Alpinist Mario Celinić gostovao u Zadru i predstavio svoju knjigu

U sklopu »Društvene srijede« Planinarsko društvo Paklenica ugostilo je alpinista Maria Celinića koji je tom prilikom održao inspirativno predavanje te predstavio svoju knjigu »Sedam«, objavljenu 2024. godine u izdanju Rafinerije ideja. Celinićev je planinarski put započeo relativno kasno – u travnju 2017. godine, kada je prvi put kročio na Velebit, točnije kroz kanjon Velike Paklenice do Vaganskog vrha.

Nevjerojatna je činjenica da je samo četiri godine kasnije, u svibnju 2021. godine za vrijeme pandemije stajao na najvišem vrhu svijeta – Mount Everestu. Osim toga, popeo je i ostale najviše vrhove na svim kontinentima te postao drugi Hrvat, nakon Stipe Božića, kojem je to pošlo za rukom.

Kako nam otkriva, cijeli život bio je, uvjetno rečeno, ekstremist – stalno u potrazi za izazovima. Okušao se u raznim ekstremnim sportovima, od ronjenja i jedrenja do borbi u kavezu.

No, ključni preokret dogodio se onoga trenutka kada je prvi put zakoračio na planinu jer je otkrio sve što je do tada tražio – uzbuđenje, adrenalin, fizičku iscrpljenost, ali i nešto mnogo dublje – osjećaj ljepote, mira i ispunjenosti.

Odluka na krovu Afrike

– Nakon što sam se popeo na Vaganski vrh, već sljedeći tjedan bio sam na nekom drugom, pa na trećem, zatim na Dinari, a ubrzo i na Triglavu. U jednom trenutku, sve je to preraslo u pravu opsesiju. Uslijedio je Monte Rosa, pa sve viši i teži vrhovi, ali i ljepši. Ključni trenutak preokreta dogodio se kada sam se popeo na najviši vrh Afrike, nešto se u meni prelomilo.

Tada sam donio odluku – idem osvojiti svih sedam najviših vrhova na kontinentima. Pročitao sam članak o tome, možda u novinama, možda u nekoj knjizi – ni sam se više ne sjećam točno – ali toliko me motiviralo, iskreno će Celinić, dodajući kako nikada ne znamo kad će nas nešto pokrenuti na veliku promjenu.

Kao najposebnije iskustvo u svojoj alpinističkoj karijeri izdvaja uspon na najviši vrh Antarktike – Vinson (4.892 m), iako, kako kaže, svaki vrh nosi svoje nezaboravne trenutke.

– Tamo je osjećaj je zaista nevjerojatan – mir, tišina, čistoća… Na cijelom kontinentu tada je možda bilo svega 180 ljudi. Jednostavno, teško je to opisati riječima, to se mora doživjeti. Stipe Božić je taj vrh popeo 20 godina prije mene. Iako ga tada još nisam poznavao osobno, jako me motivirao kroz svoje dokumentarce i knjige.

Kontaktirao sam ga kada sam planirao uspon na Everest jer je ipak to najekstremniji vrh. Odmah me prigrlio i pozvao kod sebe u Split, a njegovi savjeti zaista su mi pomogli da uspijem, rekao je ovaj alpinist koji je ove godine, dan nakon Zadranina Den Erora koji je na također na misiji osvajanja Sedam vrhova, osvojio i najviši vrh Australije i Oceanije – Puncak Jaya (4.884 m) na koji se, kako napominje, Stipe Božić nije popeo.

Također, otkrio nam je kako mu se javila jedna gospođa iz Splita koja je navodno bila prva Hrvatica na tom vrhu, tako da je on možda treći u Hrvatskoj koji ga je osvojio. Otkrio nam je i da je s Erorom istovremeno popeo i Denali – najviši vrh Sjeverne Amerike.

Ispovijest s visina

Iako u početku nije planirao napisati knjigu, redovito je zapisivao dojmove i objavljivao ih na društvenim mrežama. Mnogi su ga zapitkivali kad će knjiga, što ga je u konačnici ponukalo da se odvaži na to. Iako je imao ponude čak i od renomiranih izdavačkih kuća, odlučio se za skromniju, onu od prijatelja.

– Nisam mu dopustio da ispravlja neke pogreške. Htio sam ostaviti dojam da ljudi ipak vide da nisam književnik, nego jednostavno alpinist koji je napisao knjigu. Najveća nagrada mi je kad mi netko priđe i kaže da sam ga motivirao, da sam mu promijenio život, da je krenuo u planinu.

To ne mora biti Everest, može biti bilo koja planina, ali mi je važno da ljudi osjete tu ispunjenost srca i duše, zaključuje Celinić, koji je, kako kaže, zaronom na dubinu od 40 metara i usponom na najviši vrh svijeta dosegao ukupnu dužinu od 8.888 metara.

Njegov introspektivni putopis doima se poput filmske priče prepune živopisnih opisa borbe za opstanak u ekstremnim uvjetima, a istodobno ispunjen dubokom poniznošću. Kao što i naslovnica knjige sugerira, riječ je o putopisu u kojem ne govori samo o fizičkom savladavanju visina, već i o pomicanju unutarnjih granica – knjiga je to o ljubavi, strasti, strahu, ali i o otapanju ega na najvišim vrhovima svijeta.