Petar Krešimir Knežević nakon velike medalje: "Nova kategorija donijela je uspjeh, no tek sam na početku"

Najbolji tjedan u svojem boksačkom životu, iako je već kroz svoju mladu karijeru imao gro uspjeha, realizirao je 20-godišnji Zadranin Petar Krešimir Knežević (BK Sv. Donat). Srebrna medalja na Prvenstvu Balkana u Loznici (Srbija) u kategoriji do 75 kilograma bio je subotnji šlag na torti koja se radila tijekom nekoliko dana natjecanja, još od četvrtfinala. Posebno je u boksačkom svijetu odjeknula polufinalna pobjeda protiv Ramija Kiwana, Bugarina koji je ove godine postao europski prvak u ovoj kategoriji, a ujedno je bio i peti na Olimpijskim igrama u Parizu.

– Sretan sam, kako ne bih bio. Veliki uspjeh je ostvaren, međutim nisam bio »u sedmom nebu«. Očekivali smo medalju iako je konkurencija bila velika i jaka, znali smo da sam spreman i da bi trebao napraviti velike stvari. Polufinale protiv Ramija je bilo odlično. Znali smo da ga treba pritiskati i tjerati na greške jer ima jako veliko iskustvo i kvalitetu. Dobio je prvu rundu, druga je bila izjednačena i bilo mi je jasno da treću, posljednju moram prilično jako stisnuti. Pogodio sam ga nekoliko puta, uzdrmao, sudac nije prekinuo borbu, što je meni čak i išlo na ruku jer sam tada bio nadmoćniji u ringu. Zasluženo sam pobijedio odlukom sudaca. Mislim da su me malo podcijenili u bugarskom taboru. Oni su došli na natjecanje gledajući na sve nas s visoka, svi smo im bili »tamo neki« te ih je to malo i koštalo na kraju – kaže Knežević kojem je zlato izbjeglo u meču protiv domaćeg natjecatelja Almira Memića.

Promjena kategorije

– Znamo se već dugo vremena Almir i ja, iz raznih kampova i s drugih natjecanja i prilično smo dobri. Ja sam bio do nedavno u kategoriji do 71 kilograma, on je cijelo vrijeme do 75 kg, tako da nikad nismo boksali jedan protiv drugog. Reklo je dosta ljudi da je bio zanimljiv meč. Ima Almir »dobru bradu«, odnosno može primiti udarce.

Puno toga novoga stiglo je u Kneževićevoj karijeri kroz ovu kalendarsku godinu…

– Propustio sam Europsko prvenstvo, sada je stiglo srebro na natjecanju koje je praktički na razini EP-a jer je na natjecanju bilo 11-12 najboljih boraca iz svojih država. Jako sam zadovoljan što je tako ispalo, međutim sve je ovo samo početak. Imali kvalifikacije za Olimpijske igre početkom ožujka u Busto Arsiziju (Italija), nisam uspio proći tamo, no ostavio sam to u prošlosti iza sebe. Gledali smo trener i ja gdje smo pogriješili, ništa više. Ne žalim se, jer sam vidio što nije dobro bilo i krenuo ispravljati – ističe Zadranin.

Posebno je »isplivala« u svemu promjena kategorije, iz -71 kg u -75 kg.

– Puno mi je lakše sada i bolje se osjećam generalno. Kako sam rastao, razvijao se bilo mi je sve teže i teže držati kilažu, tj. spuštati ju na zadovoljavajuću granicu. Sada je puno lakše održavati idealnu kilažu, spustiti ju pred natjecanje, a onda i u vrijeme kada ne trebam toliko paziti nemam potrebe nešto previše dobivati na masi. Ove dvije kategorije su najbrojnije na svim natjecanjima, a kvaliteta je jako dobra, međutim kako sam rekao, bolje mi je u 75. Što se udaraca tiče, teško je reći jer sam kod nekih boksača u 71 znao dobiti jači udarac od nekih iz 75 – objašnjava Petar Krešimir dodajući kako izgleda proces gubljenja kilograma.

– Prije svake borbe imate vagu i uvijek morate biti ispod zadane granice. Znači, ako je borba poslijepodne, ujutro imate vagu, ako je ujutro onda se navečer vagate. To zna biti prilično zahtjevno na turnirima kada imate kratko vrijeme rekuperacije jer onda želite što prije povratiti energiju unosom kalorija, a opet morate paziti zbog vage, tako da treba imati neku sredinu. Kroz pripreme morate promijeniti prehranu, prvo imate povećani unos vode da onda gubite kilograme znojenjem, onda kako ide bliže natjecanje sve manje vode unosite u sebe da se skroz pročistite. U 75 sam komotniji u svojem tijelu. Naravno da moram paziti, ali nemam neke prevelike fluktuacije. Poslije natjecanja i priprema vratim dvije-tri kile, ali to nije problem za izgubiti.

Zadarski dodir

Pripreme za Prvenstvo Balkana krenule su s jednim Zadraninom, a onda su »palicu« preuzeli izbornik hrvatske reprezentacije Pero Veočić i dugogodišnji Kneževićev trener Mario Preskar.

– Bazične pripreme odradio sam s Markom Juricom u ljeto. To znači rad na kondiciji, snazi i eksplozivnosti. Nakon toga počeli smo s boksačkim treninzima. To je baš jako naporno bilo, dva puta dnevno se radilo, a težina treninga se slagala o periodizaciji. Kako je natjecanje išlo sve bliže, tako smo trenirali sve lakše. Trener Preskar je odličan u i izvan boksa, znamo se još iz mojih juniorskih dana. Velika mi je čast raditi s njim. On je i sam nekadašnji profesionalni boksač tako da jako dobro zna kako trebam nešto raditi i što mi prolazi kroz glavu u kojem trenutku jer je i sam to prošao. Zahvalan sam mu na svom vremenu kojeg smo prošli i koje ćemo proći zajedno – zaključio je Knežević kojem još do kraja kalendarske godine ima još jedno natjecanje, Grand Prix u Zagrebu.