ZABORAVLJENA MJESTA (9) Napušteno odmaralište na Silbi ružan je prizor i šaka u oko na vratima Vrata Dalmacije

Možda zvuči kao klišej, ali teško je pronaći prikladnije riječi – otok Silba stvarno je raj na zemlji. Otok je to okružen tirkiznim, kristalno čistim morem, predivnim plažama, a po njemu se isprepleću uličice u kojima je na svakom kantunu sačuvan onaj pravi, iskonski duh Dalmacije.

A po tim ulicama nema automobila, ni motora, umjesto gužve i buke ovaj otok nudi gustu borovu šumu, maslinike i makiju, bajkovite uvale… Zbog svog geografskog položaja, između otoka Oliba i Premude, jugozapadno od Zadra često se simbolično naziva »vratima Dalmacije«.

Vrata Dalmacije povezana su s kopnom trajektnim i katamaranskim linijama iz Zadra, a ljeti postoje i dodatne linije iz Lošinja i Rijeke. Međutim, čim pristanete na ovaj otok sreće, s desne strane dočekat će vas, opet je teško pronaći prikladnije riječi, ruglo i šaka u oko.

Ništa od sportskog centra

Riječ je o nekad atraktivnom dječjem odmaralištu »Bačka – Apatin« koje nije u funkciji već više od 30 godina. Naravno, u međuvremenu je propalo, postalo opasna olupina s koje pada žbuka, staklo, zatrpano smećem i nagrđeno raznim grafitima.

Višeetažna zgrada postala je, umjesto posjetiteljima, dom štakorima, a s bočne je strane mural jedrenjaka, s prednje mornara koji podsjećaju na bogatu pomorsku tradiciju ovog mjesta. Ipak, pravi je simbol kruha sa sedam kora Toreta, kameni toranj s vanjskim stubištem, koji je, prema predajama, podigao jedan pomorac u 19. stoljeću kao uspomenu na voljenu ženu. Dakle, ako se, budimo malo optimisti, jednog dana ova zgrada uredi, Silba će preživjeti uklanjanje ovog murala.

S iste bočne strane je i mural »welcome to Silba«. Da, Silbenjani su srdačni, no ovakav prizor nipošto nije nešto čime rado dočekuju goste. Dapače, bilo je inicijativa mještana da se stvari maknu s mrtve točke, no – uzalud im trud…

Nekoć davno nagađalo se o mogućnosti izgradnje modernog sportskog centra u suradnji Hrvatskog olimpijskog odbora i zagrebačkog Sportskog saveza, no ta je ideja ubrzo pala u drugi plan zbog neriješenih imovinskih pitanja između Hrvatske i Srbije.

Pokušaji prodaje

Isto tako, tijekom godina bilo je više pokušaja prodaje kompleksa u Apatinu, a premda je postojao interes kupaca, prodaja se ipak nikada nije realizirala, neki su odustali, a neki nisu ispunili preuzete obveze. Dodatni problem u ovoj zavrzlami predstavljao je i dug prema Gradu Zadru, zabilježen još 1991. godine. Na koncu, 2004. godine Vlada je donijela odluku kojom je zabranjena prodaja objekata poput ovog, u skladu s bilateralnin sporazumom između Hrvatske i Srbije, prema kojem se takvi prostori mogu jedino davati u zakup putem javnog natječaja.

I ovaj je prostor, velik 8.427 metra kvadratna, na idealnoj lokaciji, zapeo u raljama birokracije i tako godinama propada, a bilo bi nerealno očekivati da će se mudro iskoristiti, barem ne u bliskoj budućnosti. I dalje je kao vlasnik ove čestice upisan DVK Fond za društvenu brigu o djeci iz srpskog Apatina.

Na koncu, možda se u idilu ovoga otoka ne bi uklopio hotel, iako se zna da su ovdašnji smještajni kapaciteti, u odnosu na interes i Hrvata i stranaca, prilično skromni, ali prostor namijenjen djeci i njihovim obiteljima zasigurno bi bio dobrodošao.

Vjerujemo da će se svi Silbenjani složiti da je svaki sadržaj bolji od trenutnog stanja.

No, nažalost, ruke su im vezane, a u derutnoj zgradi kojoj se urušavaju krovovi danas stoji tek odbačeni dječji bicikl, podsjetnik na nekadašnji dječji smijeh i radost koji je ispunjavao ovaj prostor i – ovaj otok.

Zaboravljena mjesta

Kroz serijal tekstova »Zaboravljena mjesta« donosimo priče o kompleksima i građevinama na koje je država u potpunosti zaboravila, otkrivajući njihovu prošlost i potencijal za budućnost. Ove zapuštene lokacije kriju fascinantne priče koje su s vremenom pale u zaborav, ali zaslužuju novu pažnju.