Slobodan Erslan novi je direktor Liburnije: "Stižu nam domaći radnici, a u planu je i povećanje plaća"

Slobodan Erslan gotovo cijeli svoj radni vijek proveo je u Liburniji, gradskoj prijevozničkoj tvrtki, prelazeći sve stepenice i upoznavajući svaki segment rada tvrtke, a od današnjeg dana postaje direktor kojem su primarni ciljevi dodatno poboljšanje uvjeta rada, kontinuirano pomlađivanje voznog parka i nastavak provođenja digitalizacije.

Erslan je prethodno bio voditelj Prometno-operativnog odjela, desna ruka dosadašnjeg direktora Edvina Šimunova koji je tu dužnost obnašao čak 35 godina. Zajedno su praktički stvarali Liburniju, a odabir Erslana, koji je na Skupštini izglasan jednoglasno, bio je potpuno logičan slijed.

Razgovarali smo s Erslanom o zatečenom stanju tvrtke, financijskoj slici, voznom parku, problemu nedostatka radne snage, potencijalnim novim linijama te na koncu o nužnoj obnovi kolodvora.

Od pomoćnog kontrolora….

Možete li se prisjetiti svojih početaka u Liburniji, kako će Vam to bogato iskustvo pomoći na direktorskoj funkciji?

– Studirao sam u Zagrebu, prvo sam završio građevinu, za inženjera građevinskih materijala, a nakon toga sam studij nastavio na Prometnom fakultetu i postao diplomirani inženjer cestovnog prometa.

Prvo moje zaposlenje nakon diplome bilo je na mjestu profesora u srednjoj poljoprivrednoj školi, no satnica je bila mala, dva sata tjedno. Direktor Šimunov tada je trebao diplomiranog inženjera prometa, javio se Zavodu za zapošljavanje, no na birou nije bilo nijednoga.

Međutim, rekli su mu kako sam se ja nedavno zaposlio u školi u kojoj je malena satnica. Zatim je direktor Šimunov kontaktirao ravnatelja škole, Paštara, objasnio o čemu se radi. I tako je počela moja priča u Liburniji.

Prošao sam sve, doslovno od temelja, prvo sam radio kao pomoćni kontrolor, pa sam dobio posao prometnika, radio sam u smjenama, prva dva, tri Božića proveo sam radeći.

Kasnije me direktor imenovao za voditelja prometne službe, to sam radio tri, četiri godine, a nakon toga sam došao do mjesta voditelja Prometno-operativnog odjela, to je jedan od najvažnijih odjela.

Te 32 godine iskustva na različitim pozicijama izuzetno će mi pomoći. To je za mene zaista olakšavajuća okolnost. U ovoj je branši uvijek problem ljudski odnos prema vozačima koji čine polovinu naše tvrtke.

Nakon što se proširila vijest o mom imenovanju, što mi je jako drago, dobio sam čestitke većine zaposlenika, ponajprije vozača. To mi je itekako dobar temelj, ne očekujem nikakve opstrukcije ni ništa slično.

Ovo je kontinuitet, sama činjenica da je prethodni direktor na tom mjestu proveo 35 godina govori o tome. Rekorder je u državi, a da nismo dobro radili, ne bi bio toliko direktor.

Zahvaljujem Šimunovu i ovom prilikom na povjerenju, moje imenovanje njegova je ideja, ali i gradonačelniku Branku Dukiću koji je prijedlog odmah prihvatio, kao i svim čelnicima lokalne samouprave kao suvlasnicima Liburnije koji su također prihvatili moje imenovanje.

Usporedno s Liburnijom, imenovan sam kao sudski vještak od strane Županijskog suda u Zadru, to radim do današnjeg dana, doduše sada nešto manje zbog obima posla. Direktor Šimunov prepoznao je moje zalaganje.

Fondovi EU, ticketing

Je li taj kontinuitet osigurao zadovoljavajuće stanje prilikom preuzimanja, kakva je trenutna financijska slika?

– Financijama se nisam prethodno previše bavio, a sad pri primopredaji dobio sam sve informacije i izuzetno sad zadovoljan, ugodno iznenađen. Zaista, direktor Šimunov ostavlja mi čvrste temelje, sve uredno i posloženo, s odličnom perspektivom.

Kada govorimo o perspektivi, kakva je Vaša vizija, što će biti prvi koraci?

– Već smo značajno obnovili vozni park, trenutno je u tijeku natječaj za deset novih električnih autobusa, zahvaljujući fondovima EU. Na taj ćemo način opet značajno pomladiti vozni park. Važno je napomenuti da je za električne autobuse potrebna infrastruktura, no kroz Udrugu javnih prijevoznika na nacionalnom nivou tražili smo to od Ministarstva što su oni i prihvatili.

Dobit ćemo punjače, trafostanice i ostalo potrebno za punjenje. Najvažnija prednost električnih autobusa jest smanjenje emisije CO2, odnosno smanjenje zagađivanja, a omogućuju i smanjenje buke. O

sim toga, novi su autobusi puno udobniji i za vozače i za putnike. Isto tako, ako ne bude značajnijih potresa u smislu povećanja cijena energenata, bit će manji troškovi prijevoza i održavanja. Na nivou tvrtke na trošak goriva otpada oko 25 % od ukupnih troškova.

Započeli ste i značajne projekte temeljene na digitalizaciji, možemo li očekivati nastavak?

– Taj je proces pri kraju, no dodatno ću se angažirati da profunkcionira u svom punom obimu. Tzv. ticketing poboljšao je naplatu, ali i informacije, kako u autobusima, tako i na stajalištima.

Trudit ćemo se da sve bude funkcionalno i u realnom vremenu, baš na usluzi svima.

Vozači Filipinci

Infrastruktura i vozni park, dakle, itekako napreduju, no Liburnija je nedavno bila u fokusu javnosti zbog zapošljavanja stranih radnika. Kakva je sad situacija po pitanju radne snage?

– Problem radne snage nije specifičan samo za Liburniju, doslovno se s tim bore svi prijevoznici u cijeloj Hrvatskoj. To je problem koji se pojavio preko noći. Usporedbe radi, u Liburniji smo, u kadrovskoj službi, prije pet, šest godina, imali kontinuirano deset do dvadeset otvorenih molbi za posao vozača.

Tada smo imali mogućnost selekcije, ali s otvaranjem tržišta prema Europi, nismo više mogli konkurirati uvjetima nekih drugih firmi. Npr. naš vozač, koji bi radio za tisuću eura, dobio bi ponudu da vozi mikser na nekom gradilištu za dvije tisuće eura.

Naravno, ljudi su odlazili, kako kod nas, tako i u drugim gradovima. Neki su veći gradovi zbog toga ukidali linije. Dogodio se apsurd, prije smo imali problema sa starijim voznim parkom, a kad smo dobili novi vozni park, nije imao tko voziti.

Tada su naši vozači, na čemu im od srca zahvaljujem, potegnuli i mi nismo ukinuli nijednu liniju, ali cijenu toga platili su vozači koji nisu mogli redovito koristiti godišnje odmore sukladno svojim planovima i željama.

Jednostavno, nismo imali izbora nego potražiti strane radnike. Prethodno smo, prvi u Hrvatskoj, uzeli mjeru edukacije potencijalnih vozača na naš trošak. Nažalost, nismo dobili odaziv kakav smo očekivali.

Dok smo radili na procesu dovođenja stranih radnika, što je potrajalo godinu dana, počeli smo dobivati upite zainteresiranih za ovu mjeru, imamo troje, četvero zaposlenih zahvaljujući toj mjeri. Dakle, financiramo edukaciju, a osoba dobiva posao na neodređeno.

Kad je riječ o stranim radnicima, imamo šestero Filipinaca i da, u početku je bilo opravdanih primjedbi kako zbog jezične barijere tako i zbog nepoznavanja lokacija autobusnih stajališta.

No, nitko ne može znati sve točke i navike putnika kad dođe u novi grad. Već sad situacija je drugačija, sve je manje primjedbi, a putnici su se naviknuli na nova lica. Međutim, što se tiče vožnje i želje za učenjem, nikada nismo imali problema.

S obzirom da u zadnje vrijeme osjećamo pojačani interes domaćih vozača za obavljanje poslova vozača autobusa iskreno se nadamo da više nećemo imati potrebu za stranim radnicima.

Već sad imamo četvero, petero domaćih koji će uskoro početi raditi. Najgori dio po pitanju radne snage je iza nas.

Znači li to da su se uvjeti poboljšali?

– To mi je apsolutni prioritet, raditi na poboljšanju statusa svih naših zaposlenika i vozača. Vozači trenutno imaju osnovnu plaću oko tisuću eura, no s obzirom na svoj obim rada i sistem obračuna, velika većina vozača, njih 90 %, odrađuju prekovremene sate i zarađuje 1.200 – 1.300 eura mjesečno.

Moja želja je napraviti iskorak, ako se ikako bude moglo, nevezano za zahtjeve Sindikata koji su po mom mišljenju uglavnom opravdani, maksimalno podići materijalne uvjete.

Naravno, trebamo sve sagledati, a ne srljati kako ne bismo dugoročno ugrozili poslovanje. Na taj ćemo način, jednom za sva vremena, riješiti problem radne snage.

Putnik je uvijek u pravu

Sada, kada je problem radne snage velikim dijelom riješen, možemo li očekivati nove linije? Tijekom pandemije koronavirusa ukinute su mnoge linije, a još sve nisu vraćene.

– Za vrijeme pandemije jedan period uopće nismo prometovali, ali vratili smo preko 90 % linija, onako kako je bilo prije pandemije.

No, što se tiče linija, mi ne tvrdimo da je sve savršeno, ali javnost ne percipira da mi imamo objektivnih problema, a to je ponajprije infrastruktura, ograničavaju nas prometnice, prometne gužve, negdje autobusi fizički ne mogu proći. Imamo mi ideje, ali jednostavno nemamo mogućnosti.

Trenutačno nam dodatne problema predstavljaju građevinski radovi na aglomeraciji. Nakon završenih radova na aglomeraciji apsolutno smo spremni razmotriti i prihvatiti svaki racionalni prijedlog u smislu dodatne optimalizacije svake linije.

Isto tako, uvijek sam komunicirao s putnicima i uvijek sam uvažavao svaku primjedbu ili prijedlog putnika. Bilo bi nam jako korisno da to ide preko mjesnih odbora, kada ih bude.

Jer mjesni odbor može sagledati kvart, poanta je izaći u susret, ali ne na štetu drugih. Javni prijevoz uvijek mora biti usmjeren na većinu. U svakom slučaju, uvijek smo otvoreni za prijedloge.

Na koncu, možemo se složiti da stanje kolodvora nije reprezentativno. Jasno je da su za to potrebna ogromna sredstva i da nije nešto što se može riješiti preko noći, no postoji li plan i za to?

– Možemo se složiti, naravno, ali imam tračak optimizma. Svi znaju da mi kao tvrtka svojim sredstvima to ne možemo osigurati.

Kolodvor je star koliko je star, od ratnog perioda do danas krpamo i kolodvor funkcionira, što je najvažnije. Ali, što se tiče značajnijeg iskoraka i obnove, nadam se, jer imamo naznaka iz Ministarstva, da će i u to ući u okvir EU fondova.

Na tome se radi, ali ja ne mogu obećati ni rokove ni ništa slično. U svakom slučaju, to je jako važno za cijeli grad.