Nova drama »Veliki meč« donosi priču o mentorstvu, prijateljstvu i rivalstvu

U poplavi generički osmišljenih, a na samom kraju isto tako i realiziranih komedijica, drugorazrednih romantičnih drama i ŽNJ akcijskih budalaština, na najpopularnijem streaming servisu odnedavno možete pogledati i vrlo zanimljivu biografsku sportsku dramu ‘’Veliki meč’’ koja kazuje priču o mentorstvu, prijateljstvu, a zatim i rivalstvu dvojice majstora drevne i krajnje apstraktne strateške društvene igre naziva – Go!

Radnja filma nas vraća u Južnu Koreju 80-ih godina prošlog stoljeća gdje zatičemo Cho Hun-hyuna (Lee Byung-hun), dominantnog igrača Go-a koji s lakoćom osvaja i brani titule najboljeg.

Uz vlastite mečeve, on učestalo prati ligaške turnire i natjecanja, a na jednom takvom mu skrenu pažnju na Lee Chang-hoa (Kim Kang-hoon), nevjerojatno talentiranog dječaka koji unatoč šeprtljavim izvedbama, ignoriranju osnovnih pravila i naizgled nelogičnim potezima uspijeva pokoriti svoje suparnike, uključujući i neke profesionalne igrače.

Premda ne respektira one koji mu se nađu na suprotnoj strani ploče za igru, omalovažava ih i pokazuje otvorenu bahatost, Cho biva zaintrigiran dječakovim nekonvencionalnim pristupom te mu zada rješavanje naizgled nemogućeg poteza i obeća revanš ako uspije.

Sudar stilova

Lee se ne da pokolebati, i nakon nekog vremena odgonetne na koji način može zaobići Choovu zamku. Fasciniran Leejevim razmišljanjem, Cho odluči postati njegovim mentorom.

Kroz nadolazeće godine njih dvojica izuzev odnosa učitelja i učenika razviju i onaj surogat oca i sina, no zahvaljujući Leejevim opetovanim ignoriranjem tradicije i izbjegavanja pravila, često se dogode i svađe. Kao tinejdžer, potkraj 80-ih, Lee (Yoo Ah-in) se počinje profesionalno natjecati na turnirima, a na jednom takvom se u finalu susretne upravo sa svojim učiteljem kojeg na iznenađenje sviju uspije pobijediti.

Taj susret poljuljka Choovo samopouzdanje i njegov odnos s Leejem postane poprilično hladan i zamršen što u konačnici rezultira njihovim rivalstvom, učestalim sučeljavanjima na završnicama turnira, ali i krajnjim respektom…

Što više pratim njihovu nevjerojatnu kinematografiju, a ima tome već par desetljeća, lako dolazim do zaključka kako bi južnokorejski majstori uspjeli napraviti odličan film i s trivijalnim temama poput izrade cipela, puhanja stakla ili dozivanja ptica, a kamoli uz ovako zahvalne kao što su to sportske biografije.

Otvoreno ću priznati kako sam za igru Go čuo još davno, ali nikad nisam bio upoznat s njezinom tradicijom, popularnošću, samim pravilima, a kamoli njezinim istaknutim igračima.

Za razliku od šaha, ova izvorno azijska strateška društvena igra nije nikad doživjela toliku popularnost u zapadnim zemljama (pogotovo ne u našoj) stoga mi je gledanje filma čiji se dobar dio radnje odnosi upravo na poteze, pravila, izraze ili akcije vezane uz nju, stvaralo pravu konfuziju u glavi.

Unatoč mojoj ignoranciji, redatelj Kim Hyung-joo, scenaristički potpomognut Yoon Jong-binom i fantastičnom glumačkom ekipom uspijeva držati pažnju, a ujedno i zadiviti gledatelja. Bili vi upoznati ili ne s igrom u kojoj je cilj uz pomoć crnih i bijelih ‘kamenčića’ ograditi više teritorija na drvenoj ploči od vašeg suparnika, Hyung-joo će vas prikovati uz male ekrane.

Cho Hun-hyun i Lee Chang-ho su prave ikone ovog apstraktnog sporta, po mišljenju mnogih i najbolji koji su ga ikad igrali, no tu konstataciju bih ipak uzeo s rezervom uzevši u obzir činjenicu kako Go postoji više od dvije i pol tisuće (!) godina.

Ono što je sigurno jest to da su je upravo ova dvojica obilježili kroz posljednja četiri desetljeća, posebice kroz njihove zajedničke mečeve koje većina pasioniranih igrača i fanova svrstava među epske. Drugi faktor njihove popularnosti se dakako odnosi i na odnos kojeg su imali.

Naime, kao dječak, Lee je niz godina živio upravo pod krovom svojeg učitelja i mentora te je bio takoreći pridružen član njegove obitelji. Treći faktor su svakako i njihovi sasvim različiti pristupi igri, nerijetko promjenjivi i nepredvidljivi.

Dok je Cho njegovao agresivan, napadački i po knjizi precizan stil, Lee je zaobilazio pravila, donosio neke posve iracionalne, gotovo sulude odluke, no uz njih je lomio protivnike i mijenjao igru. Kroz odnos učitelja i učenika to je dovodilo do verbalnih sukoba, točnije Choovih izljeva bijesa i osporavanja Leejevog pobunjeničkog pristupa.

Redateljski uspon

Kako bi zadržao pažnju svih onih gledatelja koji nisu upoznati sa samom igrom, redatelj Kim Hyung-joo se vješto poigrava uz kul kadriranje i dramaturško građenje napetosti, a mnogo toga je prepustio talentu i karizmi svojih glumačkih zvijezdi, Lee Byung-huna (‘’Gorko slatki život’’, ‘’Dobar, loš, čudan’’, ‘’Vidio sam vraga’’, ‘’Igra lignje’’…) i Yoo Ah-ina (‘’Izgaranje’’, ‘’#Živ’’, ‘’Veteran’’…).

Iskusni i krajnje talentirani, ovi se pak s lakoćom transformiraju u svoje likove i ulaze duboko u njihova emocionalna stanja koja su često turbulentna i iscrpljujuća. Opetovana sučeljavanja, psihološko nadmudrivanje, ali i međusobno uvažavanje njihovih likova, pokazalo se mačjim kašljem za glumački talent kakvim raspolažu premda se Yoo Ah-in zahvaljujući svojem razuzdanom privatnom životu pobrinuo da film svjetlo dana ugleda gotovo dvije godine nakon planiranog.

Zašto? Proklete droge! Yoo Ah-inu su naime u krvi i urinu pronašli kojekakve nedozvoljene supstance uključujući marihuanu, ketamin i kokain što mu je zahvaljujući strogim južnokorejskim zakonima donijelo godinu dana zatvora (pušten je dakako daleko ranije) i službeni bojkot svih produkcija u kojima je u tom periodu sudjelovao.

Srećom, ta ružna priča je iza njega, film je osvanuo na Netflixu i vjerujem kako će među ljubiteljima ove interesantne igre privući veliki interes, odnosno, razviti njezinu popularnost među mlađim generacijama.

Gledajući isključivo filmski aspekt ove priče, riječ je o vrlo dobrom uratku fantastične produkcije (op.a. pomno se pazilo na svaki detalj bilo da je riječ o kostimografiji, scenografiji, šminki ili frizuri), zanimljive priče, vješte režije (što je za apsolutnu pohvalu s obzirom na to kako je ovo Kimov tek drugi dugometražni film) i uvjerljive glume i vjerujem kako nećete pogriješiti ako se odlučite pogledati ga.

Štoviše, možda nakon filma poput mene započnete ‘guglati’ po Internetu tražeći više informacija o samoj igri, njezinim ključnim akterima i mjestima gdje se može kupiti.