U Obrovcu je već tradicionalno više glasača nego žitelja: 'Nazivati te ljude sendvičarima je stvarno...'

Foto: LUKA JELIČIĆ

Jučer je diljem Lijepe Naše održan, kako to volimo reći, festival demokracije. Međutim, redovno se otvara i pitanje tko zapravo odlučuje, odnosno žive li svi koji biraju u mjestu čiju sudbinu kroje svojim glasovima. Zakonski gledano, ako je netko hrvatski državljanin i ako ima prijavljeno prebivalište na području jedinice lokalne samouprave za koju se provode izbori, može izaći na izbore, neovisno o tome gdje zapravo živi.

I to sve stoji, no koliko je logično i pošteno? Pitanje je to koje odavno muči javnost, a o kojem kontinuirano govori Ivan Matić, Mostov kandidat za obrovačkog gradonačelnika, navodeći ovaj grad kao »rekorder« po tom pitanju. Naime, u Obrovcu je bilo čak 39 % više birača nego što je inače žitelja. Matića smo sreli u rodnom Kruševu, ispred birališta, gdje smo pokušali steći pravu sliku o tome što se ovdje, svake četiri godine, zaista događa.

Odakle su kandidati?

– Jako je puno nepoznatih lica, to su ljudi koje viđam svake četiri godine, kad su izbori. Evo, opet su došli posjetiti svoje mjesto. No, to nije jedini problem, problem je što ovdje ne žive ni kandidati. Moj protukandidat Ante Župan došao je biti kandidat iz Zadra. Kakav kandidat, takvi i glasači, ističe Matić.

Jučer je, nastavlja Matić, mjesto Vrulje bilo najnaseljenije, inače je tamo jako malo ljudi, ali…

– Tamo ima kuća u kojima je prijavljeno po 16, 17 ljudi. Država se poduzima ništa da se to regulira, a isto je u Golubiću. Kad sam lijepio plakate, sreo sam četiri čovjeka, a glasača će biti toliko da je to jednostavno nevjerojatno. Žalosno je što se ne stvaraju uvjeti da se ti ljudi vrate svojim kućama. To bi bio jedini način da prestanu biti fiktivni stanovnici, da se stvore uvjeti za život. Ali, politika koju podržavaju to im nikad neće omogućiti, naglašava Matić koji je o ovoj tematici govorio i na lokalnoj razini, i u Županijskoj skupštini, i u Saboru.

Krajnje je vrijeme, nastavlja Matić, da se nešto poduzme jer ovdje nije samo riječ o fiktivnim glasačima, nego i o utaji poreza.

– Ako netko ima fiktivno prebivalište, oslobođen je npr. poreza na nekretnine. Sve vuče jedno drugo, dodaje Matić.

Na koncu, Matić je kazao kako je ove godine utakmica bila gusta, pa da se nisu dijelili sendviči kao nekad, nego – pečeno.

Naravno, nismo očekivali da će nam netko od birača to potvrditi, toliko naivni nismo, no ipak smo proveli neko vrijeme ćakulajući s mještanima. Komentari o ovoj problematici bili su prilično slični, primjerice: »Ja sam došao ispuniti svoju građansku dužnost, što drugi rade, ne zanima me«. Ili pak: »u Obrovcu je kao i svugdje drugo«. A kao najčešći izdvajamo: »Ne pitajte mene ništa«!

Podsjetimo, 2017. godine pojavile su se optužbe da su hrvatski državljani srpske nacionalnosti iz Srbije dovođeni autobusima u Obrovac kako bi glasali za određene političke opcije, a neki od njih odbijali su napustiti Hrvatsku sve dok ne dobiju obećani novac.

Tonka Batinić i bračni par Majstorović

Bez autobusa

Ovaj put, istini za volju, autobusa nije bilo, ljudi su dolazili osobnim automobilima, često u skupinama, no naglašavaju kako su poveli susjede, rođake, obitelj…

– Mi se ode još držimo, nama je ode važna obitelj, a i susjedi. Evo ja sam došao s dvije sestre, kaže stariji gospodin.

Registracije automobila bile su uglavnom zadarske, uz tek jednu iz Njemačke i Zagreba, no ne možemo isključiti da je riječ o povratnicima.

– Ovo je specifična sredina. Vikendice su prije 20-ak godina bile povoljne, ljudi su kupovali. U međuvremenu su ti ljudi otišli u mirovine i vratili se ovdje. Možda oni nama jesu nepoznati, ali njima nitko ne može osporiti njihovo pravo glasa. S druge strane, neki tu žive pola godine, zbog životnih okolnosti. Nazivati te ljude sendvičarima je stvarno ponižavajuće. To nema smisla. Nitko se nikome neće prodati za sendvič, svatko glasa po svom uvjerenju, govori gospođa koja je htjela ostati anonimna.

Vili Pavlić kazao je kako nije niti dobio nikakav »šalabahter« za koga glasati, a o čemu su kružile priče po u kuloarima.

– Prvi put čujem za takvo nešto. Redovno izlazim izbore i naravno da nitko ne utječe na mene, kaže kratko Pavlić.

Jaga Majstorović slikovito je kazala što misli o takvim i sličnim tvrdnjama.

– Na mene nitko ne može utjecati, ni onaj s kojim sam se vjenčala. Glasam po svojoj savjesti, kaže Majstorović.

Na kraju, premda neki smatraju da su u pozadini svega politički interesi i dobro uhodane mreže, drugi tvrde kako se često donose ishitreni zaključci o ljudima koji, iako možda ne žive stalno u mjestu, i dalje imaju snažnu vezu s njim.

Prava istina je vjerojatno negdje, što bi se reklo, na pola puta.