HNK Zadar večeras obilježava Svjetski nad kazališta hit predstavom "Laž"

Povodom Svjetskog dana kazališta, u četvrtak, 27. ožujka, s početkom u 20 sati, pozivamo vas da pogledate hvaljenu predstavu HNK Zadar “Laž” Floriana Zellera u režiji Nenni Delmestre. Ova dinamična predstava vodi gledatelje kroz intrigantan svijet prevara, istina i laži, u kojem ništa nije onako kako izgleda, a izvrsnu glumačku postavu čine: Alen Liverić, Tamara Šoletić, Dominik Karakašić i Mia Zara Burčul.

Svjetski dan kazališta obilježava se od 1962. godine upravo na 27. ožujka, datum povezan s otvorenjem prve kazališne sezone u Teatru nacija u Parizu. Tradicionalno, u kazalištima diljem svijeta prije predstava čitaju se poruke istaknutih kazališnih umjetnika.

Ove godine Hrvatsku poruku napisala je Zrinka Cvitešić, dok Međunarodnu poruku potpisuje Theodoros Terzopoulos, ugledni grčki kazališni redatelj, edukator, autor, osnivač i umjetnički ravnatelj kazališnog ansambla Attis te pokretač Kazališne olimpijade.

Svima nama čuvarima kazališta, svih oblika kulture, čuvarima života…. 

U vremenu u kojem živimo sve je teže biti čovjek. 

U ovom oceanu filtera, cenzura i obmana, u kojem smo izgradili svoje splavi, sve je  teže doći do istine. Teško je misliti svojom glavom, opasno je osjećati. Jer osjećati  znači biti slab, a i djecu nam već uče kako će opstati samo oni najljepši, najjači i  najotporniji… 

Nas, istovremeno, toliko toga podsjeća koliko smo ranjivi i krhki… Pandemije, potresi, inflacije, prijetnje trećim svjetskim ratom i onim nekim manjima, usputnima… I umjetna inteligencija, koja će, kako kažu, zamijeniti čovjeka. Zar biti čovjek više nije  dovoljno? 

Ali tu, još uvijek, na čvrstim temeljima, zaštićeno svima nama u kojima još postoji  potreba da budemo sve ono zbog čega se zovemo ljudima, stoji to naše kazalište. Jer nam treba. 

Treba nam kao splav čiju putanju određuje samo jedan kompas – srce. Treba nam kao splav na kojem, još uvijek sigurna, plovi duša. 

Od koje ništa nije važnije. Ili ne bi trebalo biti… 

Danas slavimo davno potpisan pakt, ne olovkom već srcem i umom. Pakt između nas na sceni i oko nje i vas ispred nje. 

Slavimo prešutni dogovor da ćemo barem ovdje, u kazalištu, uvijek tražiti istinu, pitati  i komunicirati. 

I uvijek se iznova podsjećati što znači voljeti, plakati, smijati se – osjećati. Što znači  živjeti, što znači biti čovjek. Gdje ćemo srce iznova podučavati o srcu samom, kako je  rekao Laurence Olivier. 

Slavimo povjerenje između nas koji smo se obavezali biti ambasadori ljudske  duhovnosti i ogledalo svega onoga što čini društvo i vas, koji još imate potrebu čuti, vidjeti, razmišljati i osjetiti. 

Bukowski je napisao da su smrti većine ljudi obična varka jer u njima nije imalo što  umrijeti, a Oscar Wilde da je živjeti „najrjeđa stvar u životu. Većina ljudi postoji, to je  sve.“ 

Hvala vam što ne želimo samo postojati. Hvala vam što želimo jedni druge i sami sebe  osjećati, što želimo ostati ljudi, što želimo živjeti…

Zrinka Cvitešić