IN MEMORIAM Napustio nas je veliki hrvatski fotograf, vizionar i donator

Preminuo je Ante Jaša – fotograf, umjetnik, vizionar, donator, kulturni organizator, i prije svega – čovjek. Nositelj prestižnog međunarodnog priznanja FIAP-a (Fédération Internationale de l’Art Photographique) iza sebe je ostavio opus koji ne podliježe zubu vremena. Kroz međunarodne izložbe fotografije »Čovjek i more« i »Sveti otok«, koje je pokrenuo i godinama vodio, otvorio je prostor za dijalog između lokalnog i globalnog, tradicije i suvremenosti, ističe Tomislav Marijan Bilosnić, naglašavajući kako je Jaša bio jedan od onih rijetkih ljudi koji su svoja djela stvarali tiho, bez velike buke.

– Nije tražio pozornicu, ali je uvijek bio prisutan – u kadru, u prostoru, u srcima onih koji su ga poznavali. Ono što je stvorio ostat će zauvijek – svjetlost zarobljena na papiru, more koje šumi u crno-bijelom, lice ribara koje gleda u vječnost, istaknuo je Bilosnić te dodao kako su njegove fotografije, prožete emocijom, estetikom i iznimnim osjećajem za svjetlo i kompoziciju, osvajale srca publike i brojne nagrade na domaćim i međunarodnim izložbama.

Bio je ne samo umjetnik, već i učitelj, mentor, kolega i prijatelj. Zvanje FIAP, koje je nosio s ponosom, potvrda je njegova iznimnog doprinosa fotografiji na globalnoj razini, ali i priznanje njegovoj predanosti umjetnosti i izvrsnosti.

Gubitak za hrvatsku kulturu

U tišini objektiva, zauvijek će, napominje zadarski književnik, ostati zabilježen njegov pogled na svijet prepun ljepote, dubine i istine.

Njegov odlazak nenadoknadiv je gubitak za hrvatsku kulturu, no njegovo djelo nastavit će živjeti i nadahnjivati. Bilosnić podsjeća kako upravo ovih dana, kada se opraštaju od njega, u Centru vizualnih umjetnosti »Batana« u Rovinju traje njegova samostalna izložba pod nazivom »Zadarski arhipelag u fokusu«.

–​ Jaša zauzima istaknuto mjesto u povijesti hrvatske umjetničke fotografije, ne samo zbog stvaralačkog opusa, već i zbog ključne uloge u afirmaciji fotografije kao ravnopravnog medija likovne umjetnosti.

Njegova fotografska poetika temelji se na pažljivom promišljanju kompozicije, svjetla i simbolike, često zasićena elementima metafore i tihe introspektivnosti. Njegove fotografije odišu atmosferom, istražujući granice između dokumentarnog i apstraktnog, osobnog i univerzalnog, pojašnjava Bilosnić.

Osim autorskog rada, Jaša je bio i neumoran promotor fotografije kroz organizaciju izložbi, pisanje kritika, edukaciju mladih autora te rad u fotografskim udrugama i institucijama.

– Njegova predanost bila je temelj u legitimiranju fotografije kao umjetničke discipline u širem kulturnom kontekstu Hrvatske. Njegov se utjecaj osjećao ne samo kroz njegove fotografije, već i kroz generacije fotografa koje je inspirirao i oblikovao.

U tom smislu, Jaša nije bio samo autor, već i graditelj sustava vrijednosti unutar kojeg se umjetnička fotografija mogla razvijati i rasti, napominje Bilosnić.

Trud i rad

O Anti Jaši nekoliko riječi dodao je i Petar Sikirić iz Foto-kino-video kluba Zadar, prisjećajući se kako je svoje prve fotografske korake Jaša načinio, poput većine starije fotografske garde, u tadašnjem Foto klubu Zadar.

Živeći tada u Kukljici, osnovao je i Udrugu Foto klub Kornat i vrlo brzo organizirao značajne izložbe.

– Kao čovjek, bio je ugodan sugovornik i o svemu smo mogli raspravljati, no od svojih vizija djelovanja Foto kluba Kornat nije lako odstupao.

Sjećam se njegove prve organizacije međunarodne izložbe fotografija, koju sam tada posebno podržao u HFS-u, kao član upravnog odbora Saveza, naglašavajući kako je to jedini otočki klub i da mu podrška ne smije biti uskraćena.

Antin rad na nekoliko monografija ostaje nam kao spomenik o jednom ustrajnom, marljivom i izdržljivom otočaninu – bodulu, čovjeku otoka, broda, mora i soli.

Treba istaknuti i da je imao velikih zdravstvenih problema od rođenja, pa sav njegov trud i rad dobiva jednu nadljudsku dimenziju, zaključio je Sikirić.