Radijski voditelj i glazbenik Antonio Šarić slavi stotu epizodu svog podcasta

Ispred njegovog mikrofona govorila su čuvena imena domaće glazbene scene, pretresao je kultne albume i blockbustere, raspričao stare lisce, otkrivao potencijal u nekim novim licima. Zadarski radijski voditelj i glazbenik Antonio Šarić godinama već snima podcast koji svojim jedinstvenim pristupom glazbi i glazbenicima osvaja uši i srca brojnih muzičkih entuzijasta, naslovljen »Svijet oko mene«. A svijet oko Šarića ili, bolje rečeno, ono što on u njemu prepoznaje, neiscrpno je vrelo zanimljivih glazbenih činjenica i neočekivanih priča.

Malo po malo, ono što je krenulo kao ekstenzija radijske emisije, preraslo je u serijal koji je dostigao dvoznamenkasti broj epizoda, a tu, naravno, Antonio ne planira stati.

Tako ove nedjelje, 18. svibnja slavi stotu epizodu za koju priprema podcast uživo o Tomu Cruisu koji će se održati u zadarskoj Knjigozemskoj s početkom u 20 sati, a kojem će u 18:30 sati na istom mjestu predhoditi »Humanitarni glazbeno-filmski nemogući kviz«.

S podcastom je, prisjeća se, krenuo kada je ova forma »eksplodirala« u popularnoj kulturi, ali ne iz pomodnih, već sasvim praktičnih razloga.

– Podcast je izrastao iz istoimene radijske emisije, ali razlikuje se u svemu, samo je ime ostalo isto. Ime emisije preuzeto je iz jedne moje pjesme. Kada sam snimao radioemisiju, ispalo je da ja jako volim pričati i da radijski format za to nije idealan.

U radioemisiji malo pričaš pa onda puštaš pjesme, a ja bih mogao pričati satima. Zaključio sam da, ako ne želim dobiti otkaz, bolje je da pretvorim to u nešto drugo. Tako sam krenuo s audio podcastom, prisjeća se Šarić te otkriva zašto smatra da je »Svijet oko mene« pravo osvježenje u domaćem kontekstu.

– Hrvatski podcasti se uglavnom ne bave muzikom, bave se većinom politikom ili sportom. To su teme koje ljude interesiraju, a mene to baš ne zanima. Ja sam odlučio raditi podcaste na hrvatskom kakve ja volim slušati. Slušao sam i neke domaće glazbene podcaste, ali nisu bili najbolji, neću ih imenovati.

Ti da bi pričao o nečemu bez pripreme, trebaš se dobro razumjeti u to, smatra voditelj koji nam je podijelio i svoj modus operandi koji se pokazao ispravnom formulom za svaki razgovor, koliko god rezerviran sugovornik bio.

Oteli Peru Galića

Šarić nam je ispričao i jednu zanimljivu anegdotu o frontmanu Opće opasnosti.

– Podcast s Perom Galićem dogovorili smo preko jednog uzajamnog prijatelja. Dogovorili smo se da ćemo po njega doći autom, snimiti što imamo u studiju i vratiti ga nazad. Često se dogodi da takva malo jača imena zaborave da smo se dogovorili. Tako je i Pero na taj dogovor zaboravio i nije imao na raspolaganju više od pola sata. Imao je snimanje neke reklame za Advent odmah nakon toga. Moj pokojni prijatelj imao je studio u Diklu i tamo smo trebali snimiti podcast. Do Dikla ceste često znaju biti razrovane i baš je teško prolaziti tamo, nikada stići. Kada smo se vozili do Dikla, bio je mrak, prosinac. Pero je u Zadru bio više puta, ali nikada nije bio u Diklu, započinje Šarić priču o tome kako je ozbiljno prestrašio slavonskog rockera.

– Vozimo mi po razrovanim cestama, izašli iz Zadra, morali smo proći kod table na kojoj je prekriženo Diklo. Ja Peri kažem studio je na pet minuta od Dikla, a vozimo mi petnaest. U jednom trenu kaže nama Pero: »Dečki, bio sam ja u ratu, znam ja kako je to kad ljude otmu. Recite vi meni kamo vi mene vozite?« Čovjek je počeo stvarno misliti da smo ga oteli.

Uspjeli smo ga uvjeriti da samo malo dulje traje dok stignemo. Na kraju smo se svi nasmijali. Došli smo, snimili podcast, tih dogovorenih pola sata preraslo je u sat i pol vremena. Čovjek je zakasnio na to na što je trebalo stići. Ljudi se naljutili na njega, ali mi je rekao: »Antonio, ne brini ti ništa, da je meni bilo loše, ja bih odavno otišao«. Danas si tu i tamo znamo čestitati Božić i Novu godinu, uz smijeh prepričava voditelj.

Strast kao okidač

– Možda je moja snaga, i ono zbog čega sam imao najbolje goste čak i kad sam tek počinjao, to što kada se pripremam za razgovor, ne čitam ništa o životu glazbenika. Samo preslušam cijeli album i pričamo o albumu. Kroz taj album onda izvučem neke informacije o sugovornicima. To je moj način rada: ne volim žutilo, volim slušati glazbu i gledati filmove osobe o kojoj pričamo.

Ta formula se pokazala stvarno dobrom. Nikada mi razgovor nije trajao ispod pola sata jer ljude kada su strastveni oko nečega ne možeš »ugasiti«, kaže naš sugovornik, prisjećajući se kako je na svojim samim počecima raspričao jedno veliko ime.

– Sve se nekako počelo pokretati nakon razgovora s Borisom Novkovićem. Ja sam dogovorio podcast, a čovjek preko kojeg je išao taj dogovor mu je rekao da će to biti intervju. Boris je mislio: trajat će to desetak minuta i ide on doma. Kaže on meni da ne možemo pričati dulje od pola sata.

Kažem ja dobro, koliko uspijemo, uspijemo. Tri sata smo Boris i ja pričali. Raspričao se baš zato što nismo pričali o žutilu. Stvari iz osobnog života je on prepričao svima, od Glorije do Storyja.

Također, znam da ni moje slušatelje takve stvari ne zanimaju, tvrdi Šarić koji je do danas o glazbi pričao s mnogim prepoznatljivim muzičarima, od Brune Langera iz Atomskog skloništa, preko Luke Nižetića i Baby Lasagne, do Nene Belana i Pere Galića.

U svojoj karijeri voditelja podcasta, Šarić je snimao i video podcaste od kojih je odustao iz logističkih razloga te različite serijale u kojima se dotaknuo niza tema koje ga zanimaju. Slušateljska publika je posebno dobro reagirala na njegove epizode koje se tiču kultnih svjetskih glazbenika o kojima je pričao s lokalnim znalcima, poput Dina Jelusicka s kojim je razglabao o Bon Joviju. Interesantna je i njegova edicija FM Edition, posvećena nerazvikanim imenima.

– Svi ljudi koji vole rock ili heavy metal muziku kukaju kako nema nove muzike, kako je ono staro bilo bolje. Dođeš u neke godine kada ti se više ne da istraživati nove bendove. Ja volim muziku i stvarno volim kopati, čupati, izvlačiti nova imena.

Prvo sam počeo s radio emisijom koja se zove Novi rock Novog radija. Na temelju te emisije iščupam neke bendove. Emisija na radiju traje 45 minuta, a u podcastu imaš slobodu puno više pričati, istražiti, govoriti o bendovima.

I tako je to krenulo, iz moje želje da dokažem da ima dobrih novih bendova, samo treba malo kopati, tvrdi Šarić čiji podcast uz spomenute, ima još nekoliko edicija, poput edicije 1984. u sklopu koje je pričao o albumima koji su lani slavili 40 godina te edicija Intervjui iz kojih ističe razgovore s mladim glazbenicima – Marcelom Oroši, Markom Bošnjakom i Miach.

Najlakše je sa zvijezdama

Upitan što se promijenilo kroz sto epizoda i što je naučio u procesu, odgovara kako je s iskustvom postao opušteniji te kako su poznata imena zapravo sasvim pristupačni ljudi koji stoje čvrsto na zemlji.

– Ista je shema kao i kada sam počinjao, ali puno sam opušteniji. Imam osjećaj da se baš ništa nije promijenilo, ali kad slušam svoje neke ranije epizode, skužim po glasu da sam bio nervozan. Bilo je tu treme, pogotovo kad sam počinjao.

Međutim, naučio sam da je čak najlakše raditi s ljudima koji su, ajmo reći, zvijezde. Na primjer, Neni Belanu smo kasnili, ali kad smo došli, vidimo on pije kavu opušteno, govori nam da nema problema. Netko možda mlađi ili nadobudniji bi se jako uvrijedio.

Nekako ljudi koji su najrazvikaniji su i najpristojniji i najpristupačniji. Tu neku želju za prihvaćanjem su davno zadovoljili i sada ih možda više nije toliko briga. A možda im se i sviđa da ima netko tko se razumije u glazbu. Najgore ti je muzičara pitati odakle mu inspiracija za novu pjesmu i takve generične stvari.

Mislim da sam jedan od rijetkih u Hrvatskoj koji na ovaj način priča o muzici, kaže Šarić kojeg smo upitali zašto je za temu jubilarne epizode izabrao baš holivudskog glumca poznatog po svojim kaskaderskim vratolomijama.

– Ono na što sam posebno ponosan je što sam uspio stvoriti jedan mali svemir oko svog podcasta i svog imena. Stvorile su se vremenom neke interne šale unutar tog svijeta.

Raspričao i Vojka V

Jedna nelagodna situacija, kojoj se danas voli nasmijati, dogodila mu se u interakciji s jednim čuvenim splitskim reperom.

– U sklopu KvartArta prije dvije godine svirali su zadarski bendovi, a bili su tu i Hiljson Mandela i Vojko V. Sa svima sam dogovorio podcast uživo, na pozornici prije koncerta. Većina izvođača je mislila da će podcast biti negdje u backstageu, nisu mislili da ćemo se popeti na binu, ispred ljudi koji su došli slušati bend, i pričati. Ipak, svi su super reagirali, Hiljson je bio prva liga. Međutim, Vojko… za njega trebaš pripremiti bar osamdeset pitanja jer ti on na svako pitanje kaže »Aha…može«. Pitaš: »Vojko, kakav je bio koncert?« on ti kaže: »Pa ok«. Imao sam s njim iskustva već prije, dva puta sam izvlačio rečenice iz njega. Za taj treći put, podcast uživo, jako sam se dobro pripremio. Slušao sam sve njegove albume i složio pitanja. Čvrsto sam odlučio da ću ja to napraviti pod svojim uvjetima, prepričava Šarić, no, na njegovu žalost, sugovornik je imao nešto drugačije planove.

– Došao sam ja kod njega u backstage. Trebali smo pričati na bini pola sata i nakon toga bi se on lagano pripremao za koncert. Pozdravimo se i kaže on: »Ništa, Antonio, idemo tamo iza sjesti na neke klupice«. Govorim ja da ne, ne, idemo na pozornicu. Vojkova reakcija: »Isprid ljudi idemo pričati? Vidiš ti koliko ima ljudi? Prijatelju, čija je to ideja bila?« Kažem ja da je ideja moja. »Najgora ideja koju sam u životu čuja«, to je bilo zadnje što mi je rekao prije nego što smo se popeli na binu, valjda deset sekundi prije podcasta. Meni su se noge odsjekle. Na kraju je podcast bio odličan, uspio sam ga raspričati. Prvih pet minuta bilo je klimavo, pitao je publiku žele li oni uopće to slušati. Želio me je potkopati, ali nije mu upalilo, ponosno nam kaže ovaj mladi voditelj koji zna kako pristupiti i »najtvrđem orahu« estrade.

Tako je bilo i s Tomom Cruisom. Njega često spominjem i u podcastu i u kvizovima koje radim. Svaku drugu srijedu radimo pub kviz i uvijek se nađe mjesto da ubacimo Borisa Novkovića i Toma Cruisa, bez obzira što je tema.

Stvorio se jedan krug ljudi oko mog podcasta, kviza, muzike, uopće moje pojave na društvenim mrežama koji znaju da se uvijek negdje nekako spominje taj Tom Cruise, otkriva, dodajući kako će onima koji ga kontinuirano prate biti jasno na koji način ova filmska zvijezda zaokružuje čitavu njegovu podcast priču.

Nemoguća misija

– Razmišljao sam što bi se moglo napraviti za stotu epizodu. Hoću li zvati nekog poznatog muzičara? Onda mi je palo na pamet zašto ne bih napravio podcast o Tomu Cruisu. Koliko luđaka ima koji će doći slušati o tom luđaku? To je jedan lud čovjek od svojih šezdeset godina koji se skida i skače po avionima.

Ipak sam se na to odlučio i odlučio sam to snimiti sa svojim čestim gostom, a ovo će biti prvi put da se nas dvojica vidimo uživo. Dakle, tu epizodu radim s novinarom Slobodne Dalmacije, Markom Njegićem. On je osoba čije sam kolumne čitao još kada sam bio mulac. On je totalno pozitivan lik, načitan, nagledan.

Kada sam ga pitao bi li radio podcast o Tomu Cruisu, odgovor je bio: »Kad ćemo?« Također, po mom mišljenju je Tom Cruise zadnja prava filmska zvijezda, puna ludih priča i odličnih uloga, tako da je idealan za ovako nešto. I još sam fan, ne može bolje, dodaje, a otkriva nam i kako je tim povodom pripremio i jednu glazbenu ekskluzivu.

– Jedan moj prijatelj, školovani muzičar, napravit će varijaciju na glazbenu temu iz Nemoguće misije. Nemoguća misija ima devet varijacija na istu temu, a njegova će biti deseta, najavio je Šarić, dodavši da će se održati i prigodan tematski kviz o franšizi Nemoguća misija čiji osmi nastavak ubrzo izlazi, a prikupljena financijska sredstva donirat će se zadarskom azilu.

Što se tiče budućnosti »Svijeta oko mene«, Šarić već priprema nove epizode. Nije nam želio otkriti mnogo, ali njegovi pratitelji dobili su »hint« iz kojeg bi mogli zaključiti koja je tema nove edicije.

– Krenut će jedna jako lijepa serija u devetom mjesecu, već sam ju počeo snimati. Bit će riječ o jednom domaćem izvođaču, a serija će imati nekih desetak epizoda. Bit će jako zanimljivo, a ljudima koji me prate, taj izbor će biti sasvim logičan jer se, uz Borisa Novkovića i Toma Cruisa, i ta treća osoba često spominje, enigmatičan je bio naš sugovornik.

Konačno, na pitanje što ga posebno veseli u vezi pričanja u mikrofon kroz sada već sto epizoda, spremno odgovara:

– Poneki moji slušatelji, čak i ako ih ne zanima neka tema, poslušat će epizodu jer sam ju ja napravio i to je najbolja moguća pohvala koju možeš dobiti. Mislim da je stvar u ljubavi. Ja volim to o čemu pričam, vole i moji sugovornici. Najbitnija je ljubav i strast prema ono što radiš, a to prepoznaju i slušatelji, zaključuje.