Uspjeh naših maslinara iz Pakoštana! Osvojili niz medalja u New Yorku: 'Ogromno je to natjecanje...'

S najprestižnijeg natjecanja »New York International Olive Oil Competition – NYIOOC 2025.« stigle su lijepe vijesti o uspjehu naših maslinara iz Pakoštana, mjesta u kojem su uz masline odrastale mnoge generacije, u kojoj je više od 150.000 stabala ovog simbola mira, vječnosti i obilja koji svojim plodovima hrani ljude već stoljećima, pružajući uz to i niz ljekovitih svojstava.

Ante Vulin, Tomislav Čudina, Sebastijan Adžić i Slavo Stojanov osvojili su prve zlatne medalje u New Yorku prošlog tjedna, a sada i obitelj Lalin donosi petu zlatnu medalju. Dakle, Pakoštanci se mogu pohvaliti s najboljim maslinovim uljem na svijetu, a pet zlatnih medalja s najprestižnijeg natjecanja to zaista potvrđuje. No, s obzirom na to da je još Pakoštanaca poslalo svoje uzorke ulja, možda možemo očekivati još dobrih vijesti.

Velika konkurencija

Inače, na natjecanje u New Yorku ulja se šalju već nakon Nove godine, a početkom ožujka stigli su prvi rezultati. Za ovo natjecanje kažu da je pravo sportsko, s turnirskim načinom natjecanja. U dosadašnjem tijeku natjecanja maslinari iz Hrvatske osvojili su u New Yorku ukupno 13 nagrada, od čega je 12 zlatnih i jedna srebrna. Do samog završetka ove manifestacije možemo očekivati još uspjeha jer i dalje traju prijave i maslinari šalju ulje, ali kako stvari stoje, Pakoštanci već sad itekako imaju razloga za slavlje.

A kako bismo saznali što se to krije u pakoškoj zemlji, razgovarali smo sa zlatnom petorkom o natjecanju, maslinama, ulju i načinima kako bogatstvo svoga polja možemo predstaviti svim posjetiteljima te na taj način ponuditi sve najbolje iz naše regije – od ulja, vina, mendula, pa sve do domaćeg voća i povrća.

O vrijednosti ove manifestacije za maslinare govorio nam je Ante Vulin, kojem ovo nije prva već – četvrta zlatna medalja iz New Yorka.

– Mi smo se potrudili da napravimo dobro ulje, da ga pošaljemo na vrijeme i nama su oni to vrednovali. Ukupno je nas sedmero iz Pakoštana poslalo uzorke, a kad dođu na red, znat ćemo kako stoje. Međutim, interesantna je koncentracija kvalitete u jednoj manjoj općini u odnosu na Grčku, Italiju, Španjolsku, SAD ili neke arapske zemlje. Kušači i degustatori ulja u New Yorku su iz cijelog svijeta, svjetski vrhunski maslinari su slali svoje uzorke ulja, a već u samom startu mi smo dobili zlatne medalje, istaknuo je ponosno Vulin.

Obitelj Lalin, otac Vinko i njegova kći Danijela također su već osvajali medalje u New Yorku. Dosad su imali tri zlata i jedno srebro, tako da im je ovo peta medalja. Maslinarstvom se bave već trideset godina, a ova medalja značajan je trenutak u promociju njihovog ulja, ali također ističu vrijednost i stručnost domaćih manifestacija.

– Ovo je u marketinškom smislu najznačajnija manifestacija jer kroz to možete kvalitetnije prezentirati svoj proizvod i kupcima garantirati kvalitetu. Međutim, i domaća natjecanja su vrlo egzaktna i bitna za sve proizvođače jer daju uvid u to gdje i kako stojite pa kad se prijavite za New York, znate da ćete dobro proći, istaknuo je Lalin.

Kolekcija sorti

Sebastijan Adžić prvi je put poslao uzorke ulja u New York, a od ranog djetinjstva je vezan uz more, masline i kamen.

– Ova medalja potvrda je kvalitete našeg ulja, kao i poticaj za daljnji rad. Ogromno je to natjecanje gdje pristižu ulja iz cijelog svijeta na natjecanje! Iako, u našem kraju ima još vrhunskih maslinara s vrhunskim uljem koji nisu išli na natjecanja, tako da možete samo zamisliti kaka je to koncentracija kvalitete na jednom mjestu, kazao nam je Adžić koji se maslinama bavi već dugo, a nakon manifestacije u Maškovića Hanu 2019. godine odlučio se još više posvetiti maslinarstvu pa danas ima, kako kaže, »kolekcijski maslinik« u kojem se nalaze razne domaće i strane sorte koje pokušava sljubiti i dobiti što izvrsnije ulje.

Valja napomenuti da su tri standardne dalmatinske sorte maslina oblica, levantinka i lastovka, ali u Pakoštanima imaju svoju izvornu sortu – pakoštanska plavicu koja je vrlo otporna otporna na razna oboljenja, rađa svake godine, a Pakoštanci su joj počeli pružati sve više pažnje. Međutim, nameće se pitanje zašto baš Pakoštane daju tako dobro ulje i što je to u ovdašnjoj zemlji. Svima njima masline su dio života, od mladosti. Svi su naučili raditi sa stablom, a i kad je riječ o ulju, potrebno je puno znanja i iskustva.

– Kad malo bolje pogledamo, vidjet ćemo da su naše masline na području Parka prirode Vransko jezero, između dvaju nacionalnih parkova, Velebita i Kornata. Tu su vrhunski, optimalni uvjeti za sadnju i vrhunski plod masline, kazao nam je Adžić dodavši da u svojim maslinicima raspolažu s najboljim svjetskim sortama masline, tako da se osjeća kao slikar koji na raspolaganju ima sve boje, a uz struku, edukaciju i znanje ima priliku dobiti najbolje harmonije mirisa i okusa.

– Stvar je u našoj mikrolokaciji koja ima fantastične preduvjete za uzgoj, ali bitni su i drugi segmenti. Kao što mi je jednom kazala kolegica: »Sitnice čine savršenstvo, ali savršenstvo nije sitnica.« U tom kontekstu, treba uvažavati sve segmente u radu s maslinama, a najbitniji je asortiman, kvaliteta ploda i zdrav plod. To su preduvjeti, ali treba zadovoljiti i sve ostale sitnice da biste bili u vrhu. Mi se trudimo sve to uvažiti i zbog toga smo doveli proizvod do savršenstva što se tiče kvalitete, kazao je Lalin.

Stojanov, Adžić, Vulin i Čudina

Djedovim stopama

Još jedan od zlatnih je i Slavo Stojanov koji također ima masline na vranskom području, kao i u Dragama i Modravama.

– Modrave su jedan od najstarijih maslinika na istočnoj obali Jadrana koji su Murterini i Betinjani još u 16. stoljeću osvojili, a kroz nekih 300 godina su na prevlaci između jezera i mora zasadili oko cca 150 tisuća maslina. Moj djed je kupio 60-ih godina velike maslinike od obitelji Putniković iz Murtera, a kasnije sam ja nešto naslijedio od oca. Maslinarstvom sam se počeo ozbiljnije baviti 2010. godine kad smo u Dragama na jednom složenom, zahtjevnom terenu sadili, a te masline su nakon 15 godina dale šampionsko ulje, istaknuo je Stojanov.

Tomislav Čudina 2002. godine dobio je od djeda zemlju na kojoj je posadio prve masline. A te prve masline, točnije 60 palica maslina za sadnju, kupio je isto djed plativši za njih dvije vreće kukuruza.

– Tad sam posadio prve masline, a 2013. godine sam počeo kupovati zemlju da se još više proširim. Sad sam baš prije par dana posadio novih 96 maslina. Tu, na tu zemlju će ići još maslina, a osnovne su mi oblica, levantinka, leccino i pendolino, kazao je Čudina kojem je ovo još jedna od zlatnih medalja u nizu, ali ovaj uspjeh nije došao preko noći.

Iza njega stoji godine istraživanja, eksperimentiranja i edukacije. Kako Čudina kaže, to je ta tajna – edukacija i istraživanje!

Kvaliteta ulja, kazao nam je Vulin, zavisi od par faktora. Prvi je zemlja, zatim sorta i tek onda način rada.

– Mi imamo različitu vrstu zemlje na različitim lokacijama. Imamo jako kvalitetnu i debelu zemlju, na brdovitim dijelovima, kamenitim dijelovima i na obroncima blagih brda okolo pakoškog polja. Neke sorte su intenzivne, neke su pikantne, mirisnije, neka imaju različitu voćnost i to treba znati spajati. Međutim, treba malo iskustva u tome, a treba i interesa da znate prepoznati odlike ulja. Mi imamo sreću da smo u životu kušavali različita ulja, učili od naših starih i nadogradili dalje ovu priču, kazao je Vulin, a s kojim se slaže i Lalin koji dodaje da je za razvoj ove priče i za sve početnike najvažnije da slušaju struku.

(Ne)zaboravljeni okusi

– Svi koji se opredijele za rad s maslinama trebaju znati da je osnovno slušati struku, ništa drugo. To je garant uspjeha, improvizirati i raditi kako su naši stari… Od toga nema ništa. Idemo korak naprijed, a to ne ide bez ljudi koji znaju što, kad i kako treba. Uz to, treba nam brendiranje hrvatskog maslinarstva, kao i brendiranje naše mikrolokacije. To su jedni od bitnih uvjeta za daljnji razvoj maslinarstva na našem području, kazao je Lalin.

Zlatne medalje iz Pakoštana, kažu nam maslinari, tek su početak da što bolje prezentiraju plodove rada i upotrijebe ga, na primjer, u gastronomiji. Neki od ovih maslinara imaju i ugostiteljske objekte i žele vidjeti kako njihova ulja obogaćuju jela restorana našeg područja i šire, žele iskoristiti ogroman potencijal ovog kraja i priliku za vrhunsko brendiranje.

– Ono po čemu smo mi ovdje poznati je, također, proizvodnja povrća. Zamislite taj spoj, kad sljubite vrhunsko ekološki uzgojeno domaće povrće i izvrsno ulje, vrati vam se okus djetinjstva. To je to, iznad toga ne postoji jer nije kupljeno u nekom trgovačkom centru, u vremenu kad su hibridne vrste istisnule naše stare sorte. Zato se mi danas trudimo da vratimo te davne zaboravljene okuse, kazuje nam Stojanov koji u svojoj konobi okruženoj maslinama »Agroturizam plavica« upravo tako prezentira gostima Dalmaciju.

– To predstoji cijeloj Dalmaciji, cijeloj Hrvatskoj. Upravo to da osmislimo kako da sve skupa posložimo da gostu bude ugodno, da ulje koje je jako cijenjeno u zdravstvu prenesemo na zabavu, gastronomiju, na hedonizam i uživanje u tome. Mi, proizvođači maslinovog ulja, svoj smo dio posla napravili, kontinuirano proizvodimo odlična maslinova ulja, što potvrđuju svjetska natjecanja, ali predstoji nam taj dio posla, da ulja postanu dio ponude našim posjetiteljima, kazao je Vulin.

A da su pakoški maslinari pravi znalci, mogli smo vidjeti i na 8. Manifestaciji mladog maslinovog ulja u Maškovića Hanu gdje su maslina nosila iznimno visoke bodove, a dodijeljene su 33 zlatne i 9 srebrnih medalja. Brončanih nije ni bilo, što samo dodatno potvrđuje kako su se maslinari u ovom kraju u potpunosti predali ovom tekućem zlatu.

Možda to sve nije ni samo do zemlje, možda je nešto i u Pakoštancima i njihovom mentalitetu? Osim što su marljivi, očito su u potpunosti i predani tom što su si zacrtali. A nakon razgovora s ovom petoricom, jasno nam je da imaju misiju – pružiti i drugima sve okuse i mirise s kojima su oni sami odrasli u ovom »Bogom danom« kraju.