ZASLUŽILE NAGRADU Isabella, Kristina i Dunja osmislile kako vratiti život »paškoj Atlantidi«

Izvrsnost, kreativnost i inovativnost demonstrirale su tri studentice s Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, pobijedivši na prvom izdanju UNIZadar Project Huba, sveučilišnog natjecanja održanog početkom mjeseca. Trodnevno natjecanje okupilo je čak 21 ekipu koja se okušala u pisanju projekta na zadanu krovnu temu »Mediteranska priča: kulturna i prirodna baština i digitalne tehnologije«, razvijajući timski rad, kreativno razmišljanje i poduzetničke vještine u procesu.

Najuspjelijim pokazao se projekt Paška Atlantida koji potpisuje ekipa zanimljivog naziva Ctrl+ H(eritage) iza koje stoje studentice treće godine studija Kulture i turizma: Kristina Deur, Isabella Bukva i Dunja Babić.

Inovativnom trojcu želja da se okušaju u ovakvoj vrsti izazova sasvim je prirodna, budući da su se tijekom obrazovanja već susretale s teorijskim okvirom pisanja projekata, s obzirom da je ova vještina nužna u njihovoj branši.

Kako je svanula ideja

– Bile smo željne nekih novih iskustava. Meni je ovo bio dobar primjer kako pisanje projekata zapravo izgleda u stvarnome svijetu. Mogle smo primijeniti sve što smo naučile kroz seminarske radove. Kada smo prvog dana imali uvodna predavanja, već smo tu uvidjele da znamo dosta toga u teoriji što smo mogle primijeniti u izradi samog projekta, započinje Isabella, dok Dunja dodaje kako prije ovakve prilike za praktični rad nisu bile ni svjesne znanja koje su već stekle.

– Dosta sličnih stvari smo već radili na seminarskim radovima. Kroz tri godine okvirno smo naučile kako izgleda pisanje projekta. Nismo ni bile svjesne koliko već znamo otprije pa je bilo lijepo sva ta znanja nekako staviti na jedno mjesto i primijeniti ih, otkrila je Dunja, dok nam je Kristina ispričala kako su došle do naziva ekipe.

– Željele smo ukomponirati temu samog natjecanja (Mediteranska priča: kulturna i prirodna baština i digitalne tehnologije) u naziv tima. Tako smo došli do ideje ctrl koja ističe digitalni dio i heritage, što ističe baštinsku komponentu. Također smo htjele istaknuti važnost kontrole, odnosno pravilnog upravljanja prirodnom i kulturnom baštinom, objasnila je Kristina, a Dunja nam je otkrila kako, premda su imale ime, nisu unaprijed razradile plan kako odgovoriti na zadanu temu. Pobjednička ideja, otkrivaju zlatne cure, izabrana je sasvim slučajno.

– Išle smo na dvije kave da razmislimo što bismo radile. Shvatile smo samo što ne želimo. Nismo željele aplikacije, ni VR naočale, ali taj dan smo došle potpuno bez ideje. Nismo očekivale da bi moglo ovako ispasti. Taj dan smo imale samo sat vremena da složimo pitch od tri minute. Svi su nešto radili, svi su došli s razrađenim idejama, mi nismo niti ideju imale. Kolegica Isabella je onda spomenula da je slučajno naišla na članak o tom potopljenom gradu Cissa. Tada smo se zapitale je li moguće da do danas to još nitko nije odradio jer je to zaista atraktivna priča. Nismo imale previše vremena za razmišljanje i pod pritiskom smo odlučile da je to – to, uz smijeh prepričava Dunja.

Digitalizacija i baština

No, ne kaže se uzalud da dijamanti nastaju pod pritiskom jer upravo u najstresnijim trenucima ekipa je došla do izvanredne ideje valorizacije skrivenog »blaga« otoka Paga kroz atraktivni projekt.

Naime, u uvali Caska na otoku Pagu nalaze se ostaci potopljenog antičkog grada Cisse, koji je nestao uslijed potresa u 4. stoljeću. Projekt Paška Atlantida, koji su djevojke osmislile i razradile, usmjeren je na istraživanje, 3D rekonstrukciju i valorizaciju ovog jedinstvenog lokaliteta korištenjem digitalnih tehnologija. Korištenjem višesnopnog dubinomjera provelo bi se detaljno podvodno snimanje, na temelju kojeg bi bio izrađen 3D model trenutnog stanja grada i rekonstrukcija prije njegova potapanja, prikazana kroz proširenu stvarnost (AR). Rezultati bi biti dostupni putem interaktivnog kioska na solarno napajanje, uz multimedijalne sadržaje i audio-vizualne interpretacije lokalnih legendi. Vokalni dio interpretirao bi lokalni stanovnik mjesta Caska i putem umjetne inteligencije sadržaj bi bio preveden na druge strane jezike. Poseban naglasak stavlja se na inkluzivnost, prilagodbu sučelja te pristupačnost za osobe s invaliditetom. Projekt potiče interdisciplinarnu suradnju, aktivno uključivanje lokalne zajednice te održivi razvoj kulturnog turizma, doprinoseći digitalizaciji i očuvanju kulturne baštine, istovremeno promičući znanstveno istraživanje i turističko vrednovanje lokaliteta.

Dunja nam objašnjava kako muzej koji tematizira povijest lokaliteta već postoji, no posjetitelji, akp u njega ne zalaze često nisu niti svjesni koliko vrijedno nalazište se krije upravo u neposrednoj blizini plaže na kojoj se kupaju i sunčaju.

– U vezi toga već postoji muzej u Novalji, ali ljudi se kupaju na toj plaži i ne znaju da su ostaci odmah njima u blizini. Odlučile smo da želimo to jače promovirati, istaknula je Dunja, dok je Kristina približila što bi provedba njihovog projekta značila za znatiželjne posjetitelje.

– Fascinirala nas je ta perspektiva posjetitelja – vi dođete ljetovati u malo mjesto u Hrvatskoj, odete na plažu, ugledate kiosk, upoznate se s povijesti lokacije, zaplivate i znate da je taj podvodni grad odmah pod vama. Niste u muzeju, tu ste i imate mogućnost tu baštinu osjetiti, slikovito govori Kristina, a Isabella dodaje kako lokalitet, premda atraktivan, još nije istražen do kraja pa su krenule u projekt s mišlju da bi istraživanja trebalo kompletirati, a područje revalorizirati. U tu izazovnu zadaću uključile bi različite dionike od kojih bi svatko, iz perspektive svoje struke, mogao ponuditi korisna rješenja.

Tri glave su pametnije

– Uključili bismo Odjel za geografiju, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti, Odjel za arheologiju, Centar za podvodna istraživanja u Zadru, Grad Novalju, firme koje se bave izradom takvih kioska, arhitekta koji bi realizirao, odnosno nacrtao ono što smo zamislile. Nismo željele ništa devastirati, već samo valorizirati. Trebao bi nam netko tko bi realizirao drvenu stazu jer bi drvene ploče bile postavljene do kioska i eventualno jedan ili dva rasvjetna stupa, a sve bi radilo isključivo na solarne panele jer nismo željele nikakve kabele tamo provoditi, kopati, niti betonizirati. Željele smo zadržati prirodni izgled, ali opet uvesti taj kiosk da se ljudi mogu educirati. Provele bi se i edukacije za turističke vodiče koji bi dalje prenosili znanje o tome, navela je Kristina.

Prikaz kako bi mogao izgledati interaktivni kiosk, napravljen uz pomoć umjetne inteligencije

Svatko tko se ikada uhvatio u koštac s pisanjem europskog projekta, znat će koliko je to ozbiljna zadaća i koliko posvećenosti detaljima zahtjeva. Napisati ga pod pritiskom i u samo dvanaest sati već je samo po sebi vrijedno hvale. Projekt je sadržavao različite elemente: projektni tim, sažetak projekta, doprinos projektu, cilj projekta, opis aktivnosti, resurse projekta, potencijalne vanjske i unutarnje rizike te održivost projekta. Nakon iscrpljujućih dvanaest sati rada, skromne cure bile su uvjerene kako će njihov prijedlog završiti na začelju, no dogodilo se upravo suprotno.

– Bile smo uvjerene da smo najgore napravile. Profesorica nam je rekla da nam je projekt bio toliko dobar da smo mogle imati i jedan bod iz prezentacije i pobijediti. Međutim, mi ne znamo kako su se bodovi dodjeljivali, ni iz kojih sve elemenata, ali očito smo nešto dobro napravile, ako su ljudi to prepoznali, kazala je Dunja koju pitamo je li se pritisak prelio i na timske odnose te koliko su zadovoljne zajedničkim radom.

– Podijelile smo poslove, ali što god nam je trebalo, pitale bi jedna drugu i konzultirale se međusobno. Tri glave su pametnije od jedne. Završile smo projekt sat vremena prije roka pa smo sjele skupa i pročitale sve ispočetka i ispravile što smo mogle, ispričala je, a njena kolegica Kristina priznala je kako je nakon intenzivnog iskustva ipak ponosna na vlastiti uradak.

Ne samo partijanje

– Ta tri dana bilo je svega, ali gledajući unatrag, bilo je zanimljivo, možda i zato što sam radila s osobama koje mi odgovaraju. Ponovila bih to iskustvo. Preporučila bih svima jer je ovo baš posebno, dinamično i edukativno iskustvo. Ako bude dogodine, preporučujem svima da probaju i steknu neko novo iskustvo, iskrena je Kristina.

S obzirom na zanimljivu ideju i kvalitetnu razradu, zanima nas jesu li djevojke već dobile kakav poziv s Paga ili iz susjedne županije, a one nam skromno i uz smijeh govore kako još nisu, no da bi voljele da se nešto slično uistinu i realizira, kako bi prostor koji se često vezuje uz partijanerski turizam, dobio novu reputaciju revalorizacijom postojećeg resursa.

– Bilo bi lijepo da netko to stvarno napravi jer je prostor neistražen, a ima potencijala. Možda se to područje više ne bi trebalo vezivati samo uz Zrće i partijanje, nego pokazati da postoje i druge vrijedne stvari, a ne samo party na plaži. Svima je fokus na suncu, moru i pijesku. Ističu se uvijek iste stvari, a to bismo trebali mijenjati. Poanta održivog turizma na koji nas profesori usmjeravaju je da fokus više ne bude na pet istih stvari, nego da si osvijestimo da živimo na području bogatom tolikim neiskorištenim potencijalima. Zašto ne pokazati da imamo puno više od lijepih plaža, crkve sv. Donata i Pozdrava Suncu, pita se Kristina i otkriva zašto je važno uključiti mlade u donošenje kreativnih i održivih rješenja.

– Mi dolazimo s malo svježjim glavama. Mi smo tu da poboljšamo ono što su prijašnje generacije napravile. Kada su oni radili u turizmu trend je bio masovnost, podizanje broja posjetitelja, a mi smo tu da to popravimo. Mi kao generacija imamo mogućnost proširiti vidike, ne samo lokalnom stanovništvu, već i ljudima koji tu nisu svaki dan, zaključuje ova ambiciozna studentica.