
Foto: Vesna Benić
Veli Iž je otok koji spaja prošlost i sadašnjost, tradiciju i suvremeni život, more i kamen, ribare i pjesnike. U njegovim uvalama živi i stvara Zvonimir Sutlović, čovjek koji jednako vješto barata mrežama i stihovima, maslinama i riječima.
– Zašto ne bih bio maslinar ako sam samlio pet litara ulja? Zašto ne bih bio vrtlar ako sam osušio pedeset kilograma smokava i isto toliko krumpira? A zašto ne bih bio ribar ako sam ulovio više od sto kilograma ribe, a napisao samo sto pjesama?, uz smijeh počinje priču Zvonimir koji je rođen na Velom Ižu u staroj kući, što smatra svojom sretnom okolnošću.
More ljubavi
– Sretan sam što sam se rodio na Ižu. S nama je u kući bila i nana koja je moje plene prala u moru. To sam čak i napisao negdje: kad nane peru plene u moru, onda je u tim plenama more ljubavi. Tako je moj život vezan uz more.
Osnovnu školu pohađao je na Ižu, srednju u Zadru, a potom je diplomirao brodostrojarstvo na Višoj pomorskoj u Splitu. Danas, u zasluženoj mirovini, zimi i ljeti živi na Ižu. Unatoč četiri desetljeća provedenih u Zadru, nikada nije postao Zadranin. Iž i iški govor uvijek su ostali duboko u njemu.
– Hvala Bogu, kao da smo dobili neko pravo govora. Slavko Govorčin prvi je napisao ‘Uljenicu moje matere’ na maloiškom govoru. Kasnije su se pojavili i čakavski pjesnici iz drugih otoka i mjesta – Tomislav Meštrić, Ante Toni Valčić, Slavko Perović – a kao mladi pjesnik uvijek sam se s njima družio i mnogo toga naučio, priča Zvonimir.
Pisati je počeo 1977. godine, nadahnut gostovanjem profesora Zlatana Jakšića iz Selca na Braču.
– Slušao sam ga i vidio kako se svakodnevnim govorom mogu reći velike stvari, bez kompliciranih pjesničkih formula. Bilo mi je zanimljivo da se govor moje majke može pretočiti u pjesmu, a da to ima smisla i poantu. Zlatan mi je bio uzor, a kasnije i Slavko Govorčin. Ja sam na neki način kombinacija njih dvojice: Slavko je pisao tragičnije, a Jakšić otočku satiru.
Duša u pjesmi
Iški govor zanimljiva je mješavina utjecaja, s elementima venecijanskog i drugih dijalekata.
– Iž je kao granica. S juga je kornatsko otočje, tampon-zona izoliranog područja. Mi smo negdje između riječkog i istarskog govora, ali opet bliži splitsko-šibenskoj ikavici. Tako imamo ‘belo mliko’, ‘lipo cveće’, ‘sredu’. Riječi su nam slične onima na Sestrunju, Ravi, Preku, dok su Kaljani specifični. Razlika je u intonaciji i zvuku jezika. Maloišani, samo dva-tri kilometra udaljeni, zadržali su starinski glagoljaški izraz – još uvijek kažu ‘treti’, kao u starim misama, pojašnjava ovaj pjesnik.
Njegove pjesme donose slike otočkog života: »Didov baul«, »Po Veloj Gospi daž«, »Vrime o škvera«, »Na školju jesen«…
– Nastojim da svaka pjesma bude spomen, da stoji sama za sebe. More je često prisutno, ali pišem i o zemlji. Svaka pjesma mora imati dušu. Kada je u glavi osjetim kao cjelovitu, tek tada je zapisujem.
Na književnim manifestacijama svoje pjesme kazuje napamet, što izaziva čuđenje.
– A ja se čudim zašto drugi čitaju. Pjesma je nastala u glavi, zar ne? Tek kad osjetim da je gotova, stavljam je na papir.
Ljepota otoka
Zbirku »O ljubavi i vrimenu« izdao je 2018. godine.
– Odabrao sam 56 pjesama te tematike. Možda su neke bolje ostale u škafetinu, ali zbirka mora imati vezu, da jedna pjesma prati drugu. Ljubav je široka tema – može biti prema prijatelju, brodu, ljubavnici, ženi…, govori Zvonimir koji je iste godine na smotri »Croatia rediviva ča-kaj-što« u Selcima na Braču ovjenčan titulom poeta oliveatus. Njegovi su stihovi uklesani na »Zidu od poezije« uz imena Vesne Parun, Dragutina Tadijanovića i drugih velikana. Također, aktivan je i u amaterskom kazalištu »Kuntrata« iz Sv. Filipa i Jakova.
– Gotovo svake godine napravimo predstavu. S ‘Luminom’ smo gostovali i u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar. Sada radimo novu predstavu u kojoj sam samo glumac, bez riječi. Prije sam previše govorio, sad moram mučati, kaže Zvonimir te dodaje kako su njegove pjesme dostupne i u audio-formatu na aplikaciji Book&Zvook, a bile su predstavljene i na sajmu u Londonu.
Na otoku sudjeluje u ljetnim koncertima nizozemskog komornog orkestra.
– Interesantan je spoj Schuberta i Sutlovića. Moje stihove prevode na engleski, a onda im pijanistica prilagođava glazbu, govori ovaj otočki pjesnik, koji ipak najviše voli zimu na Ižu.
– Ljeti je gužva. Zimi čujem da je Mirkova maška ulovila miša i da je Perina ekipa izgubila na briškuli. To su vijesti! To je lipota Iža.
A nastupi?
– Ja sve obrnuto radim. Kad me zovu, kažem: ‘Ča je vami, ne volim ja to.’ Ne namećem se, samo se odmičem. Zato sam u međuvremenu postao i odmetnik!, zaključuje Zvonimir kroz smijeh.
najnovije
najčitanije
Nogomet
poprilična svota
Inter zahvaljujući Ligi prvaka zaradio oko 200 milijuna eura
Feelgood
test osobnosti
Prva stvar koju primijetite na ovoj slici otkriva kako živite svoj život
Hrvatska
špica s macanom
Gibonni: ‘Jedini resurs do kojeg mi je stalo su dobri i plemeniti ljudi’
Crna Kronika
u tijeku očevid
U prometnoj nesreći u Baranji poginuo muškarac
Zadar
lucian perić
Fokusov kandidat za gradonačelnika Zadra ima jasan plan: ‘Nudimo pet mjera za rasterećenje budžeta’
Svijet
JEZIČNA DILEMA
Lav ili Leon: Kako bi se trebalo zvati novog papu? Evo što kaže Institut za hrvatski jezik
Zadar
NAŠ ZADAR
‘LIPOTA ZADRA’ Video zadarskih maturanata osvojio društvene mreže: ‘To su geni dalmatinski…’
Zadar
PU ZADARSKA
Zadarska policija objavila važan apel! ‘Nećemo pokretati prekršajni niti kazneni postupak ako…’
Crna Kronika
TRAŽI SE POČINITELJ
Putnik izudarao vozača Liburnije: “Tijekom vožnje je vrijeđao i galamio, skidao majicu i prolijevao pivo”
Svijet
LJUBAV PREMA NOGOMETU