Moćna Hrvatska uništila Island i došla na korak od četvrtfinala

Bajkovitu predstavu u prepunoj zagrebačkoj Areni režirala je hrvatska rukometna reprezentacija protiv Islanda (32:26). Momčad s otoka leda i vatre ostala je zaleđena vatrenom predstavom Hrvata. Lebdjeli su hrvatski rukometaši nekoliko centimetara iznad terena svih 60 minuta pokazavši konačno svoje pravo lice. Sve je jasno sada – nedjeljnji megdan sa Slovenijom bit će odlučujući po pitanju četvrtfinala.

Novosti glede utakmice krenule su još od prijepodneva kada je svjetlo javnosti ugledala vijesti kako se u sastav vraća David Mandić. Izgleda kako je ozljeda mišića zarađena na pripremnoj utakmici sa Slovenijom zaliječena pa je tako Marin Jelinić dobio konačno nekoga na lijevom krilu. Mandićev ulazak u momčad značio je izlazak jednog od dotadašnjih igrača, a “izvisio” je desni vanjski, Zadranin Luka Lovre Klarica. A onda sat vremena prije utakmice obznanjeno je kako je kapetan Domagoj Duvnjak također među 16 odabranih pa je tako iz sastava ispao Tin Lučin.

Čarolija

Krenula je Hrvatska s 5-1 obranom, kao svojevrsno iznenađenje u odnosu na početke svih ostalih utakmica na tom turniru. Marko Mamić stao je kao prednji i vrhunski opstruirao maštu Arona Palmarssona i društva. Napadački u prvih pola sata – čarolija. Neizvjesnost je trajala punih tri i pol minute, kada Martinović svojim prvim golom pokreće 4-0 seriju pogodaka. Puno se strepilo glede vratara Hallgrimssona koji je odradio vrhunska dva susreta, no u prvih deset minuta protiv Hrvatske nije imao niti jednu obranu, stoga se izbornik Snorri Gudjonsson morao okrenuti drugom vrataru Gustavssonu, koji se također nije proslavio u prvom poluvremenu.

Probudio se Mateo Maraš s dva vezana pogotka u 11. i 13. minuti pa je tako Gudjonsson zvao time-out jer je vidio da je u islandski brod ušla voda (9:4). Međutim baš ništa nije moglo stati na put furioznim Hrvatima koji u 16. minuti idu na ogromnih plus sedam (12:5). Atmosfera već i 20-ak minuta prije početka susreta bila na visokoj razini, no baš ništa se nije moglo usporediti s 20. minutom kada je u igru ušao kapetan Duvnjak. A onda je gotovo implodirala minutu kasnije kada je Duvnjak proigrao Mandića koji na cepelin dodaje Martinoviću za 15:9 i svojevrsni pokazatelj Islanđanima da nemaju što tražiti ovdje. U završnici smo i otišli na devet razlike (20:11), da bi u zadnjoj sekundi obranio kontru Islanđana za svoju devetu obranu. Najjače islandsko oružje na ovom natjecanju – ekstremno brzi centar, prošao je tek pet puta u prvih 30 minuta pa su tako u apsolutno svakom segmentu igre morali plesati kako su Hrvati svirali.

Kontrola

S početkom drugog poluvremena, novost u hrvatskoj obrani. Vratili smo se na standardne postavke i 6-0 obranu s Marašem i Šušnjom kao glavnim u figurama u toj dijelu. Upravo na tom segmentu igre osigurana je i pobjeda. Napad je i dalje funkcionirao, ne može se reći, ali obrana poput armiranog betona uz majstorskog Kuzmanovića koji je skupljao obrane bila je ključ. Kod napadačkog stanja, promjena je bila jedna i to ona standardna – umjesto Glavaša ušao je Šoštarić.

Sve kao podmazano išlo je u uvodnih deset minuta drugog dijela pa je Gudjonsson zvao novi odmor kod rezultat 25:16 da pokuša spasiti što se spasiti da. Međutim ništa se nije dalo spasiti, osobito nakon što je Kuzmanović svojom 13. obranom na susretu u 43. minuti zaustavio moćnog Arona Palmarssona. Tek iz četvrtog pokušaja uspjeli smo doći do pomalo nestvarnih deset razlike (27:17). Ako je do tada i postojala nada nekoliko stotina Islanđana na tribinama da njihovi ljubimci mogu režirati veliki preokret, tada je i to nestalo. U zadnjih je 15-ak minuta ostalo samo pitanje s koliko će razlike Hrvatska pobijediti.

Ipak, napadački smo posustali u napadu, donijeli poneku krivu odluku, ali pri tolikoj prednosti može se na to zažmiriti. Srećom, do kraja se razbranio Kuzmanović koji je susret završio na monstruoznih 17 obrana, odnosno 42 posto.  Napad je manje više standardno predvodio Martinović s osam pogodaka iz 13 udaraca.