Svatko može imati neprospavanu noć, no to ne znači da je osoba razvila kliničku sliku nesanice. Teškoće sa spavanjem postaju medicinski problem u trenutku kada se tegobe toliko intenziviraju da osoba otežano funkcionira, odnosno kada postane smanjeno funkcionalna u radnom, obiteljskom i društvenom smislu, ističe docent Vidović.


Dugotrajno neliječena nesanica može rezultirati povećanim rizikom za razvoj depresivnog poremećaja u sklopu kojeg se može razviti i suicidalnost.




Svaka neprospavana noć ostavlja u mozgu ostatke metabolizma što kod bolesnika, kod kojeg se razvije kronična nesanica, može predstavljati rizični čimbenik za razvoj Alzheimerove demencije.


“Teško je odrediti samo jedan razlog za razvoj nesanice. Sklonije su joj osobe koje su inače tjeskobne, one koje naginju perfekcionizmu, negativnom pogledu na budućnost”, navodi Vidović.


“Česti razlozi koji pokreću nesanicu su stresni događaji bilo pozitivnog, bilo negativnog karaktera, kao što su bolesti u obitelji, gubitak radnog mjesta, druga traumatična iskustva. Potom se aktiviraju perpetuirajući čimbenici, a oni predstavljaju skup pogrešnih uvjerenja i neprimjerenih obrazaca ponašanja koji nesanicu uvode u začarani krug kroniciteta”, pojašnjava.


Značajan utjecaj na kvalitetu života ima opstruktivna apneja tijekom spavanja budući da dolazi do višestrukih epizoda prekida disanja tijekom noći. Vidović navodi kako se kod nekih bolesnika istovremeno javljaju simptomi opstruktivne apneje i nesanice što komplicira kliničku sliku i dodatno smanjuje kvalitetu života.


Pogrešna uvjerenja


Nesanica je češća u žena, a jednim dijelom, to se objašnjava i promjenama u hormonalnom statusu.


“Kod žena mlađe životne dobi hormonalne promjene su izražene na mjesečnoj razini, a u kasnijem periodu života, u menopauzi, su relativno trajnijeg, ali i intenzivnijeg karaktera. Osim toga, žene su po svojoj prirodi puno više posvećene brizi za bližnje, promišljanju o budućnosti i sukladno tome češće razvijaju nesanicu”, objašnjava Vidović.


Kaže i kako utvrđivanje povoda nesanice nije presudno u liječenju – netko može dobiti na lotu i prestati spavati, nekome umre draga osoba i prestane spavati.


“U terapiji nam je značajnije djelovati na pogrešna uvjerenja i ponašanja koje oboljeli razvijaju i time produljuju i pogoršavaju nesanicu, nego razglabati o uzrocima nesanice”, kaže.


Velike probleme sa spavanjem imaju žene u periodu perimenopauze kada se nesanica iznimno često javlja, uz čitav niz drugih tegoba, poput preznojavanja, gubitka tonusa kože, suhoće vagine, nepravilnih menstrualnih krvarenja.


Nažalost, kod većeg broja žena ove tegobe često postaju kronične, a s ulaskom u postmenopauzu žene češće razvijaju i opstruktivnu apneju u spavanju.


Benzodiazepini nisu dobar izbor 


“Kao što i sve suvremene europske i svjetske smjernice navode, prva metoda liječenja za nesanicu je primjena kognitivno-bihevioralne terapije, kod koje je najveći problem njezina dostupnost, koja je zbog objektivnih razloga svugdje limitirana”, navodi Vidović.


Liječnici su zbog toga vrlo često usmjereni prema propisivanju psihofarmaka, odnosno hipnotika, a prema svim suvremenim pokazateljima preporučuje se povremena, diskontinuirana primjena hipnotika, posebno onih iz skupine Z lijekova duljeg trajanja.


Mnogi ‘na svoju ruku’ zbog nesanice uzimaju benzodiazepine što Vidović ne preporučuje te ističe da se oko lijekova uvijek treba posavjetovati s liječnikom obiteljske medicine koji, po potrebi, upućuje pacijenta specijalistu.


“Većina benzodiazepina ima vrijeme trajanja neprimjereno potrebama. To znači da postoji velika šansa da se osoba drugo jutro probudi mamurna, osjeća izraženu pospanost drugi dan. Dugotrajna primjena te skupine lijekova dovodi do promijene arhitekture spavanja. Lijekove skupine benzodiazepina ne bi trebalo učestalo primjenjivati u terapiji nesanice”, kaže.


U terapiji nesanice najprimjerenijima su se pokazali Z lijekovi, posebno oni duljeg djelovanja. “Ti lijekovi se dobivaju na recept i šanse za razvoj ovisnosti su minimalne”, objašnjava.


Kad je riječ o pristupu liječenju, ističe da je ako primjerice osoba uz nesanicu pati i od anksioznosti potrebno liječiti oba poremećaja, bilo da se liječenje provodi psihoterapijski ili primjenom farmakoterapije.


Lijekovima se vrlo uspješno nesanica može staviti pod kontrolu, a pritom je bitno da se pacijenti pridržavaju uputa, kazao je Vidović.