Tisuće Hrvatica njeguje starce po Europi, a o našima nema tko skrbiti

Na tisuće žena iz Hrvatske već desetljećima rade kao njegovateljice umirovljenika u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Irskoj i Engleskoj. Plaća im se, ovisno o tome u kojoj državi rade, kreće od 1.500 do čak 3.800 eura.

Istodobno, starije i nemoćne osobe u Hrvatskoj najčešće ne mogu računati ni na kakav oblik skrbi jer si ga ne mogu priuštiti. Posao njegovatelja u Hrvatskoj najčešće obavljaju žene koje dolaze iz Bosne i Hercegovine i Ukrajine, vrlo često rade na crno, a svoje usluge naplaćuju od 1.000 do 1.500 eura mjesečno.

Manjak njegovatelja prisutan je u većini europskih država, a situacija je kritična u zemljama poput Njemačke, Italije i Austrije, gdje potražnja za njegovateljima značajno premašuje ponudu. Te su se države, za razliku od Hrvatske, pobrinule za financiranje takvog oblika skrbi, pa je starijim osobama daleko lakše podnijeti financijski teret angažiranja osobe za njegu u vlastitom domu.

Prijavljeni obrti

U Austriji posao njegovateljice radi oko 60.000 osoba s prijavljenim obrtima, a od tog broja oko 4.000 ih je iz Hrvatske. Iako se čini financijski privlačnim, posao 24-satne njege težak je i zahtjevan, a uz odvojenost od vlastite obitelji donosi niz birokratskih prepreka i pravnu nesigurnost.

Potvrđuje to 56-godišnja Slavonka Marija V. (podaci poznati redakciji) koja već sedam godina, za trotjednu plaću od 1.400 eura njeguje starije osobe u Koruškoj. Kao i mnoge naše žene, radi u turnusima od tri tjedna na poslu i tri tjedna pauze.

– Na raspolaganju sam non-stop. Imam dva sata na dan slobodno, ali to često ne možeš iskoristiti. Neke od nas imaju polusvjesne, nesvjesne, dementne korisnike i moraju biti stalno prisutne. Odnos prema njegovateljicama najčešće nije human.

Ti tamo nemaš svoj život, živiš tuđi život, kao u zatvoru si, a tvoje se potrebe uopće ne uvažavaju. Ne možeš izaći kad želiš, čak ni u okviru svoja dva sata. Baka koju čuvam poludementna je i manipulativna starica, uvijek kad je vrijeme moje pauze nađe razlog da ostanem uz nju, priča Marija.

Ako već radi 24 sata na dan, to bi se onda trebalo plaćati kao palijativna skrb, što bi značilo dnevnicu od 100 eura, umjesto sadašnjih 70 eura koliko prima na dan.

– Ali oni to ne žele platiti. A većinu mog troška ionako im pokrije austrijska država. Dijelom kroz tzv. »Pflegegeld« u iznosu od oko 600 eura mjesečno, to je novac namijenjen za hranu i za kozmetiku.

Uz to dobiju i određeni iznos naknade za to što ne opterećuju domove, već su se odlučili za njegu u kući, navodi. I Austrija, naime, ima popunjene domske kapacitete, a na taj način brine o svojoj starijoj populaciji.

Nakon 15 godina odrađenih u Austriji, Marija može računati s austrijskom mirovinom, ali će ona, tvrdi, biti mizerna, od 12 do 14 eura po odrađenoj godini, s tim da se u to uračunava i staž odrađen u Hrvatskoj.

Maćehinski odnos

– Prema nama se i hrvatska i austrijska država odnose maćehinski. Poželjni smo i potrebni, ali nas sustavno potplaćuju, ističe. Uz to, problem im je i dvostruko oporezivanje, jer neke od njih plaćaju porez u obje države.

– Vrlo često u Austriji ne moramo platiti porez, jer je njihov prag viši, a u Hrvatskoj moramo. Imam sreće što su mi sin i suprug na mojoj poreznoj kartici, pa sam obično ispod praga. Znam neke žene koje plate porez i tu i tamo, navodi. Radit će taj posao, kaže, dok ne odradi 15 godina, a tada bi se, kao i mnoge druge, vratila u Hrvatsku jer će imati mirovinu, a tu može raditi i na crno.

Da nam je sustav skrbi o starijima potpuno neuređen, potvrđuje Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske. Njegovateljica u Hrvatskoj nema dovoljno, većina radi na crno, a i one koje su u statusu obrtnika i rade legalno nitko ne kontrolira pa i tu ima kriminala, tvrdi.

– Takav jedan slučaj vodili smo s pučkom pravobraniteljicom. Žena je odvukla čovjeka iz Karlobaga u Gospić, prstom mu je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, iako je čovjek bio pismen. Nije mu dala jesti, smršavio je na 30 kilograma, i onda smo uz policiju i centar socijalne skrbi uspjeli prebaciti ga na silu u bolnicu. Ona je svo to vrijeme primala plaću, navodi Petrović.

Većinom se ipak radi na crno, i to najčešće rade žene iz BiH i Ukrajine. Svoje usluge naplaćuju od 1.000 do 1.500 eura mjesečno.

– Tu nema nikakvog nadzora, ljudi dolaze u smjenama po 15 dana. Obitelj to plaća, neki prodaju kuću ili stan da bi mogli platiti njegovateljicu, a ako nemaju, starci nam umiru sami, u neljudskim uvjetima, veli čelnica SUH-a. Susjedna Slovenija, dodaje, upravo uvodi doprinos za dugotrajnu skrb, kao što mnoge zemlje EU-a imaju već 20 godina.

Vlada ni čuti

– Kod nas Vlada odbija uopće razgovarati o tom doprinosu. Kažu da će biti gradnja geronotoloških centara, ali sve je to nedovoljno. Privatne domove nitko ne kontrolira, situacija je sve gora. Cijene su sve više, a ljude smještaju u neljudskim uvjetima, natrpani su kao u skladištu, ističe.

Često i privatni domovi i njegovateljice sklapaju ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, iako u zakonu izričito piše da ne smiju. Riječ je o kriminalnoj zoni, tvrdi Petrović, kojoj registar ugovora uopće nije doskočio. Iz dana u dan događa se da se naši stariji razbole, ostanu nepokretni, i ovise o dobroti susjeda jer nemaju novca za njegovateljicu.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), u Hrvatskoj se u razdoblju od siječnja do rujna tražilo 1.253 njegovatelja djece, 2.495 njegovatelja u kući i 2.922 njegovatelja u ustanovi. Dakle, njih 6.670, a HZZ je istodobno izdao pozitivno mišljenje za 385 zahtjeva za izdavanje radnih dozvola strancima za to zanimanje.

Interes za besplatne programe prekvalifikacije za njegovatelja iskazalo je deset puta manje ljudi od traženog broja. U okviru sustava vaučera, program Njegovatelj/Njegovateljica u institucionalnoj i izvaninstitucionalnoj skrbi o starijim i nemoćnim osobama trenutno je dostupan u 51 obrazovnoj ustanovi.

Dosad je odobreno ukupno 668 zahtjeva za vaučer, obrazovanje trenutno pohađa 487 korisnika, a njih 27 završilo je upisani program.

U okviru sustava socijalne skrbi, starije osobe imaju pravo na usluge pomoć u kući koju pružaju gerontodomaćice, ali i kroz program Zaželi koji se financira iz europskih sredstava. U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike navode kako je u projekt Poziva »Zaželi – program zapošljavanja žena« bilo uključeno više od 22.000 žena koje su brinule o gotovo 129.000 starijih i nemoćnih osoba.

Dugotrajna skrb

– U okviru prve dvije faze Poziva jedna od aktivnosti bila je obrazovanje i osposobljavanje žena, kako bi im se omogućilo povećanje znanja i vještina potrebnih na tržištu rada. Najveći broj žena se obrazovao, odnosno osposobljavao u programima usko vezanima za poslove kojima je Poziv namijenjen – za gerontodomaćicu ili njegovateljicu te su time stekle kvalifikacije koje prate iskustvo stečeno na ovim poslovima i osigurale veće šanse za daljnje zaposlenje na sličnim radnim mjestima, navode u tom ministarstvu.

Pozivom »Zaželi – prevencija institucionalizacije« u novom financijskom razdoblju u okviru Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027., naglasak je stavljen na pružanje usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu starijim osobama i osobama s invaliditetom, odnosno povećanje socijalne uključenosti i prevenciju institucionalizacije ranjivih skupina osiguravanjem dugotrajne skrbi.

Prava na usluge gerontodomaćice, njegovateljice ili pomoći u kući, treba naglasiti, uglavnom se ostvaruju prema socijalnom ključu, odnosno prihodovnom cenzusu koji ne smije prijeći 500 do 600 eura po članu obitelji.

Samac s mirovinom od 700 eura, dakle, nema pravo ni na kakvu društvenu pomoć u starosti, a s takvom mirovinom teško da si može priuštiti bilo kakvu pomoć i njegu, čak ni ako se nudi na crno.

Zbog neimaštine Jasna otputovala u Austriju

Jedna od onih koje su odlučile riskirati i otići u nepoznato je Jasna iz Osijeka. Nakon gotovo 30 godina radnog staža u Osijeku odlučila je dati otkaz i prijaviti se za posao njegovateljice u Austriji. Od njemačkog je tada, kaže, znala reći samo »Guten Tag«.

Presudna za ovu odluku bila je financijska situacija u kojoj se njezina obitelj nalazila. Imala je malu plaću, a sin joj je taman planirao upisati fakultet. Osim što su u Austriji znatno veće plaće nego u Hrvatskoj, tamo se dječji doplatak dobiva do 24. godine, a iznosi 219 eura mjesečno.

Znajući sve to, Jasna je prvi put u Austriju došla u rujnu 2018. godine. Stigla je preko austrijske agencije u kojoj je preporuku za nju dala kolegica. Austrijske agencije, za razliku od hrvatskih, kaže, ne uzimaju nikakvu proviziju.

Prvo što je morala napraviti kad je došla jest otvoriti svoj obrt, u čemu joj je pomogla agencija. Zdravstveno i mirovinsko si plaća sama, a posjeduje i hrvatsku i austrijsku zdravstvenu iskaznicu. U Beču postoji i Sindikat za njegovatelje koji se zalaže za njihova prava.

Trenutno se Jasna nalazi u Grazu, a dosad je imala lijepa iskustva s obiteljima u kojima je bila. »Kad ste u toj obitelji, živite njihov život, njihov ritam.«

S vremenom je i njezin njemački postao bolji. Posao joj je koncipiran tako da radi 14 dana, a 14 dana je kod kuće u Osijeku. Osiguran besplatan prijevoz još je jedna stvar koja ženama iz Slavonije olakšava ovaj posao.

Kad je riječ o financijskom aspektu, najnižu je dnevnicu imala kad je tek krenula raditi. Tada je iznosila 48 eura. Sada je znatno porasla, pa tako za 14 dana rada dobije gotovo dvostruko veću plaću od trgovkinja u Hrvatskoj, ističe. Rad za Novu godinu i Božić također je dodatno plaćen. Tako je, kaže, zaradila dodatnih 150 eura za Božić.

Iako su njezina primanja za austrijski standard iznimno mala, za Hrvatsku su ipak iznadprosječna. Planira biti njegovateljica sve do odlaska u mirovinu, na koju ima pravo već 2027. godine.