Nenad Borgudan: Smatram velikom privilegijom što se mogu baviti glazbom

Na gradske bedeme u četvrtak, 19. lipnja u 21 sat stiže zagrebački šesteročlani pop glazbeni sastav Detour koji je nastao davne 2006. godine iz grupe Yammat, a u svom izričaju obuhvaća glazbene žanrove electro i baroque popa te rocka s utjecajima funka i jazza.

Povodom toga razgovarali smo s idejnim vođom i frontmenom grupe, Nenadom Borgudanom, koji se osvrnuo na razvoj benda od samih početaka, podsjetivši kako iduće godine slave 20 godina postojanja.

– Put od Yammata, danas istoimena zagrebačka radio stanica, ispao je, rekao bih, klasično razvojni – kako sam sazrijevao ja kao autor, tako se mijenjala i glazba, ali rekao bih kako je uvijek ostala prepoznatljiva Detour nit.

Detour se nekako samo pretočio iz Yammata u bend s novim imenom, iako je postava bila identična kao zadnja postava Yammata.

Tada smo bili mladi, pa smo bili trendovski bend, svirali smo takvu glazbu, dok smo danas malo stariji i nismo više u dvadesetima, i mogu reći da kao autor jedan dio glazbe koja se danas sluša ne razumijem, niti autorski pokušavam biti u trendu.

Želim prenositi svoje glazbene ideale i pokušati biti što bolji u tome, započeo je Borgudan, ističući kako iza sebe imaju šest studijskih albuma, dok je u pripremi i sedmi.

Tijekom godina pobrali su niz nagrada, nekoliko Porina, brojna diskografska i skladateljska priznanja, pa do pobjeda na festivalima. Tijekom 2023. godine izdali su posljednji album »Master Blaster«, a frontmen ističe kako su ga iste godine promovirali i na Dori i da im se mnogo toga dogodilo u toj godini, ali i nakon toga.

Od 2020. godine imaju koncept benda s dvije vokalistice, dok su do prethodno imali samo jednu, a sve kako bi obogatili bend, što harmonijski, što scenski.

Trenutačnu postavu čine vokalistice Ivana Giova Radan i Laura John, a Borgudan je iskoristio priliku da približi svakog od članova ove, kako ističe, »strašne šestorke«.

Utjecaji rocka

– Uz mene, kao autora, frontmena, vokalista i gitarista, postavu benda čini Edi Grubišić Cipal na bubnju. On je prava umjetnička duša, nenametljiv, vrlo diskretan, s lijepim idealima i naslušan glazbe te, između ostalog, odlično svira jazz.

Suzdržan je, a opet mudar i postojan na bubnju, nije bez razloga skoro 25 godina uz mene, još od vremena Yammata. On je moj vrijedan suradnik. Tu je i Vibor Čerič na klavijaturama, također umjetnički tip. Iako liječnik po struci, ne bavi se liječništvom, već ima jedrilicu i nekoliko mjeseci ljeti provodi na moru.

On je avanturistički i zanimljiv lik, vrlo neformalan, sjajan prijatelj i klavijaturist. S druge strane, basist Goran Delač je najnoviji u cijeloj toj priči, jer smo basiste do sada mijenjali više puta. On je zaista basistički virtuoz s finim stranim školama, poput Los Angelesa, gdje je studirao bas gitaru.

Zaista smo ponosni što je s nama, a uz to je jako zabavan i humorističan, što je svakako podiglo atmosferu u bendu. Vokalistice Ivana i Laura su sjajne. Ivana je Sinjanka i vrlo poduzetna, a Laura dolazi iz Dubrovnika, i ona je naša najmlađa članica te unosi mladenačku energiju.

Obje su predivne i tople osobe, vrlo zabavne, vole plesati, skakati, ludirati se, tako da sve skupa ostavlja vrlo zabavan dojam kad smo svi zajedno na pozornici, istaknuo je Borgudan, dodajući kako mu se čini da su cure oduvijek tu, iako su im se pridružile prije dvije godine.

Govoreći o utjecajima, Borgudan kao autor pjesama pojašnjava kako su dobrim dijelom bazirani na utjecajima rocka, rock ‘n’ rolla i pop izvođača od 60-ih, preko 70-ih i 80-ih, pa sve do novijih.

–​ Tekstualno mi je inspiracija na hrvatskom prostoru, jer ipak pišem na hrvatskom. Uvijek su to bili Arsen Dedić, zatim Darko Rundek, a u Srbiji EKV. Pronalazio bih se u njihovim pjesmama. Volio sam i Zabranjeno pušenje, za vrijeme Jugoslavije.

Što se tiče glazbeno, tu ima svega, rekao bih od Beatlesa do Arctic Monkeysa, pa sve do nekih novih izvođača koji imaju sjajnih pjesama, podijelio je frontmen Detoura, te dodao kako trenutačno sluša album »Harvest Moon« Neila Younga.

Raznolika tematika

Kod Borgudana vrijedi ono da te inspiracija mora naći dok radiš.

–​ Vjerujem da inspiraciju treba provocirati, nema smisla čekati, treba svaki dan raditi, ali i biti spreman kad ona dođe. Radim svaki dan na pjesmama, a ponekad dođu ti inspirativni trenuci koji sve promijene, trenuci većeg primanja dobre energije, iz čega se rode neke nove ideje, kazao je glazbenik.

Tematika njegovih pjesama uglavnom su ono što ga preokupira, muči, inspirira, oduševi u trenutku, neki ekstremni osjećaji, koji se naizgled mogu činiti banalnim, ali je umijeće prenijeti ih.

– Rekao bih da sam romantik, uglavnom pišem pjesme ljubavne tematike, ali postoje i one socijalne. Uz to, dosta me zanimaju egzistencijalizam i filozofija, pokušavam otkriti neke fenomene ljepote koji su oko nas u jednostavnim stvarima, iskreno će tekstopisac, dodajući kako mu je pisanje pjesama ujedno i hobi i posao, ali i oblik psihoterapija, susret sa sobom i introspekcija.

Upitali smo ga – što mu se trenutačno vrti po glavi?

– Posljednja je bila pjesma »Piccola« koju sam napisao svojim kćerima, a bila je inspirirana mojim ponovnim roditeljstvom nakon 20 godina. Imam kćer od tri godine i drugu od 23 godine. Roditeljstvo ti zaista da jedan poseban elan i mladenačku energiju.

Sad se bavim možda nešto lakšom tematikom, o osjećaju nakon tuluma i sjajne večeri nakon koje se ne sjećaš ničega, tako da je tematika zaista različita.

Rekao bih da sam trenutačno dosta orijentiran na autobiografske, osobne teme, dok sam nekad imao dosta pjesama gdje sam se stavljao u neku situaciju koju nisam nužno proživio, otkrio nam je idejni začetnik Yammata, kasnije Detoura.

Emocija iznad svega

Iako su vrlo rano u bendu počeli eksperimentirati s elektronikom, upitali smo ga kako gleda na današnju upotrebu tehnologije, posebice umjetne inteligencije, u kontekstu glazbe.

– Osobno bi mi bilo svetogrđe dijeliti svoje ideje s umjetnom inteligencijom, to mi je neprihvatljivo. Ali, s druge strane, postoji puno praktičnih vidova umjetne inteligencije koji ti mogu pomoći da ubrzaš onaj dio procesa na koji se prije gubilo puno vremena. Samim tim ostavlja više vremena za kreaciju.

No, napominjem, ne bih volio da se glazba svede na kreaciju umjetne inteligencije. Vjerujem da je kreacija još uvijek naš najjači adut i da će to još dugo ostati tako. Na AI gledam samo kao na pomoćni alat, dok suvremenu glazbu možda ne razumijem emotivno i nemam potrebu raditi takvu glazbu, ističe ovaj autor.

Ključno je, naglašava, osjećati glazbu.

– ​Vjerujem da to nije kao kad mijenjaš gumu na automobilu, pa da to možeš odraditi s ili bez emocije. Preduvjet za glazbu je emocija. To je ključna stvar u cijeloj toj priči. Glazbu je teško definirati, eterična je, pomalo neuhvatljiva.

Meni je glazba soundtrack života, vjerujem da svi imamo svoje pjesme i glazbu koja nas obilježava u određenim razdobljima života, ili nas vraća u neka razdoblja.

S njom plačeš, s njom se veseliš i smatram velikom privilegijom što se mogu baviti upravo glazbom, zaključio je Borgudan, te povodom nadolazećeg koncerta na bedemima poručio kako će zadarska publika imati priliku čuti presjek najpoznatijih pjesama, ali i one nove, poput »Piccole« i »Kako sutra izgleda«, koje nisu svirali posljednji put u Zadru jer su nastale naknadno.

Autor: Đurđa Baljak