Od polja do stola hrana stiže u 24 sata, proizvode naručuje i škola iz Bibinja!

Skupina mladih Osječana odlučila je spojiti tradiciju s modernim tehnologijama i izgraditi most između malih proizvođača i kupaca koji traže domaće, kvalitetne proizvode. Njihova je platforma Plodovi.hr postala pravi saveznik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, omogućujući im da svoje proizvode plasiraju izravno kupcima – brzo i jednostavno. No iza ove priče nije samo poduzetnički duh nego i želja za očuvanjem lokalne proizvodnje i vizija budućnosti u kojoj lokalno postaje globalno.

Kratak lanac opskrbe

Ideja im je bila, govori nam direktor Ivan Lauc, pokazati kako se danas može postići kratak lanac opskrbe s pomoću kojeg će ljudi jesti zdravo, planet se neće uništavati, a uz to da takvo poslovanje bude profitabilno, što je danas vrlo teško. Svijet nije posložen za male proizvođače, govori nam Lauc, veliki su pojeli male, koji im ne mogu konkurirati na tržištu. Ono što oni pokušavaju jest kupovanje domaće hrane učiniti jednostavnim kao na web-shopovima velikih trgovačkih lanaca. Sve funkcionira tako da se skine njihova aplikacija u Google Play ili App Store trgovini ili pak preko internet-pretraživača upisivanjem plodovi.hr. Ondje možete vidjeti koji se domaći proizvodi nude i od kojih OPG-ovaca. Dostave obavljaju utorkom i subotom, tako da se narudžbe zaključavaju dan prije u podne.

– Čim se zaključaju, mi idemo skupljati proizvode koje nemamo u skladištu. Ništa od svježih proizvoda ne skladištimo. Voće, povrće, sir… sve se bere ili pravi po narudžbi. Većinu proizvoda skupljamo utorkom i subotom ujutro, na dan dostave. Slažemo pakete za kupce i dođemo kupcima do 15, 16, 17 sati, kako komu. U manje od 24 sata svi proizvodi dođu od proizvođača do kupca, svježi. Sirevi, kolači, kifle, torte, sve se izrađuje po narudžbi. Imamo sourdough kruh (kruh od kiselog tijesta, nap.a.), ti ga naručiš i za tebe žena peče taj kruh, možeš ju zamoliti da bude malo slaniji i slično. Radi se po narudžbi, tako da proizvođači znaju koliko treba ubrati i tako da proizvodi dođu što brže do kupca«, pojasnio je direktor poduzeća kako njihov lanac opskrbe funkcionira. Kupci na dan dostave mogu pratiti dostavljača, a njihova narudžba dođe zapakirana. Osamdeset posto od cijene ide proizvođačima, a njima su, istaknuo je Lauc, prepustili i određivanje cijena jer oni najbolje znaju koliko moraju zaraditi za svoj proizvod da bi im bilo financijski isplativo.

Borba s poslom

– Kupac dobije najbolji omjer cijene i kvalitete jer sve ide proizvođaču, za razliku od nekih trgovačkih lanaca gdje ima po 100 karika u lancu, gdje svi nešto zarade prije nego što kupci zapravo kupe proizvod i onda proizvođač mora proizvesti po izrazito niskoj cijeni. To ne može biti kvalitetno. Ovo su održivi prehrambeni sustavi koji su dobri za sve! Proizvođači tu lijepo zarade, a kupci dobiju najbolji omjer cijene i kvalitete, objasnio je Lauc. Dodao je i da danas nema održivih prehrambenih sustava, pa se Plodovi.hr bore da budu profitabilni i barem na nuli. Cijeli prehrambeni opskrbni sustav, od toga kako proizvodimo do toga kako distribuiramo hranu, govori, trećina je svjetskih klimatskih problema.

Prije nego što sklope suradnju s proizvođačem, iz Plodova.hr provjere je li riječ o stvarnim proizvođačima ili nakupcima. Ako je riječ o svježim proizvodima, Plodovi.hr idu u prikup do 50 kilometara udaljenosti od Osijeka. Ako se pak radi o prerađevinama, onda proizvođači mogu biti bilo gdje u Hrvatskoj. Tako nude maslinovo ulje iz Istre te likere, limune i mandarine s Neretve. Trenutno surađuju sa 130 proizvođača, pa nije lako sve držati pod kontrolom.

Kao jedan od najvećih problema Ivan Lauc ističe jako male marže u ovakvom poslovanju, pa se zbog toga uvijek trude dobiti sredstva Europske unije kako bi mogli ‘izgurati’ ovaj društveno korisni projekt.

– Jedan poduzetnik nema baš neku želju ući u ovaj posao, boriš se da budeš na nuli. Tko se želi boriti da bude na nuli? Ljudi se bave biznisom da zarađuju, kazao je Lauc. Veliki je problem i to što u Hrvatskoj nema službene zakonske definicije za kratke lance opskrbe poput njihova. Tako dolazi do velikog paradoksa jer su upravo Plodovi.hr dobili priznanje za jedno od deset najboljih društveno korisnih poduzeća u Europi kroz program Reach for Change te su ušli u top 18 najboljih na svijetu na World Summit Awards prošle godine, a u Hrvatskoj nema zakonske definicije onoga čime se bave. Postoje, kaže, europske direktive da bi javni sektor trebao više uzimati od domaćih proizvođača, ali i dalje to ne čini jer je jednostavnije to obaviti u trgovačkim lancima.

Tim i kupci – najbolji

– Novac koji troše za prehranu trebali bi dati našim OPG-ovima. Sad imamo osnovnu školu iz Bibinja blizu Zadra koja će naručivati od nas domaću hranu. To želimo pokrenuti i u Osječko-baranjskoj županiji. Nedostaje nam sluh javnog sektora, on mora razumjeti da postoji sezonalnost te da ne možemo uvijek sve imati i da proizvođače treba pošteno platiti, istaknuo je Lauc. Kako bi domaće proizvode napravili još konkurentnijima i približili ih kupcima, krenuli su organizirati i domaći catering te domaći šank s proizvodima isključivo lokalnih proizvođača. Dosad su to radili samo za domjenke, a od ove godine kreću i s vjenčanjima.

Za sve je zaslužan tim Plodovi.hr, a njega, govori nam Lauc, i da je htio, ne bi uspio tako dobro složiti. Sve se dogodilo prirodno, a većina ljudi koja radi u poduzeću, prvo je na neki način volontirala.

– Od početka je bila borba za to da imamo dovoljno novca i uspijemo sve uspostaviti. Onda je logika bila – ako žele rasti i razvijati se, mogu pomoći. Tada nisam imao sredstva platiti im, ali obećao sam im da ću im platiti i zaposliti ih ako posao bude napredovao, otkriva. I njihovi su kupci, smatra, najbolji. Kupuju domaće i čekaju da im ono stigne u vremenu kada su svi sve naučili brzo kupiti u najbližoj trgovini.

Lauc: Imamo potencijala za
hraniti Hrvatsku i okolne zemlje

Ivan Lauc prokomentirao je i bojkote trgovačkih lanaca.

– Nema boljeg bojkota nego kupovati domaće proizvode. Cijene u trgovinama određuje globalno tržište, i tu mi nemamo nikakvog utjecaja. Hrvatska je mala država i uvijek će kod nas biti skuplje nego u Njemačkoj, Austriji i drugdje jer oni nabavljaju veće količine. Mi se trebamo pobrinuti za to da imamo lokalnu samodostatnost. Ako se ne varam, danas uvozimo više od 60 posto prehrambenih proizvoda, a imamo potencijala da hranimo ne samo svoju državu nego i sve okolo, ističe.

Dodaje kako bismo trebali podržavati lokalne proizvođače ako želimo da nam bude bolje jer tako svoj novac ne šaljemo izvan granica Lijepe Naše. Hrvatska, kaže, ima priliku lijepo živjeti, no mi smo se odlučili za globalne korporacije kojima mali ne mogu konkurirati.