ZABORAVLJENA MJESTA (8) Nekoć biser Sukošana, sad tek dom pantaganama, ali gradit će šest vila?

Foto: LUKA JELIČIĆ

Trenutačno je u fokusu javnosti rušenje nekadašnjeg vojnog kompleksa Kupari, u okolici Dubrovnika, Župi Dubrovačkoj, često opisivanog kao biser arhitekture. Gradilište se čisti i ograđuje, uskoro se očekuje početak radova, a investitori su Singapurci.

Kao što je i za očekivati, tamošnje stanovništvo uglavnom se raduje pomicanju s mrtve točke i napretku na koji su, kao i svi u dalmatinskim gradovima okruženi nekadašnjim vojnim ili turističkim kompleksima koji su odavno bez funkcije, predugo čekali.

No, za priču o zapuštenim, derutnim i opasnim prostorima na odličnim lokacijama nažalost ne trebamo potegnuti do samog juga Lijepe Naše, jedan takav u našoj je neposrednoj blizini, između ostalih, u Sukošanu.

Peripetije oko prodaje

Riječ je naime o atraktivnom odmaralištu Hrvatske pošte, popularnom PTT odmaralištu čija je prodaja trajala čak osam godina da bi na koncu 2020. godine došla u ruke vlasniku tvrtke GIP Pionir, Ranku Predoviću kojeg se tada povezivalo s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem.

U šestom ili sedmom pokušaju odmaralište je prodano zajedno u paketu s 8.500 metara četvornih površinski velikom, nadasve atraktivnom nekretninom Hrvatske pošte u centru Zagreba u Harambašićevoj ulici koja je u dodiru s poznatom Zvonimirovom ulicom, nedaleko od Ekonomskog fakulteta, bazenskog kompleksa Svetice i Dinamovog stadiona na Maksimiru. Početna cijena nekretnina u paketu je bila 30 milijuna kuna.

U Sukošanu se prodala nekretnina površine 5.765 metara četvornih na kojoj se nalazi upravna zgrada s restoranom i 11 bungalova i pripadajuća kč. br. 8910, površine 29 metara četvornih na kojem se nalazi trafostanica.

Nametnulo se pitanje u to vrijeme zbog čega su se atraktivne nekretnine na prelijepoj obali uvale Dječji raj u Sukošanu i atraktivna nekretnina u centru Zagreba, udaljene jedna od druge čak oko 300 kilometara, prodavale u paketu. Hrvatska pošta tada je obrazložila da je takva odluka donesena zbog izuzetne atraktivnosti nekretnine u Harambašićevoj, a s druge strane relativno slabog interesa tržišta za nekretninu u Sukošanu.

Za cijeli kompleks ovog odmarališta zainteresiranost je pokazala i Općina Sukošan, međutim Pošta nije prihvatila razmjenu odmarališta za građevinsko zemljište u također atraktivnoj Tustici. Općina u tom trenutku nije imala 25 milijuna kuna bez povoljnih kredita pa je ovo područje na neki način zaštitila promjenom Prostornog plana odredivši ga za isključivo turističku-ugostiteljsku namjenu.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Porušena stabla

Nakon svih peripetija, danas, pet godina od prodaje, dio je kompleksa prekriven porušenim stablima, niskim raslinjem i štakorima koji su tu pronašli dom. Drugi dio s bungalovima zapušten je, nagrđen razbijenim staklom, smećem, izmetom i opet – štakorima.

Šetali smo divnom plažom naziva Dječji raj, koji je potpuno opravdan, a uz plažu je niska divnih, lijepo uređenih kuća za odmor.

I onda – prst u oko. Na dijelu su tek porušena stabla, debla, a naziru se i ostaci pločica i zidića.

Sreli smo jednog od susjeda kojeg tek cesta dijeli od, kako nam je rekao, ovog rugla. Mario Fantov najprije se prisjetio davnijih vremena dok je ovaj prostor bio »biser sukošanskog turizma«.

– Za ovo mjesto odmorište je bilo nešto fantastično, ljudi su tu dolazili, sastajali se, družili. Bio je restoran, domaći ljudi su tu radili, bilo je baš dosta zaposlenih. Pokretalo je turizam, sve do 2002., 2003. godine. Koliko sam upućen, papiri nisu u potpunosti sređeni još od bivše države. Više je vlasnika, a velik dio uzela je tvrtka Pionir. Svejedno, ovako stoji već godinama, u mjestu koje živi od turizma. Nažalost, iako je naša Općina pokušavala, nije uspjela kupiti. Sad se priča da će se tu graditi šest vila. Naravno, ni ja ni nitko od mještana to ne želimo, ali što je, tu je, govori Fantov sliježući ramenima.

Sreli smo još jednu Sukošanku koja je htjela ostati anonimna, no koja je također naglasila da je drugi dio s bungalovima zapušten, pun pantagana i izmeta, nasred plaže.

– Tako to godinama stoji, ljudi se kupaju pored toga. Uopće nas više ne zanima tko je vlasnik i čija je odgovornost, samo želimo da se taj Bogom dan prostor napokon dovede u neko prihvatljivo stanje. Potencijala za lijepu priču koja će osigurati daljnji napredak itekako ima, govori naša sugovornica.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Smeće i zelenilo

Nastavljamo do bungalova pored kojih je veća zgrada, a sve uokvireno velikim zelenim površinama, pa i maslinama. No, kako i kaže pjesma, maslina je neobrana, nima koga da je bere.

Kao i u svim napuštenim mjestima koje obilazimo, i ovdje nailazimo na grafite, murale, male boce alkoholnih pića, prazne kutije cigareta, ambalažu paštete, čavle i konstrukcije koje vise s krovova i opasno strše iz zidova, razni građevinski materijal i slično.

Zrake sunca igraju se na razbijenim komadićima stakla, a zog za balote i bunar prekrio je korov. Simbol zabave i druženja, kao i simbol života tek tužno naviru kroz raslinje, podsjećajući kako je nekad bilo, pokazujući kako može biti.

A podsjetimo tek ukratko… Nekadašnje PTT odmaralište uz idiličnu morsku uvalu otvoreno je daleke 1963. godine kao jedno u nizu jadranskih odmarališta za radnike i njihove obitelji koje je zapošljavalo lokalno stanovništvo i brojne sezonce. Ova je lijepa priča trajala točno pola stoljeća, a kompleks je imao čak 250 kreveta, 18-ak kamenih bungalova, motel, restoran i kuhinju.

Brojna druga slična ljetovališta za radnike diljem obale doživjela su još goru sudbinu. Ako je firma propala u privatizaciji, njezina odmarališta na Jadranu najčešće su naočigled lokalnog stanovništva bila meta krađa, devastacija, pa i požara, sve dok potpuno nisu izgubila na vrijednosti i za sitne novce preprodana radi vrijednog zemljišta uz more raznim špekulantima nezainteresiranima za obnovu. Rijetki su primjeri da su državne tvrtke nešto sa svojom imovinom pokušavale napraviti i i umjesto preprodaje dati im novu vrijednost kroz obnovu ili prenamjenu.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

PRODANO U PAKETU

Nametnulo se pitanje u to vrijeme zbog čega su se atraktivne nekretnine na prelijepoj obali uvale Dječji raj u Sukošanu i atraktivna nekretnina u centru Zagreba, udaljene jedna od druge čak oko 300 kilometara, prodavale u paketu. Hrvatska pošta tada je obrazložila da je takva odluka donesena zbog izuzetne atraktivnosti nekretnine u Harambašićevoj, a s druge strane relativno slabog interesa tržišta za nekretninu u Sukošanu