Špinderk: 'Međuvršnjačko nasilje sve češće, okrutnije i raširenije'

Vršnjačko nasilje, nažalost, sve je prisutniji problem među djecom i mladima, a osim fizičkog i verbalnog zlostavljanja, sve se češće pojavljuje i psihičko nasilje, kao i cyberbullying, odnosno vrijeđanje, prijetnje i ponižavanje putem društvenih mreža i digitalnih platformi. Sve to za žrtve, ali i za zlostavljače, može imati itekako teške posljedice, od anksioznosti, depresija, pa čak i do samodestruktivnih misli.

S obzirom na to da se mnogi boje progovoriti o ovom ozbiljnom problemu i da je i dalje svojevrsna tabu tema, svi, kao društvo u cjelini, moramo potaknuti otvorenu komunikaciju i educirati djecu i mlade o važnosti poštovanja i empatije.

Svih nas se tiče

U skladu s tim, Međunarodni dan prevencije nasilja u školama obilježava se već dugi niz godina, a sve je započelo 2007. godine kada je kanadski srednjoškolac odjenuo ružičastu majicu u znak podrške svojoj majci oboljeloj od karcinoma dojke. Zbog tog čina postao je žrtva vršnjačkog zlostavljanja.

Međutim, njegovi su prijatelji, nakon nekoliko dana, također došli u školu odjeveni u ružičaste majice i počeli ih dijeliti i drugim vršnjacima.

Ovi mladi pojedinci pokazali su kako i mali broj ljudi može napraviti veliku promjenu, ukazujući da je nasilje svačiji problem, kao i činjenicu da svi, bilo kao pojedinci, bilo kao društvo u cjelini, možemo napraviti značajan iskorak u sprječavanju nasilja, odnosno da svi imamo odgovornost stvaranja sigurnog okruženja koje uključuje poštovanje drugih, uvažavanje različitosti te važnost empatije, tolerancije i pružanja podrške.

Značaj ove inicijative brzo je postao globalan te se Dan ružičastih majica obilježava diljem svijeta, a i Sabor Republike Hrvatske 2017. godine izglasao je Dan ružičastih majica kao Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja koji se obilježava svake zadnje srijede u veljači. Ružičasta majica danas predstavlja simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja.

Upraviteljica Područne službe zadarskog Obiteljskog centra Mila Špinderk, prof. psihologije, upozorava da, nažalost, nasilje, pa tako i vršnjačko, postaje sve češće i okrutnije te da se ono ne događa samo u školama, već i na ulici te na društvenim mrežama.

– Vršnjačko nasilje prepoznaje se po tri ključna faktora; moći, namjeri i ponavljanju. Nasilnici imaju namjeru povrijediti druge, bilo kroz fizičko nasilje, verbalno zlostavljanje ili socijalno isključivanje. Zlostavljanje je, u pravilu, obrazac ponašanja koji se ponavlja, eskalira i nikada nije izolirani incident.

Prema Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, koji je donijelo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 2024. godine, nasilje među djecom i mladima definira se kao namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima, učinjeno od strane njihovih vršnjaka, tumači Špinderk i dodaje kako su uzroci vršnjačkog nasilja kompleksni te da ne postoji jedan jedinstveni odgovor na pitanje zašto se događa.

Osjećaj nadmoći

– Često su to djeca koja ne pokazuju empatiju prema drugima, koja su agresivna, imaju manjak samokontrole te osjećaj nadmoćnosti prema svojim vršnjacima.

Obično obitelji takve djece imaju disfunkcionalnu dinamiku, nastavlja Špinderk, a djeca su često žrtve nasilja od strane odraslih osoba, bilo u obitelji ili izvan nje. Takva djeca usvajaju nasilnički obrazac ponašanja, ponavljajući ono što su sami iskusili.

– S druge strane, dijete koje je izloženo vršnjačkom nasilju razvija negativne dugoročne posljedice. Ta djeca često izbjegavaju školu zbog straha i bespomoćnosti, gube motivaciju te se žale na psihosomatske tegobe poput glavobolja ili bolova u trbuhu.

Također, mogu doživjeti emocionalne tegobe, promjene u ponašanju, tjeskobu, suicidalna ponašanja, a u najgorem slučaju, i počiniti suicid. Što nasilje traje duže, ima veći intenzitet i uključuje više vršnjaka, to su posljedice izraženije i trajnije, upozorava Špinderk.

Sve ove činjenice naglašavaju iznimnu važnost prevencije, koja se mora provoditi u školama, predškolskim ustanovama, kao i uz individualni rad s djecom, uz podršku psihologa i drugih stručnjaka.

– Svako dijete treba stabilnu obitelj koja će mu pružiti razumijevanje i podršku, ali uz nadzor, pravila i jasnu strukturu. Za djecu i mlade često se kaže da loše čuju, ali izuzetno dobro vide.

Zbog toga je važno da roditelji iskazuju ljubav, poštovanje i skrb za druge jer je to najjači zaštitni faktor u odrastanju djeteta u sigurnoj i podržavajućoj okolini, u kojoj su važni poštovanje sebe i drugih, uvažavanje različitosti te razvoj empatije, tolerancije i pružanja podrške, govori Špinderk.

Prevencija svih oblika nasilja, uključujući vršnjačko nasilje, važan je aspekt rada Obiteljskog centra. Prevencija je najjeftinija i najučinkovitija te u tom smjeru treba uložiti više napora i upornosti jer dugoročno daje najbolje rezultate. Važno je provoditi preventivne programe tijekom cijele godine, kako s djecom i mladima, tako i s njihovim roditeljima.

Nenasilna komunikacija

Stoga, Obiteljski centar, Područna služba zadarska, provodi niz prevencijskih i edukativnih programa za djecu i mlade kroz različite radionice, primjerene njihovom uzrastu. Naglasak je na učenju vještina upravljanja emocijama jer samoregulacija emocija utječe na to koje će emocije osoba osjećati, prepoznavati, doživjeti i kako će ih pokazivati.

– U prevenciji bilo kojeg oblika nasilja, uključujući vršnjačko, izuzetno je važna kvalitetna komunikacija koja omogućava rješavanje konflikata na nenasilan način. Nenasilna komunikacija omogućuje izražavanje vlastitih emocija uz poštivanje i uvažavanje emocija drugih, što značajno doprinosi rješavanju problema u svim odnosima, ističe Špinderk.

U povodu obilježavanja Dana ružičastih majica, djelatnice Obiteljskog centra, Područne službe zadarske, održale su radionicu pod nazivom »Nasilje nije hrabrost« u Osnovnoj školi Zemunik.

Vršnjačko nasilje predstavlja ozbiljan društveni problem koji zahtijeva sustavan i kontinuiran pristup prevenciji i edukaciji, a samo zajedničkim naporima, uz suradnju roditelja, škola, stručnjaka i šire društvene zajednice, može se stvoriti sigurno i podržavajuće okruženje za djecu i mlade te time doprinijeti njihovom zdravom emocionalnom i socijalnom razvoju.