Novi nastavak kultne horor franšize nakon 14 godina pauze konačno u kinima

Ne treba biti redovitim posjetiteljem domaćih kino dvorana da bi se došlo do zaključka kako je njihov program već godinama, ako ne i desetljećima, zatrpan lavinom hororaca i animiranih filmova. Za potonje spomenute su dakako zaslužne horde klinaca koje mame, očevi, bake i škole dovode kako bi si kupili sat i pol do dva duševnog mira, no s hororima je ipak druga spika.

Tinejdžeri ih unatoč generalnom padu gledanosti u kinima i dalje gutaju poput kakvog junk fooda što dakako veseli čelnike, kako manjih, tako i velikih holivudskih kompanija jer riječ je o žanru u kojeg ne trebaju spucati stotine milijuna dolara, a profit im je u glavnini slučajeva zajamčen.

Na valu uspjeha teen horor franšiza iz 90-ih (op.a. ‘’Vrisak’’, ‘’Znam što si radila prošlog ljeta’’, ‘’Urbana legenda’’…), novi milenij je započeo uz ‘’Put bez povratka’’ (2000.). Za razliku od ostalih pripadnika ‘slasher’ i/ili ‘splatter’ podžanra, antagonist ovog filma nije bio neki zakrabuljeni manijak ili psihički nestabilni tinejdžer željan pažnje i osvete već sama – Smrt!

Ubacivši taj nadnaravni segment, kreator James Wong je krvi žednim gledateljima pružio jedno sasvim novo iskustvo. Prezentirao im je prijetnju od koje se baš nitko ne može sakriti, pobjeći ili je prevariti. A možda i može? Prvi nastavak i nije baš izazvao najbolju reakciju kritike, ali je zato publika bila dobrano zabavljena što je rezultiralo jako dobrom zaradom na kino blagajnama.

Naravno, producentima je to bio dovoljno dobar razlog da nastave s franšizom pa smo tako do 2011. dočekali još četiri (!) nastavka, a nakon čak četrnaest godina pauze, u kina nam je ovih dana stigao i peti podnaslov – ‘’Nasljeđa’’.

Noćna mora

Prolog filma nas vraća u 1968. godinu gdje susrećemo mladi par – Iris (Brec Bassinger) i Paula (Max Lloyd-Jones) u izlasku na večeru u novootvoreni, luksuzni restoran smješten na vrhu visoka tornja. Ono što je trebala biti večer iz snova ubrzo se pretvori u pravu noćnu moru u kojoj na bizarne i sasvim okrutne načine poginu na deseci ljudi.

A možda se to nije niti dogodilo jer spomenute nemile događaje u današnjem vremenu iz noći u noć sanja studentica Stefani Reyes (Kaitlyn Santa Juana), unuka od Iris. Izluđena tom opetovanom noćnom morom, Stefani se vraća u obiteljski dom kako bi od oca (Tinpo Lee) pokušala izvući informaciju o ekscentričnoj baki koju nikad nije vidjela jer su joj se roditelji razišli dok je još bila djevojčica.

Kad shvati kako joj otac ne može pomoći, Stefani se s mlađim bratom Charliejem (Teo Briones) uputi ka ujaku Howardu (Alex Zahara) nadajući se boljem rezultatu. On joj pak odbije pomoći tvrdeći da je Iris mentalno nestabilna i kako je s takvim ponašanjem izludjela i njezinu majku (Rya Kihlstedt) koja ih je zbog toga i napustila.

Sad već očajna, Stefani se obrati ujni koja joj ukaže na određena pisma u kojima bi se mogla skrivati adresa od Iris. Tako i bude i Stefani se konačno pojavi na imanju svoje otuđene bake koja joj kroz razgovor pojasni kako je čitava obitelji u opasnosti jer sama Smrt dolazi po njih zbog njezina davnog sprječavanja katastrofe opisane u noćnoj mori….

Ufff… pokušavao sam kroz sinopsis što manje ulaziti u radnju, ali to je ispala nemoguća misija. No, ne brinite, događa se tu još štošta. Ovo je tek šturi uvod. Ako kojim slučajem i niste upoznati s ovom franšizom, spremite se na neprekidne potoke krvi i raznorazne gadarije (op.a. mislim da vam ne trebam prevoditi na što se podžanr ‘splatter’ horora odnosi).

Zašto je trebalo punih 25 godina i tek šesti nastavak da i kritika konačno prigrli ovaj hororac? Mnogo je tu faktora, stoga krenimo redom. Fanovi su opravdano iščekivali nastavak serijala nedugo nakon komercijalno uspješnog petog, ali to se začudo nije dogodilo.

Uzevši u obzir u uvodu spomenutu činjenicu kako je horor žanr postao pravi El Dorado modernog Hollywooda, produkcijski studio ‘New Line Cinema’ je 2019. prvi put službeno najavio snimanje novog nastavka, no i ta se priča odužila zbog pandemije COVID-a i kreativnih razilaženja.

Mazohistička zabava

Naime, producenti i kreatori su dvojili oko ideje s kojom će se ovaj put pozabaviti, ali ona o smještanju radnje među članove interventnih službi nije zaživjela i nastala je nova pauza.

Potkraj 2021. angažiran je scenarist Lori Evans Taylor, njemu je početkom iduće godine pridružen i Guy Busick, čovjek zaslužan za jako dobru horor komediju ‘’Spremni ili ne’’ i oživljavanje druge slavne horor franšize – ‘’Vrisak’’, a kad se k njima još producentski pridodalo i ime Johna Wattsa (redatelj posljednja tri ‘Spider-Mana’), stvari su počele izgledati opasno dobro.

Trebalo im je još samo kvalitetno redateljsko ime, a njega, točnije – njih, su među stotinama kandidata pronašli u dvojcu Zach Lipovsky i Adam Stein.

Dotični sa sobom naime nisu donijeli neke besprijekorne filmografije, štoviše, prethodno su snimali kojekakve ŽNJ horore i TV filmove, ali su se zato pokazali pasioniranim obožavateljima serijala ‘’Put bez povratka’’ te su producente ‘kupili’ savršeno osmišljenim i montiranim kolažom sklepanim od prethodnih nastavaka, ali i nekih svojih ideja.

Morbidni, okrutni i nezamislivi oblici mučenja na kakve nas je navikao zloglasni ubojica ‘Jigsaw’ iz serijala ‘’Slagalica strave’’, ispali su sasvim benigni i djetinjasti spram ovima koje su nam uz dobro poznati efekt Rube Goldberga (op.a. slavni inženjer, izumitelj, kipar i animator) prezentirali ovdje.

Ingeniozna rješenja, mnoga od njih brutalno bolesna (npr. piercing i lanci + stropni ventilator, kosilica, kamion za smeće…), izazvat će kod gledatelja simultane osjećaje gađenja, divljenja, ali i određene mazohističke zabave.

Doza crnog humora

Da, film je nerijetko odvratan, brutalan, a istovremeno i urnebesan na čemu možemo zahvaliti scenarističkom dvojcu koji je ubacio nužnu dozu (a ima je u izobilju) crnog humora. Uz sva ta drobljenja, kidanja, sječenja, gnječenja i potoke krvi, proteže se cijelim filmom i jedna divna emotivna linija.

Ona se prvenstveno veže uz legendarnog žanrovskog asa Tonyja Todda, glumca koji je na simboličan način upravo ovdje ispisao svoju posljednju ulogu, prije negoli je izgubio životnu bitku s bolešću.

Njegov lik mrtvozornika Williama Bludwortha, čovjeka koji najbolje poznaje metode Smrti i kako je potencijalno prevariti, pojavio se po četvrti put u franšizi sve kako bi nas kroz emocijama nabijen prizor podsjetio kako ona neminovno dolazi po sve nas i kako nitko nije pošteđen.

’’Put bez povratka: Nasljeđa’’ možda i nije film kojeg će kritika i publika uvrstiti na liste najboljih ostvarenja godine, možda čak niti među najbolje horore, ali je svakako film koji će vas na jedan uvrnut način zabaviti, podsjetiti na jezivu činjenicu kako ne možemo prevariti sudbinu/Smrt i kako trebamo život živjeti punim plućima jer nitko od nas ne zna što donosi idući dan.

Autor: Ivica Perinović