Predstavljena prva antologija u Hrvatskoj posvećena isključivo ženama

U Gradskoj knjižnici Zadar predstavljena je antologija »Jadranskih sirena zov – Antologija hrvatskog pjesništva književnica iz područja Dalmacije« koju su uredile dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek (književni dio) i prof. dr. sc. Gordana Laco (jezični dio). Knjigu su zajednički objavili DHK Ogranak Split, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu i Ogranak Matice hrvatske u Postrani za izdavačku godinu 2024./2025.

O njezinu sadržaju, s posebnim naglaskom na pjesnikinje povezane sa Zadrom, govorila je Sanja Knežević, pročelnica Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru i predsjednica Upravnog vijeća GKZD-a.

Neizmjerna važnost

– Nakon Drugog svjetskog rata situacija se mijenja zahvaljujući Vesni Parun koja se zbirkom »Zore i vihori« (1947.) afirmirala kao pjesnikinja koja je otvorila putove ženskom stvaralaštvu. Nakon nje, učiteljice i druge autorice postupno postaju ravnopravnije sudionice književnog kanona.

Međutim, to još uvijek nije dovoljno. Statistika jasno pokazuje da i najznačajnije pjesnikinje u hrvatskim antologijama zauzimaju tek 15 do 20 mjesta, dok ukupno broje stotinjak autora. To znači da žene čine jedva desetinu zastupljenih književnih glasova. Upravo zbog te činjenice, ova antologija može se smatrati panoramom neizmjerne važnosti.

Sa svojih petstotinjak stranica nastoji predstaviti najbolje, iako je svaki odabir podložan kritičkom preispitivanju, što bi opet zanemarilo određene autorice, izjavila je pročelnica Knežević osvrnuvši se posebno na zadarski krug pjesnikinja.

– Prva poznata zadarska pjesnikinja bila je Ana Vidović iz 19. stoljeća, ključna figura narodnog preporoda u Zadru i Dalmaciji, čije su pjesme tematski i stilski odraz tog vremena. Ankica Piasevoli istaknula se pisanjem dijalektalnog haikua na čakavici, a tu je i renomirana pjesnikinja i fotografkinja Adriana Škunca, vezana uz otok Pag.

Ono što je Vesna Parun na nacionalnoj razini, za zadarsku književnu scenu predstavlja Senka Paleka Martinović – pjesnikinja opijena ljubavlju, morem i otokom te mitskim motivima mornara.

Među važnim imenima je i Helena Roguljić, koja je tiho stvarala u tišini u Zadru, ali je za života bila prepoznata na nacionalnoj razini zahvaljujući svojoj poetskoj invenciji i intimističkom izrazu, ispričala je pročelnica dodajući kako je zanimljivo da u Zadru gotovo sve profesorice pišu, što je iznenadilo mnoge studente.

Jadran kao polazište

– Među njima su Helena Peričić, Kornelija Kuvač-Levačić, Vanda Babić i moja malenkost. Od mlađih autorica koje donose suvremene postmodernističke tendencije izdvajaju se Stanislava Nikolić Aras i Martina Vidaić.

Ovo je tek izbor koji ostavlja prostor za nadopune i kritička promišljanja. No, ono što ovu antologiju čini posebnom jest činjenica da je prva u Hrvatskoj posvećena isključivo ženama – što je odgovoran, zahtjevan, ali prije svega hrabar pothvat, zaključila je prof. Knežević.

Autorica književnog dijela antologije, dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, podijelila je kako su je na istraživanje ženskog pisma i poetike potaknule upravo žene s otoka, koje su joj tijekom obilaska književnih ogranka ispričale kako marljivo pišu, ali nisu prepoznate u vidokrugu književne kritike.

Naglasila je da su kao polazište odabrali Jadran, budući da je Mediteran kolijevka europske kulture, no u planu je i obrada pjesnikinja iz drugih dijelova Hrvatske.

Predstavljanje antologije organizirali su Gradska knjižnica Zadar, Odjel za kroatistiku Sveučilišta u Zadru i Društvo hrvatskih književnika.