupskog dugovanja sa svim tim ljudima koji su to napravili trebalo bi se što prije krenuti u razgovore, tj. izraziti im priznanje za to što su učinili. I to vrijedi ne samo za igrače i trenere, već i za sportskog direktora. U tim stvarima se vidi veličina kluba i u tom dijelu klub ne smije pasti na testu. Barem bi tako ja napravio da sam Uprava kluba.

Na proslavi naslova na balkonu Gradske vijećnice vršitelj dužnosti direktora kluba Tomislav Kabić iznio je plan da će Zadar od naredne sezone tražiti ponovni izlazak u Europu, no prošli ponedjeljak je apsolutno demantirao taj plan jer se na prijavnoj listi za kvalifikacije za FIBA-inu Ligu prvaka nije našlo ime kluba s Višnjika, kao niti jednog drugog hrvatskog kluba. Kakvo je vaše mišljenje o toj sad već izlizanoj dilemi nastupanja u europskim natjecanjima ili nastavku participacije u sve jačoj regionalnoj ligi.

– To je trebalo obrazložiti malo bolje, nego što je prezentirano u javnosti. Radi se o tome da sama prijava za europsko natjecanje ne jamči klubu deset, petnaest ili dvadeset utakmica. To znači igrati kvalifikacije da bi se ušlo u nekakvu skupinu. A što ako se ispadne u kvalifikacijama onda bi se ostalo samo na Premijer ligi. I što bih u tom slučaju trebao reći igraču kojeg dovodim, da potpiše ugovor do kraja sezone i da će igrati FIBA-inu Ligu prvaka, a ako je ne igramo da će nastupati samo u hrvatskoj ligi. Koji će igrač onda htjeti doći u Zadar. Jedina normalna opcija u cijeloj priči bila bi da se abaligaši u hrvatsko prvenstvo uključuju naknadno u tzv. Ligi za prvaka, što otvara mogućnost participiranja i u regionalnoj i u nekoj od europskih liga. To je najbolje moguće rješenje, a ne ovo da se odrekne ABA lige i da se riskira s ispadanjem u kvalifikacijama za Europu. Moje mišljenje je da se tu radi o tome da se dobije nekakva kontrola, što onda znači da nije primarni interes košarka već nešto drugo.

Košarka na prvom mjestu

Kada se već spominje kontrola, ona nad sportskim aspektom kluba je jedan od vaših glavnih uvjeta za ostajanje na klupi Zadra, kao i sportskog direktora Denisa Pleslića. To se u prethodne tri sezone pokazalo iznimno učinkovitim, no ta potreba za autonomijom ili za kontrolom svega što ima veze s vašim poslom neistomišljenike izgleda žulja poput kamenčića na dnu cipele.

– Meni su klub Zadar i košarka uvijek na prvom mjestu i uvijek su mi ispred osobnih interesa. Ja sigurno neću ostati u Zadru ako ne budem imao potpuno autonomiju u svom poslu, kao što sam je imao i dosad. To isto vrijedi i za Pleslića jer nijedan igrač se nije doveo da i on nije dao zeleno svjetlo. Da je on bio baš protiv i ja bih onda stao isto, kao i obratno. Mi smo se dogovarali i donosili odluke koje su bile naše. Očekujem da će to tako i ostati. U onom trenutku kada se počne miješati netko drugi tko nije iz struke, onda Pleslić i ja nemamo tu više što raditi. E sad, ako se nakon svih ovih postignutih rezultata taj način dovodi u pitanje onda je to isto kao i s ovom pričom igrati ABA ligu ili Europu. Tu više nije interes košarka i rezultat, već kontrola i da ne kažem neku težu riječ. Ako sve ovo funkcionira dobro te ako nismo pogriješili ni s jednim igračem u protekle tri sezone, a netko želi to mijenjati onda taj želi kontrolu ili ima neki interes uzimati određene igrače.

Zbog vaših izrazito tvrdih stavova kako u svlačionici tako i u nekim drugim sferama često vas ti vaši neistomišljenici znaju nazivati autokratom, diktatorom, strahovladarom…

– Ne može se sve gledati crno-bijelo. Kakav strahovladar?! Zato što napravim ono što mislim da je najbolje za klub. Zamislite kuhara koji sprema jelo. Mora biti jedan kuhar, a ne da drugi doda malo soli, treći malo papra, a četvrti neki svoj sastojak…, to jelo onda ne može ispasti kako treba. Hajde da sam ja neki mladi trener pa dok se naučim treba mi malo pomoći i slično. No, mislim da sam se dokazao, naročito što se tiče selekcije. I sada ako se oko toga počnu postavljati upitnici onda više nije u središtu zanimanja košarka već osobni interesi. A da bi se to potkopalo služi se terminima poput Jusup je autokrat, strahovladar i širi se samo negativa. Međutim te su priče mogle prolaziti dvadeset i nešto godina, ali više ne prolaze jer je narod shvatio tko što tu radi. No, doći ćemo do toga, ja ću to sigurno vidjeti u razgovoru s ljudima iz kluba i ako osjetim da njihov interes nisu košarka i klub, već kontrola i neki drugi interesi onda nemamo ni ja ni Pleslić više tu što tražiti. Mislim da smo obojica zaslužili nastaviti posao koji smo i dosad radili dobro.

Jedan ste od najglasnijih trenera u Hrvatskoj po pitanju prevelikog broja utakmica u sezoni. Lani je Zadar bio prisiljen odigrati 77 utakmica, ove sezone se odigralo 73, a i dalje HKS ne odustaje od trokružnog sustava natjecanja koji donosi čak 33 kola osnovnog dijela Premijer lige. Uz 30 utakmica u ABA ligi nagomila se golemi umor, prečesta i preduga su putovanja, dok najveća cijena se plaća s čestim ozljedama igrača. Na koncu, pada konkurentnost u oba natjecanja, rauba se ostatak rostera koji je ionako kratak s obzirom na mršavi budžet. Postavlja se logičko pitanje u čijem je interesu igrati u takvom suludom ritmu kada je primjetno da nisu nešto posebno profitirale ove manje košarkaške sredine u Hrvatskoj, što je inicijalno bilo obrazloženje ljudi iz krovne košarkaške organizacije.

– Tu se opet vraćamo na onu da se stavi košarka na prvo mjesto i onda će sve biti lakše. Ako se stavi košarku na prvo mjesto, a to su igrači i treneri, onda bi se trebao taj sustav mijenjati. Svi se slažu da je to previše utakmica i putovanja, no i dalje je tako. To znači da nije košarka na prvom mjestu, već neki interesi. Posljedice svega toga se vide i na cjelokupnoj hrvatskoj košarci koja je već duže vrijeme nigdje. Nema naše reprezentacije na Europskom prvenstvu, sve mlađe kategorije su u B divizijama. Dakle, čim košarka nije iznad svega, nego osobni interes, imamo situaciju kakvu imamo. Mene čudi da novinari malo više ne pritišću po pitanju te teme, jedan dio odgovornosti ide i na adresu medija koji bi se trebali kritički osvrtati na ovaj loš sustav natjecanja. To je ključna stvar. Treba se i svađati s nekim, stati nekom na žulj, a to znači staviti košarku ispred svojih interesa. Jer ako se ja ne svađam, uđem u neku vrstu konformizma i kažem sam sebi prešutjet ću zbog svog osobnog interesa, onda stavljam sebe ispred košarke. No, ako kažem nešto za dobrobit košarke, onda stavljam košarku ispred osobnih interesa i nekom ću stati na žulj. A tako već radim dvadeset godina i onda dođe zamjena teza da ja koji stavljam košarku ispred sebe ispadam konfliktan i nekakav diktator. I na toj zamjeni teza prolaze hohštapleri i ti koji prvo gledaju svoj interes – kazao je najtrofejniji trener Zadra koji potom nije propustio poentirati za kraj.

– Ne vrti se svijet oko Danijela Jusupa i nije on u sredini. Ja sam samo kotačić u nekakvom sistemu i imam odgovornost da se taj sistem ne naruši na bilo koji način. Da svatko krene s ovom psihologijom, da sebe makne iz sredine, da nije on najvažniji, bilo bi svakako bolje. No, u Hrvatskoj se godinama radilo obrnuto, uvijek se prije gledao osobni interes pa onda javni. Time su se narušavali odnosi i kriteriji te je otišlo sve u smjeru u kojem je otišlo.

Strpljivi Krševan, napredak Manuela i Tonija

Vječito pitanje u gradu košarke pored rezultata prve momčadi jest i ono vezano za razvoj mladih domaćih igrača. Situacija zadnjih godina nimalo nije blistava kada se ta tema stavi na stol, no ove sezone je jedan Krševan Klarica bio iznimno važan kotačić u Jusupovom stroju, dok su neke dobre utakmice i to na regionalnoj razini odigrali najmlađi Manuel Dundović i Toni Torbarina.

– Manuel i Toni su ove sezone s nama jako napredovali. Krševan je bio strpljiv i sada je došao u situaciju da je triput zaredom prvak Hrvatske i da je participirao u jednoj ozbiljnoj roli. I prema tome, to nije malo. Kada se osvrnem na neke dečke prije njih, pitanje je koji su to zadarski mladi igrači, izuzev možda Michaela Ružića, zaslužili participirati u prvoj momčadi Zadra. Činimo sve da dignemo naše mlade zadarske momke koji igraju koliko igraju, ali najinteresantnije je da se od svih mladih igrača koji su prošli kroz naš sustav nitko od njih ne buni kao što se ne bune ni njihovi roditelji. Oni su zadovoljni, nekad igraju manje, nekad više, pa odu u drugi klub ako nisu zadovoljni. Kada se sretnem s nekim od njih na ulici i njihovim roditeljima, mi se izgrlimo, porazgovaramo, no izgleda da netko njih koristi tj. brani njihove interese mimo njih. Bunit će se oni ako su nezadovoljni, no tome nije tako. To je nekakvo kukavičje jaje preko kojeg se buši pod egidom “da ne igraju mladi”, “ne valja liga”, uvijek isto. Na to se više ni ne obazirem.