OSVRT 'Kad svane dan' je dirljiv film koji još dugo nakon gledanja rezonira u glavama svojih gledatelja

Umjesto friške porcije kino razočarenja koju nam sudeći po prvim reakcijama kritike i publike evidentno donosi nepotrebni rimejk horor klasika ‘’Wolf Man’’, za vas sam odabrao jedan mali, dirljiv i životan film koji još dugo nakon gledanja rezonira u glavama svojih gledatelja. Riječ je, naime, o drami ‘’Kad svane dan’’, islandsko-hrvatskoj koprodukciji (među ostalima) talentiranog i višestruko nagrađivanog Islanđanina – Rúnara Rúnarssona. Domaća publika je ovu divotu od filma već imala priliku pogledati na ‘Cinehill’ i ‘Zagreb Film Festivalu’, a sad je konačno stigao i u naše odabrane kino dvorane. Riječ-dvije o samoj radnji, a zatim i dojmovima, odnosno, razlozima zašto biste ga svakako trebali pogledati.

Ljubavni trokuti

Mladi ljubavnici Diddi (Baldur Einarsson) i Una (Elín Hall) romantično u zagrljaju i tajnosti promatraju s obale zalazak sunca, a kasnije i izmjenjuju nježnosti u njegovoj sobi gdje razgovaraju o zajedničkoj budućnosti. Prije nekih ozbiljnijih planova Diddi ipak mora prekinuti odnos s djevojkom Klarom (Katla Njálsdóttir) što je i bio spreman učiniti dočim se ujutro uputio k njoj, ne znajući kakva ga fatalna sudbina očekuje. Diddi je nažalost izgubio život u strahovitom lančanom sudaru u tunelu, a tu je vijest Uni prvo prenio njihov zajednički prijatelj i Diddijev cimer, Gunni (Mikael Kaaber). Shrvana gubitkom i spoznajom kako nitko ne zna da su ona i Diddi bili u tajnoj vezi, Una neutješno pokušava kako-tako ostati sabrana, no uoči komemoracije za žrtve, među društvom se pojavi i Klara…

Ustaljena floskula – Zvuči nevjerojatno da bi bilo istinito! – u ovom slučaju se može lako izvrnuti u – Nije istinito, ali zvuči moguće! – Zamršeni ljubavni trokuti su u sedmoj umjetnosti često bili okupacija velikih filmskih stvaratelja (primjerice: ‘’Apartman’’ Billyja Wildera, ‘’Casablanca’’ Michaela Curtiza, ‘’Završni udarac’’ Woodyja Allena ili nešto recentniji ‘’Prošli životi’’ Celine Song, odnosno, ‘’Izazivači’’ Luce Guadagnina), no ovako moćan tretman do sad definitivno nisu imali. Ne znam jesu li vam misli osobno ikad zalutale u sfere nepredvidljivih životnih scenarija u kojima bi vas iznenada napustila neka voljena osoba? Što je ostalo za njom, je li skrivala kakve tajne i jesu li one u konačnici bile devastirajuće za vas osobno? Rúnarsson je tu ideju na jedan univerzalan način prepleo s ljubavnim trokutom i osjećajima gubitka, tuge, samoće i utjehe.

Moralistička pitanja

Nakon što je kroz posljednjih petnaestak godina opetovano oduševljavao filmsku javnost sa svojim dugometražnim poslasticama ‘’Vulkan’’, ‘’Vrapci’’ i ‘’Eho’’, ovaj genijalni Islanđanin nas iznova miče od klasičnih europskih filmskih opsjednutosti socijalnim, rasnim, političkim, rodnim i inim temama i donosi nam nešto naizgled jednostavno, a opet iznimno kompleksno. Njegovi akteri ovdje nisu zreli ljudi koji bi vjerojatno sasvim drugačije reagirali na zatečenu situaciju, već tinejdžeri koji tek formiraju vlastite osobnosti i donose prve velike životne odluke. Mnogi bi i bez gledanja filma stihijski i rezolutno mogli negativno zaključiti kako Diddi nije bio dobar mladić jer je bio nevjeran prema svojoj djevojci, no stvari kod Rúnarssona ipak nisu baš tako crne ili bijele. Klara nije niti slutila kako je njezin voljeni noć prije pogibije bio u čvrstom zagrljaju druge i kako je planirao prekinuti s njom dok je Una s druge pak strane sve znala, ali to sad nenadano mora akumulirati u sebi zajedno s tugom koja ju je zadesila.

Može li se u društvu koje je primarno bilo svjesno tek njihova prijateljstva i zajedničkog sviranja u bendu ponašati konvencionalno ili će puknuti pod pritiskom, posebice u prisustvu Klare? Sva pozornost i empatija njihovih zajedničkih prijatelja usmjerena je ka Klari, a nitko nije ni svjestan što ona u tom trenutku prolazi. Da li bi bilo krajnje neetički i sebično u takvim momentima tuge sve ‘izlajati’ i napraviti još veći kaos ili šutke trpjeti dok se svi ne raziđu svojim putem? Hoće li utjehu pronaći tamo gdje ju je najmanje očekivala? To su tek neka od bezbrojnih moralističkih pitanja koje nam Rúnarsson ovdje postavlja, ali i na koje nam pruža vlastite zadivljujuće odgovore.

Bolna iskrenost

Njegova pripovjedačka uloga ovdje je primarno suptilna uz tek nekoliko poetičnih i izrazito simboličkih ‘intervencija’ kroz koje se poigrava sa svjetlom, odrazima, tamom i percepcijom. Priča je životna, bolno iskrena i posve realna i on nam ju pred očima pušta da se odvija svojim prirodnim tijekom. I upravo takav pristup čini ovaj film jednim pravim vrtuljkom emocija, ranjivosti, ali i mladenačke vibrantnosti koja je najslikovitije prikazana kroz prizor zajedničkog frenetičnog plesanja u kojem se nemilosrdno prepleću osjećaji razorne tuge i euforije. Mnoga toga je autor filma prebacio i na pleća svoje mlade glumačke ekipe, no oni su sve svoje zadaće iznijeli na razini pravih glumačkih giganata. To se ponajprije odnosi na impresivnu Elín Hall. Njezina uloga je bez ikakve dileme i najkompleksnija, ali Hall je prikazuje tako humano, ranjivo i dirljivo da će vam nerijetko na oči s lakoćom privući suze.

Premijerno prikazan u sekciji ‘Izvjestan pogled’ na festivalu u Cannesu, Rúnarssonov film je jako brzo osvojio srca publike diljem svijeta, a na njegovu kvalitetu nisu mogli zažmiriti niti članovi žirija i kritike brojnih festivala koji su ga opravdano okitili s desecima prestižnih priznanja, uključujući i onaj u Chicagu koji je Elín Hall donio nagradu za najbolju glumicu, kao i Cinehill/Motovunu gdje je pokupio Zlatni propeler za najbolji film tj. FIPRESCI priznanje kritike. Da, ovo je uistinu jedan divan film koji zaslužuje sve, pa i puno više lovorika kojima je obasut, no prije svega zaslužuje vašu pažnju. Trenutačno se vrti kroz repertoare nekoliko hrvatskih kina, a iskreno se nadam kako će u nekom momentu pronaći put i do naše zadarske kinoteke. Kad se to dogodi – obavezno ga pogledajte!