Bliži se otvorenje retrospektivne izložbe 92-godišnjeg umjetnika

U Gradskoj loži u četvrtak, 6. veljače u 18 sati, bit će upriličeno otvorenje retrospektivne izložba »Snaga životnog kruga« 92-godišnjeg Zvonka Govorčina, čiji stvaralački opus održava neiscrpnu dječačku radoznalost i duboko razumijevanje života. U crtežima i skulpturama koji će biti predstavljeni donosi uvid u svoj osebujni umjetnički svijet u kojem je njegov rad u prvom redu obilježen tehnikom suhe krede i motivom kruga – simbolom života i stvaranja.

Ovaj osebujni umjetnik rođen je 21. ožujka 1933. godine na Malom Ižu, a od ranog djetinjstva pokazivao je sklonost propitivanju svijeta oko sebe, pa nam je tako ispričao jednu zanimljivu anegdotu iz tog vremena.

Crtice iz dugog života

– Kao dijete sam ukrao dogorjelu svijeću iz crkve, a onda ujutro brojao prste da vidim jesu li mi otpali, jer mi je majka to uobičavala govoriti da božje oko stalno prati i govori što smiješ, i da ako ukradem nešto iz crkve da će mi otpasti prsti, prisjeća se lucidni Govorčina s osmijehom, otkrivajući nam svoju nestašnu naravan koja ga prati cijeli život.

Ujedno s tim riječima započinje i svoju knjigu »Smijeh i pokoja suza«, u kojoj donosi mnoštvo crtica iz svog dugog života, podsjećajući nas iznova na važnost humora, ali i introspekcije.

Njegovo umjetničko putovanje započelo je u Splitu, gdje je 1954. godine završio srednju primijenjenu školu – smjer kiparstvo.

– Došao sam u Split kao dijete iz jedne arhaične sredine i morao sam puno toga nadoknaditi. Vratio sam se potpuno drugačiji, opčaran – konačno sam pronašao sebe.

Po prirodi sam jako radoznao, sve me zanimalo, što god vidim, želio sam to sam vidjeti, tako da sam prvi put i sam otišao u splitsko kazalište, a prva opera koju sam gledao bila je »Ero s onog svijeta«, a nakon toga bio sam na svakoj, te, pored toga, posjećivao muzeje i ostalo, prisjeća se ovaj umjetnik.

Poslije školovanja radio je kao konzervator u Arheološkom muzeju Zadar, gdje je nastavio raditi honorarno i nakon umirovljenja. Tamo je, kako priča, izradio niz maketa, uključujući povijesne prikaze Zadra iz 1490., 1790. i 1910. godine. Ali isto tako i rekonstrukciju antičkog Foruma, Kopnena vrata s mostom, te niz starohrvatskih crkvica Zadra i okolice.

Osim toga, do umirovljenja je radio kao nastavnik likovne kulture u Osnovnoj školi u Arbanasima, gdje je odgojio brojne učenike, od kojih brojne susreće i danas.

Inspiracija iz svakodnevice

Njegova djela inspirirana su životnim pričama, svakodnevicom, majčinstvom, ljubavlju, te prožeta neminovnom simbolikom univerzalnosti.

Nerijetko je prije samih skulptura radio pripremne crteže (krokije) u prvom redu tehnikom suhe krede, pa tako kaže kako je bio i ostao najveći potrošač suhe krede na Ižu, ali i gela za kosu, koji koristi za fiksaciju crteža.

Gledajući njegove radove, nismo se mogli oteti dojmu snažne sugestivnosti uz pomoć koje s minimalnim i odmjernim pokretima uspijeva evocirati emocije.

– Nikada nisam imao modele, sve radim iz glave. Pokušavam biti škrt u potezima jer vjerujem da stilizacija govori više, ističe Govorčina, čiji je crtež »Da je ovakova i onakova« nadahnut pjesmom Mate Balote, a kao i brojni drugi sažima duh otočkog stanja uma, nerijetko prožetog humorističnom notom.

Ili, pak, skulptura »Ljubav« u kojoj donosi krug kao glavni gradivni element svojih kompozicija, aludirajući na majčinsku ljubav i život; pa do crteža »Ruke«, koje ostaju njegova trajna fascinacija, jer kako ističe, one miluju, grade, uništavaju.

Zvonko Govorčin u svojim djelima neupitno utjelovljuje humor, mudrost i vječnu dječju radoznalost. U svom neposrednom filozofskom pristupu nerijetko otkriva i kritiku banalnosti, a što se na koncu ogleda i u njegovom umjetničkom opusu kojim nas podsjeća na univerzalnu poruku trajnih vrijednosti, dok njegov nemirni duh neprestano otkriva nove horizonte i u desetom desetljeću života.